NENAD BAKIĆ Izvukli smo Varteks iz kliničke smrti i postavili ga na noge

Nenad Bakić / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Pred nama je još puno rizika, ali idemo u pravom smjeru. Ako uspije ta transformacija Varteksa, proizvođača odjeće koji pripada jednoj od najmanje konkurentnih industrija i koji se našao na rubu propasti, ako od te posrnule firme napravimo pobjednika, mislim da ćemo pokazati da je u Hrvatskoj sve moguće

Nenadu Bakiću, uglednom hrvatskom poduzetniku, prošla je godina vjerojatno bila najteža u životu. Kao predsjednik uprave Varteksa, gotovo svu svoju energiju posvetio je spašavanju te firme od propasti, što mu je, čini se, pošlo za rukom. Posljednjih dana stare godine bio je zasut iskrenim i dirljivim porukama zahvalnosti putem društvenih mreža. U njima su mu radnice i radnici te tvrtke sa stogodišnjom tradicijom masovno zahvaljivali na nesebičnom naporu, jer je vlastitim novcem i poslovnim zahvatima spasio njihovih više od tisuću radnih mjesta, omogućio redovitu isplatu plaća i unio novi polet u firmu koja je klizila u ponor.

Bakić je već dva desetljeća poznat kao inovativni poduzetnik, osnivač portala »Moj Posao«, pokretač i financijer Instituta za inovativnost mladih u Hrvatskoj, donator i investitor u brojnim domaćim tvrtkama. Za svoj izvanredni prošlogodišnji pothvat s Varteksom ovih dana dobiva zahvale i priznanja, ne samo od radnika i građana Varaždina, nego iz poslovne zajednice i šire javnosti. Ta se kompanija, u kojoj je Bakić s vremenom stekao 47 posto dionica, naglo izvlači iz dugogodišnjih gubitaka. Posao s preobrazbom nije završen, ali najgore je prošlo.

Zagorski Uljanik

Nakon uspješne operacije spašavanja Varteksa, Bakić se prvog dana ove godine povukao s dužnosti predsjednika uprave, koju je obavljao godinu dana. Na dužnosti ga je zamijenio dosadašnji član uprave Tomislav Babić. Bakić se vraća u nadzorni odbor firme, gdje će nastaviti napore za revitalizaciju i ponovni uspon jedne od najkvalitetnijih tvrtki iz tekstilne industrije u Hrvatskoj i regiji.

Kako ste se upustili u priču s Varteksom?

– Bilo je to slučajno. Prije desetak godina, kada je Varteks prolazio jednu od svojih kriza, pristupio mi je tadašnji predsjednik uprave i predložio da kupim dionice. Bojao se agresivnih dioničara, a želio je ulaganja u firmu.Kao investitor na burzi ulagao sam u potcijenjene dionice, kojima perspektiva može biti vrlo loša, ali i vrlo dobra. Ako imate disperzirani portfelj, dobra ulaganja mogu vam pokriti gubitke na drugim ulaganjima. Tako sam postao mali dioničar. S početnih 6 posto dionica došao sam prije dvije godine na 17 posto, dokupljujući ih na tržištu. Meni to nije bila značajna investicija jer su Varteksove dionice bile vrlo jeftine.

Nenad Bakić / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Jeste li znali kakvo je stanje u firmi?

– U to nisam duboko ulazio. Kompanija je stalno loše poslovala. S vremenom sam shvatio da je u proteklih 13 godina Varteks napravio više od 800 milijuna kuna gubitka. Postao je svojevrsni Uljanik Hrvatskog Zagorja. Prošao je i predstečajni postupak te postigao nagodbu s vjerovnicima. Moram podsjetiti da je u bivšoj Jugoslaviji Varteks bio jedan od najvećih vlasnika nekretnina. Imao je više od 200 dućana, robnih kuća. Da bi se ti golemi gubici pokrili i namirili vjerovnici, spomenute nekretnine cijelo su se vrijeme prodavale.

Je li bilo inicijativa da se Varteks postavi na čvrste noge?

– Umjesto pokrivanja gubitka prodajom nekretnina, jedan engleski fond 2017. godine htio je dokapitalizirati Varteks i preokrenuti stvari na zdrave poslovne temelje. Ali u posljednjem trenutku taj se fond povukao. Uprava je tada ponovno raspisala poziv za dokapitalizaciju, pri čemu je navela da je potrebno između 20 i 40 milijuna kuna kako bi se dobila dobra obnova za stabilizaciju poslovanja.

Očito, firmi je opet zaprijetila propast. Koliko ste svog novca uložili u spašavanje kompanije?

