Kraljevstvo za WC

Uvjeti u trajektnim lukama su katastrofalni, a “toi toi” land” je mjesto kojem se veseli jedino – koronavirus

Edi Prodan

Kroz luke Stinica i Prizna godišnje prođe više od 1,8 milijuna putnika, no sanitarnih čvorova - nema! Tu je tek nekoliko kemijskih WC-a, popularnih »toi-toija«, a na jednoga dolazi oko četvrt milijuna putnika - nezamislivo za 21. stoljeće i zemlju koja je lani ostvarila 100 milijuna noćenja



Kako nas je pedantno izvijestila Agencija za obalni linijski pomorski promet sa sjedištem u Splitu, lani je na državnim linijama u linijskom obalnom pomorskom prijevozu prevezeno 13,8 milijuna putnika i 3,5 milijuna vozila, što je u odnosu na 2018. blagi porast. Prevezeno je 0,4 posto putnika i 2,5 posto vozila više. Na trajektnim linijama i dalje je po broju prevezenih putnika najprometnija linija Supetar – Split i obratno (1.955.703), a slijedi je linija Valbiska – Merag i obratno (1.194.207). Kad se pak zbroji promet u lukama Kvarnera, gdje smo ubrojili i liniju Prizna – Žigljen, lani je prevezeno oko 3,7 milijuna putnika i skoro 1,5 milijuna vozila. Postotno gledano, na Kvarneru se godišnje preveze više od četvrtine svih putnika i iznad 40 posto svih automobila na Jadranu. Da govorimo i pišemo samo o turističkom prometu, postoci bi u korist Kvarnera bili još značajno veći jer se na najznačajnijoj hrvatskoj putničkoj liniji, onoj između Splita i Supetra, kao i na nekim linijama Zadarskog arhipelaga svakodnevno, neovisno o turističkoj sezoni, prevozi velik broj putnika koji u te dalmatinske gradove odlaze na posao i u školu, što na području Kvarnera nije slučaj. Drugim riječima, kvarnerske trajektne luke su jako značajno i pamtljivo ogledalo sveukupnog hrvatskog turizma. Kakvo je to zrcalo? Ni najmanje lijepo, nadamo se ni pamtljivo.


Kako mogu crpke?


Nedavno smo naime pisali o jako lošem infrastrukturnom stanju luke Stinica, jedne od najnovijih i, kako pokazuju podaci Agencije za obalni linijski pomorski promet, jedne od najzaposlenijih na Jadranu. Ona je zbog velikog porasta prometa na liniji Preko – Zadar, lani s trećeg pala na četvrto mjesto po prometu vozila. Po broju putnika nalazi se na petom mjestu, no i u tom su slučaju brojke impresivne. Tekst o stanju u Stinici potaknuo je niz reakcija, pa tako i s Paga gdje je istaknuto kako, iako Prizna kao lokacija ljepše izgleda, nema ništa bolju infrastrukturu. Uostalom, u komentaru prethodnog teksta i sam nam je Predrag Dešić, ravnatelj Lučke uprave Senj koja je nadležna i odgovorna za ekstremno dug obalni pojas (obalna crta Grada Senja i općine Karlobag ima skoro 120 km) istaknuo kako je stanje u Stinici bolje nego u Prizni! LU Senj je odgovorna za dvije ponajveće hrvatske trajektne luke, Stinicu i Priznu, a kako njima godišnje prođe više od 1,8 milijuna putnika, riječ je o jako odgovornom poslu u sigurnosnom, infrastrukturnom, sanitarnom i zdravstvenom smislu. Na žalost, te dvije trajektne luke karakterizira i katastrofalno stanje po pitanju – sanitarnih čvorova. Drugim riječima – nema ih! Ima tek ponešto »toi toija«, popularnih kemijskih WC-a koji se često postavljaju na mjesta privremenih događaja kao što su koncerti i slične »open air« predstave, i kad bismo baš bili sitničavi, u te dvije trajektne luke na jedan »toi« dolazi oko četvrt milijuna putnika. Da, dobro ste pročitali, gotovo 250 tisuća putnika. U luci Stinica su četiri toaleta, od kojih je jedan za invalide. Njih je u populaciji oko 10 posto, tako da na jedan »toi« dolazi oko 91 tisuću invalida. Preostalih putnika je oko 820 tisuća. Oni idu na tri toaleta – više od 270 tisuća na jedan. Sasvim sigurno, rekordno i na globalnoj razini.


Idealno za boleštine


Čest izgovor nadležnih je da u tim lukama ne postoje izgrađeni kanalizacijski sustavi te da nam je toaletni standard zbog toga takav kakav jest. Mada i o tome uistinu možemo oštro polemizirati, ako se ne varamo 2020. godina je poprilično daleko od »mračnog srednjeg vijeka« koji je karakterizirao katastrofalni sanitarni standard i njime izazvane smrtonosne boleštine poput kuge, zar nije u Hrvatskoj, tamo gdje nema kanalizacijskih sustava, gradnja kuće moguća samo uz prethodnu izgradnju – septičke jame. Zbog čega, da povučemo sličnu prometnu paralelu, na odmorištima na kojima se nalaze i benzinski servisi ne caruju »toi toi«? Kako to da na tim postajama imamo moderne, uzorne sanitarne čvorove? Kako su ih tamo izgradili? Kojim čudom? Zar je uistinu toliko »nemoguće« napraviti slične sanitarne čvorove u spomenutim lukama te tako riješiti ne samo sramotu i neugodu, nego i potencijalne zdravstvene probleme. Iako može zvučati duhovito, činjenica jest da je stanje u velikom dijelu hrvatskih trajektnih luka, od milja nazvanih i »toi-toi land«, takvo da se dolasku u njih može veseliti tek – koronavirus. Jer ako imate te sreće da stignete ući u neki od kemijskih toaleta, ruke tamo sasvim sigurno nećete oprati. Pa iako nam liječnici neprestano ponavljaju kako je jedna od jako važnih operacija u zaustavljaju širenja »korone« upravo pranje ruku, a nakon obavljanja nužde to bi valjda trebala biti i najnormalniji postupak, u našim Brestovama, Valbiskama, Stinicama ili Priznama to učiniti nećete. Pa ćete zajedno sa svojom obitelji i automobilom, na naše prelijepe otoke prebaciti i – ponešto korone. Početak je ožujka. Idemo uz modernu mehanizaciju iskopati rupu u koju će se smjestiti prelijevna septička jama, dakle nekoliko kubičnih metara, i iznad nje izgraditi normalan sanitarni čvor. S umivaonicima i tekućim sapunom. Cijena? Ako je riječ o prostoru od 50-ak kvadrata, ne više od 300-tinjak tisuća kuna. I mjesec, ma najviše mjesec i pol dana posla. Sve riješeno. Nekoliko milijuna kuna da se hrvatske trajektne luke uvede u 21. stojeće, pa i nije baš neki iznos! U zemlji koja je lani prešla 100 milijuna noćenja. Čekamo li s birokratskim izgovorom fazu u kojoj je predviđena izgradnja modernih sanitarnih čvorova – kao što je to slučaj sa Stinicom koja zbog svoje opće apokaliptičnosti jest simbol nereda, ali nije jedina – prije ćemo dočekati neki novi virus, neki baš naš, nastao u »toi toi landu«, nego normalne, civilizirane uvjete za obavljanje nužde.