Veličanstvena princeza

Posjetili smo jedan od najvećih svjetskih kruzera: Lošinjanin Dino Sagani poveo Majestic Princess na prvi vijaj

Marko Cvijanović

Kapetan Dino Sagani poveo na prvi vijaj jedan od najvećih kruzera na svijetu Majestic Princess / Foto Sergej DRECHSLER

Kapetan Dino Sagani poveo na prvi vijaj jedan od najvećih kruzera na svijetu Majestic Princess / Foto Sergej DRECHSLER

Ima li ljepše stvari u životu jednoga pomorskoga kapetana? Ukazala mi se doista velika čast, zahvaljujem kompaniji koja mi je ukazala povjerenje, ali i mojim sugrađanima koji su me tako lijepo dočekali kad sam prije nekoliko dana uplovljavao u tršćansku luku da bismo se otisnuli na prvo putovanje s brodom koji ostavlja bez daha. Pamtit ću ovaj dan zauvijek - rekao je u hipu oduševljeni Sagani, koji s ponosom ističe svoje hrvatsko porijeklo



Trebalo je samo pronaći poziciju s koje puca najbolji pogled. Via di Romagna. Pa uzbrdo. Otprilike dva kilometra vožnje po uskoj i zavojitoj cesti. Sve do broja 172. Pun pogodak. Tršćanska luka i zaljev kao na dlanu. I srdačna dobrodošlica susjeda koji su došli s istom namjerom. Simpatični gospodin i supruga odlučili su nakratko prekinuti uobičajeni poslijepodnevni đir sa svojim ljubimcem, labradorom Oliverom. Zapravo… Trebalo je biti nakratko, ali se odužilo. I neka se. Ugodna ćakula s kolegom u mirovini, nekad dugogodišnjim novinarom Primorskog dnevnika slovenske manjine u Trstu kojoj i sam pripada, potrajala bi i dulje da je u jednom trenutku nije prekinula sjetna glazba brodskih sirena…


Točno u 17 sati i 48 minuta s tršćanske se rive otisnuo jedan od najvećih kruzera na svijetu, »Majestic Princess«, i krenuo na svoju prvu službenu plovidbu. Uz bučnu podršku nekoliko tisuća Tršćana na Molu Bersaglieri, raznobojni vatromet i kliktaje galebova, šum mlazova s remorkera »čuvara« i nezaboravni hit »Yellow submarine« svevremenskih Beatlesa u izvedbi lokalne limene glazbe…


Nitko to nije mogao vidjeti, ali niz lice kapetana na komandnom mostu, rođena Tršćanina Dina Saganija, nedvojbeno su potekle suze radosnice. Dino će u svakom slučaju veličanstven ispraćaj pamtiti cijeloga života i imati što pričati unucima koji će jednoga dana krenuti njegovim stopama slijedeći obiteljsku tradiciju duboko ukorijenjenu u lozi čuvenih lošinjskih kapetana.




Naš novinar Marko Cvijanović u ugodnoj ćakuli s kapetanom Saganijem


Naš novinar Marko Cvijanović u ugodnoj ćakuli s kapetanom Saganijem



A najvažniji dan u uspješnoj karijeri četrdesetšestogodišnjeg Dina Saganija počeo je svečanim jutarnjim prijemom u uredu tršćanskoga gradonačelnika Roberta Dipiazze i utekao protokolarnom bezdušju u onih desetak minuta predaha od slikavanja i primanja darova kad je danas slavni kapetan Sagani mogao kao nekad mali Dino podijeliti intimu s majkom Graziellom i ocem Giuseppeom.


Veliki dan


S tršćanske rive na prvu službenu plovidbu krenuo jedan od najvećih kruzera na svijetu


S tršćanske rive na prvu službenu plovidbu krenuo jedan od najvećih kruzera na svijetu



Zahvaljujući iznimnoj susretljivosti i spontanosti Saganijevih, ovo nije samo njihova, nego i naša priča.



O tradiciji lošinjskih kapetana puno zna Ivo Saganić, umirovljeni kapetan duge plovidbe koji je na svoj sedamdeseti rođendan objavio vrijedno štivo »Naši stari Vidošćani« u kojemu su na čak 512 stranica zapisana imena svih stanovnika njegova rodnoga sela Vidovići na brdu iznad Martinšćice. Među njima, naravno, i ime Clementa Saganića, djeda kapetana Dina Saganija. Potvrda da je svijet mali jest i činjenica da su Ivo Saganić i Dinov otac Giuseppe Sagani četiri godine išli zajedno u razred u Pomorskoj školi u Malom Lošinju.