– Dvadeset milijuna kuna. Bio sam u tom trenutku značajan manjinski dioničar, ali iskreno govoreći, mislio sam da to nije jako značajno ulaganje. Smatrao sam da zbog odgovornosti prema kompaniji trebam uložiti veći iznos, ali da istovremeno trebamo napraviti poslovni preokret.Pokazalo se da je situacija u kompaniji puno gora od one koju je uprava prikazala. Kompanija je praktički bila devastirana. Ostala je bez obrtnog kapitala, police su bile prazne. Modna komponenta, koja je važna za tu industriju, bila je zapostavljena. Zanemarena je bila i prodajna mreža. Poslovi dorade za strane poslovne partnere donosili su gubitke. Odmah nakon dokapitalizacije, nevolje su se nastavile. Uprava je više puta, gotovo panično, upozoravala da opet nema novca za plaće više od tisuću zaposlenih i za plaćanje dobavljača.

Nisu li mogli posuditi novac od banaka?

– Nisu, jer je Varteks imao lošu poslovnu povijest, pa mu banke više nisu htjele davati kredite. Zbog toga sam uskakao vlastitim novcem kao vodeći dioničar. Tijekom 2018. davao sam interventne kratkoročne pozajmice u vrijednosti od oko 30 milijuna kuna, i to bez kamata. To znači da sam ulagao bez benefita za sebe. Nadam se da ću pozajmice vratiti, iako bez zarade.

Strateški zaokret

U to doba bili ste predsjednik nadzornog odbora Varteksa. Kako to da ste otišli korak dalje te odlučili osobno se upustiti u upravljanje firmom? To se čini kao neobično hrabar korak jer – iako ste imali uspješnih poduzetničkih pothvata – niste imali nikakva iskustva s tekstilnom industrijom, odnosno proizvodnjom.

– Pokušavali smo sa starom upravom napraviti preokret, ali se pokazalo da to nije moguće. Firma je nastavila tonuti još dublje. Sporazumno smo se razišli s bivšim predsjednikom uprave, koji je firmu vodio petnaestak godina. Početkom 2019. osobno sam se prihvatio dužnosti predsjednika uprave, zamrznuvši članstvo u nadzornom odboru. Prihvatio sam privremeno upravljanje Varteksom na godinu dana, kako bismo pokušali napraviti zaokret.Kada sam preuzeo upravljanje, izrazito teška situacija se nastavila. Prvo, banke kao vjerovnici nastavile su, zbog starih dugova, Varteksu zatezati omču oko vrata i odbijati davanje novih kredita. A nama je trebalo obrtnog kapitala.

Nenad Bakić / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Zar Varteks nije mogao povećati prihode od poslova dorade za strane firme?

– Dobivao je novac na taj način, ali mi smo smatrali da to nije dobar put i željeli promijeniti strategiju firme. Htjeli smo napraviti zaokret s lohn-poslova prema što većoj vlastitoj proizvodnji i maloprodaji. Za to nam je trebao obrtni kapital. Moraš najprije naručiti tkanine, platiti predujmove, proizvesti robu, staviti je u prodavanice prije početka sezone i pokupiti novac na kraju sezone. Taj ciklus obrtnog kapitala u tekstilnoj industriji traje oko devet mjeseci. Budući da nas banke nisu pratile, nastavio sam Varteksu pozajmljivati novac i tijekom 2019. godine.

Za koje ste namjene prošle godine firmi posuđivali novac i koliko?

– Pozajmio sam oko 15 milijuna kuna, za plaće, za obrtni kapital i tako dalje. Međutim, dobra je vijest to da sam posljednju pozajmicu Varteksu dao prije pola godine.

Je li tada došlo do preokreta? Koju ste strategiju prihvatili?

– Varteks, kao i mnoge druge tekstilne kompanije u Hrvatskoj, zapravo funakcioniraju na lohn-poslovima. To znači da ti naručitelj pošalje materijal, a ti mu iznajmiš ruke i za to ti plati. Plaće u tekstilnoj industriji kod nas su male, a one u prekomorskim zemljama još manje. Stoga se tekstilna proizvodnja iz Europe selila prema Aziji, u kojoj su plaće radikalno niže, a ovdje su spuštane cijene. Zbog toga su gotovo sve tekstilne kompanije u Hrvatskoj, iako su im plaće bile miminalne, na doradnim poslovima gubile novac. Taj je posao neprofitabilan. To znači da ne mogu pokrivati postojeće aktivnosti, a kamoli investirati.

Kako to da su neki tekstilci ipak pronalazili novac za ulaganja?

