Potencijali riječke luke

Kakva budućnost čeka luku koja već 300 godina oblikuje Rijeku?

Marinko Glavan

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Riječka se luka danas doista nalazi na prekretnici koja će na dulji rok odrediti njen razvoj, a samim time i razvoj grada koji je oduvijek bio luka, kao što je luka definirala grad. U kom smjeru će luka i Rijeka krenuti s te prekretnice, pokušat ćemo saznati od mjerodavnih sugovornika na konferenciji 22. ožujka



Prije točno tristo godina, 18. ožujka 1719. godine, odlukom austro-ugarskog cara Karla VI. Rijeka je proglašena slobodnom kraljevskom lukom. Ta je odluka bila temelj na kojemu je, dotad mali, primorski gradić, s jednostavnom lukom, u idućim stoljećima prerastao u najvažniju i najveću luku, industrijsko, prometno, znanstveno i kulturno središte te treći grad po veličini u Hrvatskoj.


Obilježavanju ove, za grad i luku izuzetno važne obljetnice pridružio se i Novi list, organiziranjem konferencije pod nazivom »Potencijali riječke luke«, na kojoj ćemo, u petak, 22. ožujka, u hotelu Bonavia, pokušati dati odgovore – ne o dugoj i bogatoj povijesti porta i grada koji su oduvijek jedno – već o budućnosti riječke luke. Luke koja je u zadnjih 300 godina oblikovala grad, njegovu industriju, demografsku strukturu, ali i turbulentnu povijest, kao što će i u budućnosti oblikovati njegov razvojni put.


Odgovore ćemo potražiti u razgovoru s ministrom pomorstva, prometa i infrastrukture Olegom Butkovićem, gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, županom Zlatkom Komadinom, Denisom Vukorepom, ravnateljem Lučke uprave Rijeka, Alenom Jugovićem, predsjednikom Nadzornog odbora Luke Rijeka d.d. i dekanom najstarijeg riječkog visokog učilišta – Pomorskog fakulteta, Ivanom Kršićem, predsjednikom uprave HŽ Infrastrukture, Josipom Škorićem, predsjednikom uprave Hrvatskih cesta te Jakovom Karmelićem, eminentnim pomorskim stručnjakom i predsjednikom Udruge pomorskih agenata.


Zagrebačka obala 




Na konferenciji ćemo primarno obraditi teme razvojnih potencijala riječke luke, kroz prizmu brojnih projekata, ponajprije Rijeka Gateway projekta koji se nakon dugog niza godina i više stotina uloženih milijuna eura primiče svom kraju, sa završetkom izgradnje Zagrebačke obale, novog kontejnerskog terminala, s dubinom mora od dvadeset metara koji će Rijeci omogućiti prihvat najvećih postojećih, ali i onih tek planiranih kontejnerskih brodova. Izgradnjom Zagrebačke obale, ukupni kapacitet za prihvat kontejnera u riječkoj luci, uz već postojeći terminal Brajdica, popet će se na milijun i 200 tisuća kontejnera, čime će, ako već ne po prometu, a onda barem po mogućnosti prekrcaja, Rijeka stati uz bok Kopru, kao najznačajnijoj kontejnerskoj luci sjevernog Jadrana. Interes za ovim terminalom već su, prema riječima ministra pomorstva Olega Butkovića, pokazali ulagači, među kojima je i kineski brodarski div COSCO, s čijim se je predstavnicima Butković sastao i razgovarao tijekom svog nedavnog posjeta Kini. Ovaj je projekt, barem neslužbeno, važan i zbog mogućeg ulaska kineskog kapitala i građevinske operative u realizaciju drugog, financijski daleko zahtjevnijeg projekta – izgradnje ravničarske pruge od Rijeke prema Karlovcu, odnosno Zagrebu. Kineske kompanije, barem prema dosadašnjim najavama, zainteresirane su za oba projekta – Zagrebačku obalu kao svojevrsni »pomoćni« kontejnerski terminal, uz grčki Pirej, gdje su već uložili milijarde eura, za ulaz prema tržištima srednje Europe, a za nizinsku prugu kao nastavak tog projekta, koji će omogućiti ne samo brži i lakši protok roba prema krajnjim odredištima, nego stvoriti i osnovni preduvjet za projekt svih projekata u riječkoj luci – preseljenje većeg dijela lučkog poslovanja, u prvom redu kontejnerskog terminala na otok Krk. To je ipak tek daleka budućnost, s brojnim upitnicima i nepoznanicama, o kojima će se više znati u idućim godinama.


