Upravo oni koji najviše govore o domoljublju, i koji su na riječima jako zabrinuti za budućnost naroda, najviše spinaju i skreću pažnju s ovih bitnih tema, društvenih nepravdi, kaže sociolog Renato Matić
Samo tri posto najvećih deponenata u domaćim bankama, odnosno 100 tisuća štediša, ima 58 posto ukupnih depozita ili ukupno 100,96 milijardi kuna, što ispada u prosjeku milijun kuna po depozitaru, potvrdili su u Hrvatskoj narodnoj banci, a temeljem njihove najnovije publikacije Financijska stabilnost. Ukupnih je depozita, unutar kojih su transakcijski, štedni i oročeni, kažu u HNB-u, krajem ožujka 2014. godine bilo 173,4 milijarde kuna, a unutar toga, 20 posto najvećih deponenata ili 602.377 štediša ima 94 posto depozita ili 163,55 milijarde kuna. Pogubni podaciAko pak gledamo samo oročene depozite, kojih je u istom razdoblju bilo 138,31 milijardu kuna, tada 20 posto najvećih deponenata (148.545 štediša) ima 76 posto depozita ili 104,76 milijarde kuna, a 13 posto najvećih deponenata ili 100.000 štediša, ima 66 posto depozita, odnosno 91,78 milijardi kuna, dakle opet blizu milijun kuna po deponentu, u prosjeku.Procjenjuje se pak da čak 70 posto građana uopće nema mogućnost štednje, dakle nemaju štednju jer imaju premale dohotke. Ako se pak s druge strane pogledaju podaci o broju građana s blokiranim računima, kojih je čak 320 tisuća, ide to u prilog velikim nejednakostima u društvu. Druga HNB-ova publikacija, ona o financijskoj pismenosti, potvrdila je pak da više od trećine građana ne može pokrivati ni osnovne životne potrebe, odnosno prisiljeni su posuđivati od rodbine prijatelja i banaka, snalazeći se na razne načine da prežive od prvog do prvog.U središnjoj banci izračunali su i Gini koeficjent (koeficjent koji mjeri nejednakosti, u rasponu od nula do jedan) za štednju, i on se kreće od 0,73 do 0,89 posto, dakle blizu je brojci jedan, što znači da su nejednakosti u distribuciji štednje velike, a za HNB to znači i upozorenje da su banke pod povećanim rizicima, jer ovise o ponašanju malog broja depozitara. Treba napomenuti da su ovo podaci samo o bankarskoj štednji. Ukupna financijska imovina hrvatskih građana iznosi oko 400 milijardi kuna, od čega na bankovnu štednju otpada 189 milijardi kuna, a ostalo su dionice, vrijednosni papiri i slično. Nefinancijska pak imovina koja se odnosi na nekretnine i druge oblike, pretpostavlja se da je za nekoliko puta veća od financijske. Vani su inače podaci o nejednakosti kada se gleda ukupno bogatstvo još pogubniji nego kada se gleda samo dohodak, tako da je za očekivati da je tako i u Hrvatskoj, iako kod nas većina građana ima vlastitu nekretninu, a u HNB-u upravo rade anketu na tu temu. Depoziti se kreiraju kao razlika između zarađenog i potrošenog dohotka, ali i prodane imovine, nasljedstva i slično, ne može se generalizirati. Ipak, teza o nejednakosti ostaje.Sociolog Renato Matić s Hrvatskih studija ističe da velike dohodovne i imovinske nejednakosti nisu problem samo kod nas, već je to svjetski trend – nekoliko promila ljudi drži 90 posto svjetskog bogatstva, dok 99 posto ljudi raspolaže s neznatnim sredstvima, često nedostatnim za preživljavanje. Specifična situacijaPostoji podatak, kaže Matić, da u našoj zemlji primjerice nekoliko tisuća građana ima prikazanu štednju u visini preko 50 milijardi kuna, dok svega 14 osoba raspolaže štednjom od oko 2 milijarde kuna. – Iako dakle govorimo o svjetskom trendu, kod nas je situacija ipak specifična, mi smo imali prvobitnu akumulaciju kapitala u 90-ima, kada je bivše društveno bogatstvo u nekoliko godina prešlo u ruke nekolicine koja je startne pozicije počela hvatati još 80-ih, da bi se približila vlasti i da bi se u »ključnom« trenutku kada se vršila ta nova raspodjela, našla u poziciji da donosi odluke kako će se i kome društveno bogatstvo, desetljećima stvarano, dijeliti. Ovakve razlike rezultat su dakle strašne društvene nepravde koja će, kako godine prolaze, biti sve teže razotkrivena, a većina građana to više i ne vidi kao problem ili su se navikli i sklanjaju pogled kako im ne bi bilo još teže i kako im to ne bi stvaralo još veću frustraciju. I tako se nepravde gomilaju ispod tepiha, a to za našu budućnost može biti katastrofalno, kaže Matić, dodajući da upravo oni društveni akteri koji najviše govore o domoljublju, i koji su na riječima jako zabrinuti za stanje i budućnost naroda, najviše »spinaju« i skreću pažnju građana s ovih bitnih tema.– Sada smo svjedoci da nekolicina utjecajnih osoba iz dijela političkih stranaka, crkve, pa i medija, plaši ljude nekakvim avetima boljševizma, komunizma, ali i nacizma i fašizma, kojega je u Europi i kod nas ionako već dovoljno, da bi se izmišljali novi, nazivajući neistomišljenike izdajnicima i slično, dižu tenzije i uzburkavaju emocije, a mnogi od nas građana na to nasjedamo. I stoga se čini da je riječ o smišljenom projektu, samo kako bi se skrenula pažnja s ovih velikih socijalnih i društvenih nepravdi – smatra Matić.
