RIJEKA – Stečajni postupci koji se vode u Uljanikovim društvima sve češće kucaju na vrata i postaju problem “3. maju”. Počelo je s tankerom “Santiago”, trećemajskom novogradnjom za koju im je stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak odlučio po, očito, komercijalnim cijenama naplatiti uslugu veza i svega što je bilo vezano uz pripremu ovog broda za tegalj u Rijeku. Sve dok se ne regulira plaćanje tih faktura, a riječ je o iznosu od oko milijun kuna, “Santiago” je pod zabranom i ne puštaju ga iz Pule.

Obročna otplata

Samo troškovi veza, i to samo za razdoblje otkad je otvoren stečaj u pulskom škveru sredinom svibnja ove godine, penju se na gotovo 800.000 kuna, a “3. maj” mora, među inim, platiti i troškove skladištenja opreme za taj brod. S obzirom na to da u onih 150 milijuna kuna kredita koje su dobili, takva stavka uopće nije bila predviđena, iz riječkog brodogradilišta najprije su bili ponudili da se to riješi na isti način kao što se to učinilo s drugim trećemajskim vjerovnicima, potpisom sporazuma kojim se namiruje 15 posto, dok na ostatak potraživanja stavlja moratorij od dvije godine.

Međutim, Odbor vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju ovih je dana tu ponudu odbio, pozivajući se na odredbe Stečajnog zakona. Kako doznajemo, “3. maju” samo je ostavljena mogućnost da taj svoj dug otplati obročno, ali najkasnije do ožujka iduće godine pri čemu se traži i neki instrument osiguranja plaćanja.

Stečajni upravitelj Uljanik brodogradilišta Loris Rak navodi kako je samo postupio sukladno svojim dužnostima i obvezama, potvrdio je da je u pitanju obračun samo za razdoblje otkad je u pulskom škveru otvoren stečaj te da cjenik koji je primijenio datira iz 2017. godine.

Eventualni prijeboj

U riječkom brodogradilištu još su prije petnaestak dana napravili sve pripreme i prerazmjestili dva nedovršena broda koja su im u opremnom bazenu da bi učinili mjesta za privez “Santiaga”, očito nesvjesni koliko se u stečajnom postupku stvari mogu iskomplicirati. U “3. maju” posebno su ljutiti na činjenicu da je riječki škver jedan od najvećih vjerovnika tog istog Uljanik brodogradilišta u stečaju, na račun nevraćenih pozajmica, a sada moraju platiti još milijun kuna da bi došli do svoje novogradnje.

Stečajni zakon, međutim, takve njihove argumente ne priznaje. Eventualni prijeboj potraživanja između stečajnog dužnika i nekog od vjerovnika u stečajnom postupku, kako su nam objasnili upućeni u ovu problematiku, nije moguć.

Svoje traže i stečajna upraviteljica i Odbor vjerovnika Uljanik Proizvodnja opreme iz Vodnjana koji su riječko brodogradilište počeli stiskati za dug od 15 milijuna kuna. Ovaj je tjedan održana i Skupština vjerovnika tog društva, na kojoj je odlučeno da se u tom vodnjanskom pogonu neće nastaviti proizvodnja, već da se ide u unovčenje imovine.

Međutim, onih 15 milijuna kuna, koliko se potražuje od “3. maja”, neće se tek tako ispustiti iz ruku i nastojat će se naplatiti. Pitanje je samo u novcu ili kroz panel-liniju koja je instalirana tom pogonu, ali se srećom vodi kao vlasništvo “3. maja” s obzirom na to da ju je riječki škver 2017. godine i platio, i to gotovo 17 milijuna kuna. “Trećem maju” i stečajnoj upraviteljici ove vodnjanske tvornice sada je ostavljen rok da do 25. studenoga reguliraju način podmirenja tih 15 milijuna kuna.

Apsurdna situacija

“3. maj” se našao tako u apsurdnoj situaciji. Od gotovo 600 milijuna kuna, koliko s kamatama samo od nevraćenih pozajmica potražuju od pulskog brodogradilišta i nekih drugih Uljanikovih tvrtki, vjerojatno nikad neće uspjeti vratiti ni kunu dok, s druge strane, stečajni upravitelji i stečajni suci Uljanikovih društava drže se stečajnog zakona i kreću s naplatom svih potraživanja stečajnog dužnika, barem tamo gdje ih mogu i imaju odakle naplatiti.

Problem je što se “3. maj” u tom zahuktalom valu stečajeva po Uljanikovim društvima našao potpuno nezaštićenih bokova, a dobili su taman toliko kredita da se nekako pokrenu i održe golu proizvodnju kroz iduće dvije godine.

Prema onom što je potpisivao bivši menadžment u Uljanik grupi, među kojima su i oni protiv kojih tužiteljstvo vodi istragu, u tim nekadašnjim isprepletenim odnosima i kolanjima novca unutar posrnule grupe, “3. maj” ostao se voditi dužnim za više od 150 milijuna kuna. Prema onom što kažu u riječkom brodogradilištu, glavnina tog duga odnosi se na matično društvo, Uljanik d.d. u stečaju, čija je stečajna upraviteljica ovih dana učinila prvi korak i, držeći se slova zakona, upravu “3. maja” službeno o tome obavijestila i pozvala da ga podmire. Tek ostaje za vidjeti kako će se i taj dio rasplesti.