Puno ranije, završetak izgradnje Zagrebačke obale, punih 17 godina nakon početka projekta, tijekom kojeg je bilo odustajanja izvođača, izmjena tehničkog rješenja, problema s novim izvođačem i tako dalje, predviđen je za 31. svibnja ove godine, čime će ujedno završiti i dvadesetak godina dug i preko 200 milijuna eura vrijedan projekt Rijeka Gateway, što ga uz financiranje Svjetske banke provodi Lučka uprava Rijeka, jedan od većih investicijskih ciklusa u povijesti luke.



Osim Zagrebačke obale, u realizaciji ili pripremi još je niz velikih projekata u luci i vezanih uz luku. Na sadašnjem kontejnerskom terminalu Brajdica, kojim upravlja tvrtka Jadranska vrata, u zajedničkom vlasništvu filipinskog ICTSI-ja i Luke Rijeka, započinje sto milijuna kuna vrijedan projekt jaružanja, odnosno povećanja dubine, koja će po okončanju duž cijele obale biti minimalno 14,88 metara, što će omogućiti prihvat 400 metara dugih kontejnerskih matica, bez ograničenja po pitanju dužine operativne obale na kojoj se mogu obavljati manipulacije teretom.


Tu su i kontinuirana ulaganja na JANAF-ovom terminalu za prekrcaj sirove nafte u Omišlju, jednako kao i nekoliko stotina milijuna eura vrijedan, kontroverzni projekt plutajućeg LNG terminala, također u Omišlju. Predviđenom terminalu snažno se protivi lokalna zajednica, jednako kao i vlast u Primorsko-goranskoj županiji, dok ga, s druge strane, snažno podržava Vlada Andreja Plenkovića, predstavljajući ga kao projekt od nacionalnog strateškog značaja. Unatoč činjenici da se za zakup kapaciteta budućeg terminala nije javio nitko osim nacionalnih tvrtki HEP i INA, koje su zajedno iskazale interes tek za petinu od dostupnog kapaciteta proizvodnje 2,5 milijardi kubičnih metara plina godišnje – što je, valja istaknuti, jednako ukupnoj godišnjoj potrošnji prirodnog plina u državi.


Riječki prometni pravac


Ulaganja u lučku infrastrukturu prate i brojna ulaganja u kopnene prometnice, kao dio riječkog prometnog pravca, od kojih su neke izravno vezane uz izgradnju lučkih kapaciteta, ali će ujedno preuzeti i funkciju gradskih prometnica.


Najbolji je primjer državna cesta D-403, u svojoj biti pristupna prometnica Zagrebačke obale, za koju su osigurana financijska sredstva, a ovih dana očekuje se raspisivanje natječaja za izvođača radova. Koliko je ta cesta važna, možda najbolje govori podatak o cijeni njene izgradnje od pola milijarde kuna, koja je znatno viša od dosadašnje cijene izgradnje samog terminala. Cesta D-403, osim povezivanja kontejnerskog terminala s mrežom autocesta, ujedno će imati i funkciju novog spoja zapadnog dijela grada s riječkom obilaznicom te autocestom prema Zagrebu, ali i cestama prema jugu Hrvatske i Sloveniji te trećim zemljama. Od 520 milijuna kuna, kolika je predviđena vrijednost ove prometnice, 85 posto, odnosno 442 milijuna osigurano je u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj, operativnog programa Konkurentnost i kohezija do 2020. godine.


Riječ je o za grad iznimno važnoj, ali i tehnički vrlo zahtjevnoj prometnici, dugoj svega nešto više od tri kilometra, od kojih će gotovo cijelom duljinom biti izgrađena pod zemljom ili u zraku – na trasi će biti izgrađen trotračni tunel Podmurvice, dug 1.253 metra, dva vijadukta, Piopi i Mlaka, ukupne duljine oko 500 metara te podvožnjak ispod željezničke pruge, dug oko 60 metara. Osim ceste koja će povezivati Baračevu ulicu sa obilaznicom, bit će izgrađeno i oko 400 metara spojne ceste sa Zvonimirovom ulicom, čime će se osigurati integriranje ceste D-403 u mrežu gradskih prometnica. Nešto slično, prije desetak je godina bilo izvedeno prilikom gradnje ceste D-404, koja sa obilaznicom povezuje kontejnerski terminal Brajdica, ali je istodobno poslužila i kao spoj središta grada s obilaznicom i autocestom. Valja se jedino nadati da se gradnja D-403 neće protegnuti na osam godina, koliko se gradila D-404 koja je, između ostalog, odlukom gradskih vlasti, tada dobila i tunelski izlaz prema trgovačkom Tower centru, što je dodatno poskupilo, ali i zakompliciralo ionako složenu gradnju.


