Iz precijenjenosti u podcijenjenost

Kuna će “kliznuti” od 6 do čak 30 posto padne li hrvatski rejting

Ivo Jakovljević



    Jer, odnosi ponude i potražnje na hrvatskom su deviznom tržištu pred velikim previranjima, ne samo zbog ovdašnje prezaduženosti, podzaposlenosti i smanjene konkurentnosti domaće ponude, nego i zbog još nesaglediva drugog dna recesije u Europskoj uniji, s kojom Hrvatska ostvaruje dvije trećine svoje vanjske trgovine i o čijim novim pozajmicama presudno ovisi i uredna otplata dospjelih rata vanjskog duga. 


    Početak ove ekonomske drame seže u listopad 1993., kad je Vlada (dok su tadašnji guverner HNB-a i ministar financija bili na Jesenskom zasjedanju Svjetske banke i MMF-a) Stabilizacijskim programom u kratkom roku dotad blago potcijenjeni tečaj hrvatskog dinara preobrazila u znatno precijenjeni tečaj. Otad je gotovo sve uvozno postalo jeftinije od domaćeg, pa je na toj neoliberalističkoj osnovi propala trećina hrvatske industrije, te provedena privatizacija većine najkvalitetnijih financijskih i gospodarskih potencijala uz neuobičajeni popust za strane investitore. Taj isti Stabilizacijski program je, istodobno, uspješno stabilizirao precijenjenost kune, te stopu inflacije održavao na europskom minimumu, što je europskim investitorima i kreditorima u Hrvatskoj osiguralo stabilne, višegodišnje ekstraprofite. 


    No, nakon što već 15 mjeseci i Hrvatska i raštimana EU ponovno tonu u novu, gospodarsku i financijsku depresiju, euro je na svjetskim deviznim burzama proklizao prema ionako klimavom američkom dolaru gotovo 10 posto, dok je hrvatska kuna na domaćem tržištu pojeftinila prema američkom dolaru za blizu šest posto, prema švicarskom franku za 5,4 posto, a prema euru za 2,2 posto. Na početku 2012. europska je ekonomska scena prepuna svakovrsnih gospodarskih i tečajnih prognoza, objektivnih i naručenih, smirujućih i paničnih, kratkoročno upotrebljivih ali i krajnje špekulantskih, no kao da je svima zajednički smjer: dok će euro i u 2012. najvjerojatnije pojeftiniti prema američkom dolaru za više od 5-6 posto, hrvatska će kuna neizbježno nastaviti klizanje prema euru. 




    Koliko i u kojim rokovima, te uz koliko trošenje deviznih rezervi u HNB-u: to su pitanja na koja odgovori presudno ovise o preispitivanju kreditnog rejtinga hrvatskoga gospodarstva, koje će u iduća tri-četiri tjedna provesti tri američke, globalističke agencije. Ne smanje li hrvatski rejting s predzadnjeg na zadnji, najniži prag, kuna bi mogla ostati unutar tečajnog okvira od najmanje 7,6 kuna za euro do najviše osam kuna za euro, što bi moglo pogodovati oživljavanju izvozne ponude, oživljavanju BDP-a i smanjivanju previsoke vanjske zaduženosti. Snize li ga, kuna bi u najlošijem od svih scenarija mogla gađati i plafon od deset kuna za jedan euro. Dakle, prijeteća deprecijacija kune u 2012. mogla bi se kretati u rasponu od najmanje šest do najviše 30 posto. 


    HNB u defenzivi


Da bi spriječila deprecijaciju kune do tečaja od osam kuna za jedan euro, Hrvatska narodna banka intervenirala je i u ponedjeljak na deviznom tržištu, prodavši 130 milijuna eura po prosječnom tečaju od 7,546 kuna za jedan euro. To je bila druga devizna intervencija središnje banke u ovoj godini, kojom je nastojala ublažiti slabljenje tečaja kune prema euru. Iz istog je razloga prvi put ove godine na deviznom tržištu intervenirala već 4. siječnja, kad je prodala 197 milijuna eura po prosječnom tečaju od 7,532 kuna za jedan euro. I lani je središnja banka dva puta intervenirala na deviznom tržištu: prvi put 25. srpnja kad je prodala 238,9 milijuna eura po prosječnom tečaju od 7,465 kuna za jedan euro, a drugi put 19. rujna kada je prodala 180,5 milijuna eura po prosječnom tečaju od 7,499 kune za euro. 


    Prijašnjih je godina, sve od 2001. do 2010. HNB na deviznom tržištu intervenirala kupnjom eura, kako bi ublažavala jačanje kune i njezinu ionako visoku, višegodišnju precijenjenost, koja je mnoge izvoznike pretvarala u gubitaše. No, bilo je to vrijeme rasprodaje najkvalitetnijih banaka i kompanija strancima, te vrijeme još intenzivnijeg zaduživanja u inozemstvu, radi kreditiranja uvoza i domaće potrošnje. Na tom konzumerističkom konceptu, od 1996. do 2010. u Hrvatskoj je u prosjeku ukupna godišnja potrošnja bila osam posto veća od ostvarenog bruto-proizvoda. 