– Europska tekstilna industrija obnovila se iz pomoć europskih fondova. I neke hrvatske kompanije s boljim financijskim pokazateljima mogle su doći do novca iz europskih fondova, ali većina nije. Problem je u tome što naša Vlada napravila veliku pogrešku. Pri ugovaranju prethodne financijske omotnice, za razdoblje od 2014. do kraja 2020. godine, isključila je velike kompanije iz pristupa europskim fondovima. Pristup su imala samo mala i srednja poduzeća, a ne i velike kompanije poput Varteksa.

Nenad Bakić / Foto Davor KOVAČEVIĆ

Kako to tumačite?

– Bila je to pogrešna ideološka postavka prema kojoj tzv. velikim kapitalistima ne treba pomagati. No, stvar je u tome što upravo velike firme nose razvoj, a bez njih ne mogu dobro napredovati ni male, niti srednje firme. To je pokazatelj koliko je ideološki pristup štetan. Za razliku od Bugarske, Poljske ili Portugala, koji su fondovima EU-a obnovili svoje kapacitete u tekstilnoj proizvodnji, hrvatska tekstilna industrija nije to mogla, pa je postala još manje konkurentna.

Gdje, u takvoj sumornoj situaciji, vidite šansu za Varteks?

– U Varteksu sam prepoznao veliku, stogodišnju tradiciju te firme i garanciju kvalitete njezinih proizvoda. Međutim, u posljednjih desetak godina Varteks je čak i tu tradiciju ispuštao iz ruku. Imao je sve manje privlačnu modu i čak je smanjivao kvalitetu materijala. Tako je Varteks počeo gubiti svoj tržišni udio. Zbog toga su neki svjetski brendovi, pa i neki domaći uvoznici, postali u hrvatskoj maloprodaji odjeće čak pet do deset puta jači od Varteksa. Primjerice, Zara i H&M imaju u Hrvatskoj prihode veće od 600 milijuna kuna.

Vlastiti brend

Moja se strategija sastojala od dviju dimenzija. Prvo, radikalno ćemo podići kvalitetu materijala za odjeću, jer je kvaliteta naše izrade vrhunska, na svjetskoj razini. Nije čudno što radimo lohn-poslove za neke od najboljih svjetskih brendova. Tako smo ponovno počeli koristiti najkvalitetnije svjetske materijale, one talijanskih proizvođača, te ih ugrađivati ih u naše prepoznatljive proizvode, poput odijela. Drugo, napravili smo zaokret prema vlastitoj modi. Ponovno smo uspostavili svoj modni izričaj. Dobili smo kreativnu direktoricu Martinu Vrdoljak, koja je jedno od najpoznatijih imena naše mode, kako bi nas dovela u atraktivno područje. Istovremeno, koristimo trend povratka proizvodnje u Europu.

I to se, napokon, događa?

– Da, moda se izmjenjuje sve brže i brže. Prije su na tržište odlazile dvije kolekcije godišnje, za jesen i zimu, te za proljeće i ljeto. Sada proizvođači odjeće izbacuju po devet, deset kolekcija godišnje. Kako bi se ta brzo promjenjiva moda mogla dovesti do potrošača, proizvodnja se počela vraćati u Europu, što bliže kupcu. Mislim tu ponajprije na Tursku, ali i na druge europske zemlje, iako je proizvodnja ovdje skuplja. Međutim, proizvoditi odjeću daleko u Aziji i prevoziti je u Europu ekološki je puno skuplje, nego istu robu proizvoditi ovdje.Ukratko, želimo iskoristiti te nove trendove u svijetu te kvalitetnije zaposliti naše kapacitete, prebacivanjem težišta s lohn-poslova na vlastitu modu. Vlastiti je brend, naravno, puno profitabilniji. Tako možemo bolje zaposliti i našu maloprodajnu mrežu u Hrvatskoj, koja je zbog doradnih poslova proteklih godina počela bilježiti gubitke.

Radite li i za Hrvatsku vojsku?

– Da, to je treći stup našeg poslovanja. Radi se o kompaniji Varteks Pro, koja izrađuje specijaliziranu odjeću i za Ministarstvo unutarnjih poslova, te razne druge klijente. Ta kompanija je rubno profitabilna, stabilna, nije nam stvarala nevolje, a integrirana je u ostalo naše poslovanje. Ta kompanija dosad nije bila predmet naše fokusiranosti, ali ostali dio poslovanja jest.

Proteklih godina svi su bježali od tekstilne industrije, jer je ona u razvijenom svijetu masovno propadala. Ponovno pitam, nije li revitalizacija Varteksa prevelik rizik?