Paralelno traju i značajna ulaganja HŽ infrastrukture u željezničku mrežu povezanu s lukom. U prvom redu odnosi se to na već započete projekte rekonstrukcije i dogradnje ranžirnih kolodvora uz oba kontejnerska terminala, postojeći na Brajdici i budući na Zagrebačkoj obali, ukupne vrijednosti oko 400 milijuna kuna. Ovi bi kolodvori u budućnosti trebali osigurati konkurentnost riječkih terminala u odnosu na Trst i Kopar, iako u oba slučaja postoje prostorna ograničenja u smislu slaganja kontejnerskih blok-vlakova. Na oba će se terminala oni morati slagati iz dva dijela, a o željezničkim operaterima ovisit će hoće li ih već u Rijeci spajati u jednu kompoziciju (što opet ovisi o snazi, odnosno broju lokomotiva za njihovu vuču) ili će to, kao i do sad, činiti u Gorskom kotaru. Hrvatske željeznice ulažu znatna sredstva i u gradnju nizinske, dvotračne željezničke pruge, no za sad samo na dionicama između Karlovca i mađarske granice, dok je najzahtjevnija, dionica kroz Gorski kotar, nedefinirana, kako u smislu trase kojom će pruga prolaziti, tako i u smislu financiranja koje će se mjeriti milijardama kuna. Tu se opet vraćamo na potencijalne kineske ulagače i partnere koji su pokazali načelni interes za ovaj, za hrvatske prilike megaprojekt, ohrabreni izborom kineskog izvođača za gradnju Pelješkog mosta.


Nekako baš u ovo vrijeme očekuje se i početak poslovne eksploatacije pozadinskog terminala Škrljevo, u koji je Luka Rijeka uložila preko 200 milijuna kuna. Iako se ne nalazi u lučkom području, odnosno smješten je nekoliko kilometara od mora, od ovog se terminala, zahvaljujući ulaganjima u nove skladišne i prometne kapacitete, puno očekuje. Ne kao od lučkog skladišta, jer dvostruki pretovar robe drastično bi poskupio lučku uslugu, već kao od logističkog centra za širu regiju, za što potencijala ima, s obzirom na izvrsnu povezanost Škrljeva sa samom lukom, ali i željezničkom i cestovnom mrežom.


U paketu sa Zagrebačkom obalom, Lučka uprava budućim ulagačima, u suradnji s Gradom Rijekom i Općinom Matulji, namjerava ponuditi i razvoj slične zone Miklavlje, koja također ima dobre željezničke i cestovne veze, uz stratešku prednost blizine slovenske, ali i talijanske granice.


Foto Petar Grabovac


Foto Petar Grabovac



EU koridori 


Uz sve navedene projekte, svakako se mora istaknuti i prometna politika Europske unije, koja je Rijeku poimence smjestila na čak dva od devet najvažnijih prometnih koridora – mediteranski i koridor Baltik – Jadran. Takvo je određenje EU-a prema Rijeci već rezultiralo povlačenjem znatnih sredstava za razvoj luke, a u budućnosti se očekuje još projekata u značajnoj mjeri sufinanciranih europskim sredstvima.


Upravo je ovo pozicioniranje Rijeke na dva glavna europska prometna koridora gradonačelnik Vojko Obernsel, u najavi događanja vezanih uz 300. obljetnicu proglašenja slobodne kraljevske luke, usporedio s ukazom Karla VI. koji je prije tristo godina odredio sudbinu luke i grada. Jednaki utjecaj, prema Obersnelu, trebala bi imati odluka EU-a o glavnim prometnim koridorima, omogućujući luci i Rijeci novi rast i razvoj. Ravnatelj Lučke uprave Denis Vukorepa usporedio je Rijeka gateway projekt te ulaganja u D-403 i željezničku mrežu, s ulaganjima u 19. stoljeću – u ceste i željeznicu prema Mađarskoj i Austriji, koja su bila ključna za razdoblje najvećeg rasta i razvoja riječke luke. U svakom slučaju, i jedno i drugo već danas stvara osnovne preduvjete za novi razvojni put umnogome zamrle luke. Riječka se luka danas doista nalazi na prekretnici koja će na dulji rok odrediti njen razvoj, a samim time i razvoj grada koji je oduvijek bio luka, kao što je luka definirala grad.


U kom smjeru će luka i Rijeka krenuti s te prekretnice, pokušat ćemo saznati od mjerodavnih sugovornika na konferenciji u petak, o čemu ćete, naravno, čitati na stranicama Novog lista.