ZAGREB »Dolazak i izvid problema – 80 kuna. Potrošni materijal – 200 kuna. Montaža – sto kuna. Posao, jedan sat – sto kuna« – tipični je račun za obrtničke usluge, kakve su stanari u zgradama, ako popravke u zgradi naručuju legalno, preko svog zajedničkog računa, dužni »potpisivati« i podmirivati. Svaki obrtnik, bilo da je riječ o električaru, bravaru, kome god, samo dolazak naplaćuju sedamdeset, osamdeset, do sto kuna, otprilike toliko, zatim, i izvid problema, makar on trajao i pola minute, opravdano, dalje, naplaćuju potrošni materijal, njegovu montažu ili sam popravak, a na kraju onda i »posao«, kao da već naplaćena montaža, odnosno popravak, posao nisu. Svi se redom, upitani da pojasne kako točno nastaje trošak dolaska, a kako onda i trošak »posla«, pored već naplaćenog popravka ili montaže, pozivaju na svoje cjenike. Tko pak određuje i kontrolira te cjenike, i imaju li građani, pored svuda jednakih cijena, mogućnost izbora, pokušali smo doznati u Hrvatskoj obrtničkoj komori, Ministarstvu poduzetništva i obrta, kao i u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. 

Gradske koncesije

U Zagrebu, dali smo im primjer, dimnjačari, koji imaju gradske koncesije za određene kvartove, dvaput godišnje provjeravaju ispravnost plinskih bojlera, pored kojih se, za sto kuna po bojleru, zadržavaju pola, do jedne minute, što znači da u zgradi od deset stanova, za desetak minuta posla, zarade oko tisuću kuna. Građani, radi dodijeljenih koncesija, drugo dimnjačarsko poduzeće ne mogu birati, a i da mogu, zbog jednakih cijena nemaju između čega birati.  

»Ako je neka djelatnost regulirana posebnim propisom, mi tu nemamo previše moći«, odgovaraju iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja. Drugim riječima, pojašnjavaju, ako su obrtničke cijene rezultat nekog drugog propisa ili odluke lokalne samouprave, zakoni koji štite tržišno natjecanje tu nisu mjerodavni. Stvari će se, najavljuju, promijeniti ulaskom Hrvatske u EU, čija će se pravna stečevina o zabranjenim sporazumima i zloupotrebi tržišta direktno primjenjivati i kod nas, imat će jaču snagu od nacionalnog zakonodavstva, što će i AZTN-u omogućiti da ulazi u djelatnosti koje su sada za njih potpuno zatvorene, poput ovih, reguliranih vlastitim propisima. 

Na pitanje kako građani mogu provjeriti opravdanost cijena obrtničkih usluga, jesu li one javno dostupne, i čime su određene, iz Ministarstva obrta i Obrtničke komore šalju vrlo općenite odgovore, kojima ne pojašnjavaju zašto, primjerice, obrtnici naplaćuju dolazak i do sto kuna, a zašto, uz montažu ili popravak, još i »rad«.

Ponuda i radni nalog

»Za usluge popravka i održavanja proizvoda čija je vrijednost veća od 500 kuna obrtnik mora ispostaviti ponudu i radni nalog koji sadrže predračun i radni nalog s opisom radova te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak. Radni nalog potpisuje i isporučitelj usluge i potrošač, a jedan primjerak radnog naloga mora se predati potrošaču. U slučaju da se tijekom popravka pojavi potreba za dodatnim radovima, materijalom ili dijelovima koji cijenu povisuju za više od 10 posto, potrebno je prethodno pribaviti suglasnost potrošača u pisanom obliku«, odgovaraju iz Ministarstva poduzetništva i obrta.  

»Cijena ovisi o nizu faktora, kao što je udaljenost od sjedišta na kojem boravi majstor do sjedišta potrošača (troškovi goriva), katu (ima nema lifta – dovoz materijala), stanju zgrade, potrebnoj brzini i drugom«, pojašnjavaju u HOK-u. I oni napominju kako nedopušteno natjecanje kontroliraju u AZTN-u, makar u AZTN-u jasno kažu da, ukoliko su cijene propisane određenim aktom, ili dogovorene na razini jedinice lokalne samouprave, oni na njih ne mogu utjecati. Drugim riječima, na zajedničke obrtničke cijene utjecati ne može – nitko, a ponajmanje potrošači.  Kako se onda čuditi rastućem radu na crno?

Poskupjeli popravci

»Nismo ovlašteni za formiranje cijena proizvoda ili usluga u obrtništvu ili poduzetništvu. Ne raspolažemo relevantnim podacima o ‘nerealno visokim cijenama’ obrtničkih usluga, o kojima govorite, koji bi bili temelj za donošenje procjena i mišljenja. Štoviše, u komunikaciji sa obrtnicima i HOK-om u posjedu smo informacija o pojavi snižavanja navedenih cijena u posljednje četiri godine, koje su rezultat recesije i smanjene kupovne moći građana«, zaključuju u Ministarstvu obrta.

Upravo ti, službeni podaci, govore, međutim, posve suprotno. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prehrana je od srpnja prošle, do srpnja ove godine, poskupjela za 4,3 posto, koliko i, primjerice, održavanje i popravci stanova, dok su »usluge održavanja i popravaka u stanovima« poskupjele još više, za 4,8 posto. Popravak kućanskih aparata, u konačnici, skuplji je za 2,5 posto. U HOK-u, s druge strane, priznaju povećanje obrtničkih cijena, napominjući kako je ono »rezultat povećanih ulaznih troškova – sirovine, prijevoza, rada, visokih davanja državi«.