– To je rizik, ali ako ga ne preuzmeš, sigurno ćeš propasti. Odlučio sam prihvatiti taj izazov i uložiti značajna sredstva u Varteksov vlastiti brend i maloprodaju. Ponavljam, sada upotrebljavamo najkvalitetnije, talijanske tkanine. Značajno smo unaprijedili modni izričaj. Uložili smo i u marketing kako bismo potrošače osvijestili o novostima koje imamo. Izrazito smo poradili i na poboljšanju internih procesa.

Jeste li zadovoljni rezultatima tih napora?

– Rezultati su nevjerojatni. Mi ćemo u 2019. godini u maloprodaji imati porast prihoda između 50 i 70 posto, ovisno o tome kako se mjeri. Također, te iste 2019. po prvi put ćemo ostvariti pozitivni EBITDA, što znači da ćemo imati zaradu prije izdvajanja za amortizaciju, kamate i poreze. Sve se to dogodilo u godini u kojoj je firma zapravo bila klinički mrtva, iako toga nisam bio u potpunosti svjestan kada sam došao na čelo njezine uprave.No, još ne možemo proglasiti pobjedu. Pred nama je još puno rizika, ali idemo u pravom smjeru. Ako uspije ta transformacija Varteksa, proizvođača odjeće koji pripada jednoj od najmanje konkurentnih industrija i koji se našao na rubu propasti, ako od te posrnule firme napravimo pobjednika, mislim da ćemo pokazati da je u Hrvatskoj sve moguće.

Autobus kao salon

Što ste promijenili u marketingu vaših proizvoda?

– Izrazito smo aktivni u digitalnom segmentu, prvenstveno društvene mreže. Otvorili smo i prodavaonicu na internetu, putem koje ljudi kupuju kapute, odijela i slično. U studenome smo već sedam posto naše prodaje ostvarili putem web-shopa. To je nevjerojatan iskorak, rezultat i u svjetskim razmjerima, s obzirom na to da web-shop postoji malo više od godinu dana i da je riječ o firmi iz male Hrvatske. Mnogi najpoznatiji građani Hrvatske promoviraju naša odijela u kampanji ‘Nesavršeni muškarci u savršenim odijelima’, itd.Da bismo naše proizvode približili ljudima u malim mjestima te onima koji nisu skloni kupovanju odjeće putem interneta, napravili smo jedinstveni projekt u svijetu – modni autobus. Kupili smo stari autobus u Njemačkoj, potpuno ga preuredili u modni salon, koji je u devet mjeseci obišao već više od stotinu mjesta širom Hrvatske. Građani mogu u autobusu isprobati našu izloženu robu u svim veličinama i naručiti onu koja im najviše odgovara. Svaki odjevni predmet ima svoj QR kod, pa ga građanin može iz autobusa naručiti putem mobitela izravno iz našeg web-shopa uz cjenovni popust. Roba mu stigne na adresu za nekoliko dana. Tako dolazimo do kupaca u malim mjestima i širimo kulturu upotrebe interneta.Sve to pokazuje da smo vratili povjerenje u Varteksov brend. Naša ukupna maloprodaja lani je skočila više od 50 posto. Ako nastavimo tim putem i ako se ne slomimo pod financijskim pritiscima, mi ćemo već tijekom 2020. godine uploviti u sigurnu zonu.Naglašavam da smo unaprijedili i interne procese. Varteks je imao golemo znanje i kvalitetne stručnjake, koji su bili demotivirani, potisnuti ili sputani. No, doveli smo i desetak novih, kvalitetnih menadžera. U idućem koraku promijenili smo menadžersku kulturu te prenijeli novu, pozitivnu energiju i na radnike Varteksa, koji zaslužuju bolji tretman.

Jeste li radnicima povećali plaće?

– Plaće u tekstilnoj industriji izrazito su niske. No, u Varteksu radnici ipak nisu na minimalcu, jer dobivaju dodatke na ostvarenu normu, za prijevoz, itd. Radničko vijeće Varteksa pohvalilo nas je da je uprava prošle godine prvi put podigla bonuse radnicima a da oni to nisu tražili. Želimo radnicima podignuti plaće u skladu s mogućnostima. Osobno, ne želim biti u upravi ili u nadzornom odboru firme u kojoj radnici dobivaju minimalce. Smatram da se plaće mogu povećati na temelju novog poslovnog modela. Radnicima sam obećao da u Varteksu neće biti isplaćena ni kuna dividende dok god su plaće zaposlenih tako niske.