– Giuseppea Saganija s kojim ste u petak pričali u Trsu ovdje svi znaju kao Josipa Saganića! Zapravo, više kao Pina ili još bolje Pinuča. Ovdje kod nas je on najpoznatiji kao Pinučo. I odmah da vam kažem, svi Saganići su iz Vidovića pored Martinšćice. Pinučo i ja smo bili druga generacija novootvorene Pomorske škole u Malom Lošinju, krenuli smo u prvi razred 1961. godine. Družili smo se još sedamdesetih godina, ali onda je on otišao polagati kapetanski ispit u Piran, tamo je upoznao suprugu i putovi su nam se razišli. Pokušao sam stupiti s njim u kontakt kad smo slavili pedeset godina mature, ali nisam uspio. U međuvremenu smo došli u kontakt, razmijenili brojeve i sad se čujemo povremeno. Kad dođe na Cres uvijek se vidimo, ćakulamo i malo evociramo uspomene. Drago mi je da je sin Dino nastavio tu tradiciju nas lošinjskih kapetana, ali pratio sam njegovu karijeru. Bio je najmlađi talijanski kapetan na kruzerima, napravio je zaista veliku karijeru – rekao je Ivo Saganić.



– Ovo je veliki dan u mom životu, kao kapetan jednog od najvećih i najboljih kruzera na svijetu iz svoga rodnoga grada krećem na prvu plovidbu… Ima li ljepše stvari u životu jednoga pomorskoga kapetana? Ukazala mi se doista velika čast, zahvaljujem kompaniji koja mi je ukazala povjerenje, ali i mojim sugrađanima koji su me tako lijepo dočekali kad sam prije nekoliko dana uplovljavao u tršćansku luku da bismo se otisnuli na prvo putovanje s »Majestic Princessom«, brodom koji ostavlja bez daha. Pamtit ću ovaj dan zauvijek – rekao je u hipu oduševljeni Dino Sagani.


S ponosom ističe svoje hrvatsko porijeklo.


– Moj otac je iz Malog Lošinja. Dok sam odrastao, svake smo godine tamo ljetovali, uz Lošinj me vežu jako lijepe uspomene. Uostalom, na plaži u uvali Čikat naučio sam plivati, ha, ha, ha… I danas odlazim na Lošinj, koliko mi god to dopuste obaveze. Tamo su moji korjeni i drage uspomene.


Posebni Dinovi lošinjski gušti vežu ga uz plovilo koje nema nimalo dodirnih točaka s gabaritima i glamurom velikih kruzera kojima godinama lakoćom upravlja kao jedan od najboljih kapetana kompanije »Princess Cruises«.


– Imam starinsku lošinjsku pasaru kojom ljeti jedrim od Trsta do Lošinja. Volim vode oko Lošinja, uživam se kupati u tamošnjim uvalama, loviti ribu. Znate, ja plovim dugi niz godina, upoznao sam mora širom svijeta i nisam nimalo subjektivan kada kažem da se ni karipske, ni havajske vode ne mogu nadmetati s lošinjskim morem. Općenito govoreći, hrvatska je obala nepobjediva u usporedbi s bilo kojim obalama na svijetu.


Za kraj je ostalo dovoljno vremena za malu školu hrvatskoga jezika.


– Govorim malo horvatsko, ali razumem puno vise, ha, ha, ha…


Pomorstvo u genima


Otac Giuseppe po tom je pitanju puno temeljitiji. Zanemari li se onaj čuveni talijanski prizvuk u izgovoru, njegov je hrvatski besprijekoran. Evo i zašto:


Ponosni roditelji - Dino Sagani s majkom Graziellom i ocem Giuseppeom


Ponosni roditelji – Dino Sagani s majkom Graziellom i ocem Giuseppeom



– Rodio sam se u Martinšćici, na Cresu, ali već kao dvogodišnjak preselio sam s obitelji u Mali Lošinj. Tamo sam odrastao, završio poznatu Pomorsku školu. Nastavio sam obiteljsku tradiciju, moj otac Clemente bio je pomorac, nono Giuseppe također, imao je svoj brod. Otac je dugo plovio na brodu »Kosta Racin«, jednom od motornih putničkih brodova za male obalne plovidbe koji su imena dobili po pjesnicima.


Gospodin Giuseppe zna što govori. Jadrolinijinu flotu brodova »pjesnika« upotpunili su »Vladimir Nazor«, »Njegoš«, »Aleksa Šantić«, »Ivan Cankar« i »Vuk Karadžić«, a svi su desetljećima uspješno plovili hrvatskim morima sve dok sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća nisu počeli odlaziti s pomorske scene. »Aleksa Šantić« prodan je u Italiju i još neko vrijeme plovio pod imenom »Epomeo primo« prevozeći putnike i automobile u napuljskom akvatoriju, prije negoli je u staro željezo razrezan početkom osamdesetih u La Speziji.