    Sad je došlo vrijeme, kad bi ta potrošnja gotovo podjednako morala biti manja od BDP-a, da bi se uredno vraćali dugovi i spriječio bankrot. Da je Hrvatska nepovratno zaglibila u pogrešnom smjeru, pokazalo se usred lanjske turističke sezone, kad je HNB morala dvaput intervenirati prodajom (!) eura iz deviznih rezervi, kako bi spriječila jaču deprecijaciju kune.   


Proljeće s MMF-om


Zbog povećane potražnje i smanjene ponude deviza na hrvatskom deviznom tržištu, u cijelom prvom polugodištu će kuna biti pod snažnim deprecijacijskim pritiscima, koje HNB neće moći neutralizirati snažnim intervencijama iz deviznih rezervi, jer bi njihovim otapanjem sama potopila i kreditni rejting i cjelokupne državne financije. Prva dva tromjesečja su ionako vrijeme smanjenog deviznog priljeva, pa će već biti veliko čudo, ako Vlada i većina kompanija uspiju refinancirati većinu dospjelih inozemnih obveza, uz kamatu nižu od osam posto. 


    Mnoge će nepoznanice biti riješene, kad Vlada u veljači predstavi koncept državnog proračuna za 2012. i kad se o njegovim dometima očituju vodeće međunarodne agencije za kreditni rejting. Što Vlada više sreže državnu potrošnju, to će joj na međunarodnom tržištu biti manje skupo i još moguće doći do novih zajmova radi otplate starih i pripadajući im visokih kamata. U konačnici, o izgledima za zaduživanje u ukupnom iznosu od 13 milijardi eura, koliko ove godine stranim kreditorima moraju vratiti ovdašnje kompanije, banke i Ministarstvo financija, ovisit će i hoće li kuna do kraja prosinca deprecirati samo šest ili možda čak i do 30 posto, te hoće li već u ožujku Vlada morati pozvati MMF za hitnu pomoć. 


    Prema najnovijim podacima HNB-a, u deviznim se rezervama središnje banke nalazi više od 12 milijardi eura, što je samo jednu milijardu manje od ukupnih otplata vanjskog duga u 2012. ili više nego dovoljno za sprečavanje valutne krize i predubokog potonuća kune. Ali, HNB je spremna i na još žešće kontre: prema najavi guvernera Željka Rohatinskog, pri ruci su joj i administrativne mjere, poput dizanja obvezne pričuve ili smanjivanja stope minimalno potrebnih deviznih potraživanja.   


Gužva u šesnaestercu


Najnovije klizanje tečaja kune prema euru zbiva se u danima kad euro slabi prema američkom dolaru, japanskom jenu, britanskoj funti i švicarskom franku. To je posljedica snižavanja i preispitivanja kreditnih rejtinga devet uzdrmanih članica eurozone, koju je provela bonitetna kuća Standard&Poor’s, od Italije i Slovenije do Austrije i Francuske. Odmah po objavi tih novih rejtinga, euro je početkom tjedna otklizao prema dolaru na najnižu razinu u posljednjih 17 mjeseci, dok se prema japanskom jenu spustio na razinu koju je posljednji put zabilježio 2000. Standard&Poor’s u ponedjeljak je snizila i kreditni rejting Europskog fonda za financijsku stabilnost s dosadašnjeg prvorazrednog AAA na status AA+. Rejting Europskog fonda za financijsku stabilnost temelji se na rejtingu zemalja koje jamče za njega. Sniženje tog rejtinga može utjecati na sposobnost fonda da jeftino prikuplja novac. 


    Zbog tog smanjivanja kreditnog povjerenja u europskim razmjerima, maloj i prezaduženoj Hrvatskoj, dakle – i Ministarstvu financija, i mnogim kompanijama, pa čak i bankama će u 2012. biti krajnje teško nalaziti nove velike inozemne zajmove. Radi samoodržanja sve su banke u Hrvatskoj, čiji su većinski vlasnici velike bankarske kuće iz Unije, već značajno postrožile uvjete za odobravanje novih zajmova, a neke najavile i značajnije poslovno povlačenje iz cjelokupne jugoistočne Europe. Manjak novih zajmova kompanijama očituje se u eksplodirajućoj nelikvidnosti, koja je prošlih dana probila i plafon od 41 milijarde kuna, pa je postalo široko »uobičajeno« da poduzetnici svojim dobavljačima i kooperantima kasne s plaćanjima dulje od šest-sedam mjeseci. Ni malo romantično nije ni na međunarodnim tržištima državnih obveznica, gdje zemlje s niskim rejtingom više ne mogu prodati vrijednosnice ni uz kamatu od osam posto. Ta vrsta gužve u šesnaestercu je tolika, da je gotovo nemoguće utvrditi gdje je lopta i koji su naši.