»Kosta Racin« je prodan početkom sedamdesetih i u napuljskom zaljevu kao izletnički brod i trajekt plovio pod imenom »Campania seconda« do svog umirovljenja u luci Castelamare di Stabia. »Ivan Cankar« prodan je istom brodaru i za iste namjene pa je »prekršten« u »Campania prima«, a potom u »Casamiccola Express« i plovio do svog svršetka u Ravenni. »Vuk Karadžić« ostao je u Jadranu do kasnih osamdesetih, a onda neočekivano završio u rezalištu Sveti Kajo. »Njegoš« je početkom osamdesetih plovio pod imenom »Plavnik«, a krajem osamdesetih završio kao i »Vuk Karadžić«. Najviše je sreće imao »Vladimir Nazor«, koji plovi i danas nakon što je preuređen u luksuznu jahtu pod imenom »Seagull II« u vlasništvu Cruise Service Kingstown pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina.



Dino Sagani imenovan je zapovjednikom kruzera »Majestic Princess« i predvoditim viših časnika koji zajedno imaju više od stotinu godina pomorskog iskustva. Sagani je završio Pomorsku školu i Pomorski fakultet u Trstu, a poslije završetka studija pridružio se talijanskoj mornarici i plovio na minolovcima tijekom prvog Zaljevskog rata. Već je 22 godine zaposlenik kompanije »Princess Cruises«, a 2007. godine promaknut je u kapetana. Bio je zapovjednik brodova »Sea Princess«, »Dawn Princess«, »Sapphire Princess« i »Diamond Princess«.



– »Kosta Racin« plovio je na rutama od Rijeke do Lošinja, u to vrijeme nije bilo trajekta, putnici su se vozili brodovima. Mene život odveo u nekom drugom smjeru, dalje od Hrvatske, plovio sam na stranim brodovima i kompanijama, ali ja se Cresu i Lošinju i danas vraćam. Doduše, dok su moji bili živi odlazili bismo svakoga ljeta na Lošinj ili Cres, danas to činimo puno rjeđe. Znate, obično to tako bude, obitelj se posvađa kada krene ostavinska rasprava, a mi smo imali što dijeliti budući da je moj otac bio sedamnaesto od ukupno osamnaestoro djece. Ja sam svoj dio ostavio nećaku koji i danas ima kuću u Malom Lošonju na adresi Donja Bričina 28. I on je, pogađate, pomorac, ha, ha, ha… Kada dođem ljeti obično obiđem rođake, provozam se barkom i prisjetim mladosti. Jako volim dio oko Tramuntane na Cresu, tamo je priroda posebno upečatljiva – prepričava Giuseppe Sagani.


Majka – kuma


A gospođa Graziella? Ona je svo vrijeme treperila od sreće i uzbuđenja dok je u dvojakoj ulozi »kume« tog veličanstvenog broda »Majestic Princess« i majke njegova kapetana, s buketom cvijeća i suzom u oku pričala o Dinovim pomorskim počecima.



Brod »Majestic Princess« izgrađen je u poznatom brodogradilištu »Fincantieri« u Monfalconeu u dvogodišnjem razdoblju od 2016. godine i napravljen isključivo za kinesko tržište. Brod je u petak isplovio na probni četverodnevni »kruz« Trst – Kotor – Civitavecchia. »Majestic Princess« bit će u Kini tijekom cijele godine s matičnom lukom u Šangaju.



– Otkrit ću vam nešto što mnogi vjerojatno ne znaju. Budući da je moj suprug također bio kapetan i zbog toga puno izbivao od kuće, Dino je kao mali mrzio ovu profesiju. Međutim, kad je ušao u tinejdžerske godine u njemu se probudio zov mora. Ono je u krvi svim Saganijima, more je bilo život Dinovom ocu, djedu, pradjedu… Krenuo je u pomorsku školu, na fakultet, počeo ploviti i napredovati, ostvarivati svoje ciljeve. I evo, dočekao je dan da u luci njegova rodnoga Trsta kao kapetan ovoga prekrasnoga broda doživi najveću radost u svojoj dugogodišnjoj karijeri. Želim mu svu sreću na morima širom svijeta, a naravno da ću ga uvijek čekati, kao što sam i supruga dugi niz godina. Dino zna da ću mu, kad se vrati s putovanja, skuhati njegovu omiljenu maneštru.


Kapetan Sagani s učenicima i profesorima pomorske škole iz Trsta


Kapetan Sagani s učenicima i profesorima pomorske škole iz Trsta



Ima se, dakle, kapetan Sagani zašto vraćati svome rodnome domu u Trstu. Oproštaj je u svakom slučaju bio vrlo dirljiv. Neposredno prije ukrcaja fotografirao se s učenicima tršćanske Pomorske škole, jedne od najstarijih u Europi, one koju je i sam pohađao na početku svoje pomorske priče, mahnuo razdraganim sugrađanima, pozirao kolegi Sergeju pod provom »Majestic Princessa«, namjestio šiltericu i krenuo u još jednu veliku pomorsku pustolovinu. Nono Clemente i »bižnono« Giuseppe bili bi silno ponosni. Baš kao i mnogi drugi slavni lošinjski kapetani koji su tukli mora od Arktika do Novog Zelanda. Mirno more, Dino!