Ono što zanima mnoge građane, pitali smo u Ministarstvu gopodarstva, nadležnom za praćenje formiranja cijena derivata. Što, dakle, i koliko točno, plaćamo u cijeni goriva, i kako je struktura cijene litre goriva izgledala u srpnju 2008. godine, kad je barel nafte bio značajno skuplji, na rekordnih 147 dolara. Drugim riječima, kako je moguće da sada, kad je barel jeftiniji, s cijenom od 110 dolara, gorivo plaćamo više nego tada?

Kako stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva, temeljenog na dosadašnjoj cijeni Eurosupera 95 od 10,25 kuna, cijena derivata sudjeluje s 5,38 kuna po litri (52,5 posto), trošarina s 2,95 kuna (28,8 posto), a PDV s 1,92 kuna po litri, što je udio od (18,7 posto). U cijeni eurodizela od 9,68 kuna po litri cijena derivata iznosila je 5,82 kuna po litri (60,1 posto), trošarina 2,05 kuna (21,2 posto), a PDV 1,81 kuna (18,7 posto). Ukupno, u donedavnoj cijeni Eurosupera 95, no velike razlike nema ni sada, s cijenom od 10,46 kuna, cijena derivata sudjeluje s 52,5 posto, a davanja državi čine 47,5 posto cijene. Država, drugim riječima, ima razloga zašto ne intervenirati.  

U srpnju 2008. godine, kad je barel koštao 147 dolara, Eurosuper 95 koštao je 9,76 kuna, pri čemu je cijena derivata u ukupnoj cijeni iznosila 5,026 kuna (51,5 posto), trošarina 2,85 kuna (29,2 posto), naknada za zalihe nafte 0,116 kuna (1,2 posto), a PDV 1,76 kuna (18,1 posto). U tadašnjoj cijeni  Eurodiesela od 9,99 kuna, cijena derivata iznosila je 5,827 kuna (58,3 posto), trošarina 2,20 kune (22 posto), naknada za zalihe 0,16 kuna (1,6 posto) i PDV 1,80 kuna po litri (18,1 posto).

Pravilnik po kojem se računaju cijene derivata u Hrvatskoj propisuje da se u obzir uzimaju cijene derivata na Mediteranu, a ne barela, kao i tečaj dolara. Tečaj je u srpnju 2008. godine iznosio 4,6 kuna za dolar, danas je za oko 25 posto viši.

»Pravilnikom se određuju cijene naftnih derivata u ovisnosti od kretanja cijena naftnih derivata na Mediteranu, a ne u ovisnosti od kretanja cijene barela nafte zbog toga što cijene naftnih derivata ne ovise samo o kretanju cijene sirove nafte, nego i o stanju zaliha, potražnji i geopolitičkoj situaciji. Osim toga, najveći broj distributera uvozi naftne derivate, a jedino INA naftu«, kažu u Ministarstvu gospodarstva, odgovarajući na upit zašto cijene određuju derivati, a ne nafta. Drugim riječima, derivate nam, više od barela, poskupljuje – špekuliranje. U međuvremenu, i država je, od 2008. naovamo, više puta mijenjala iznos svojih trošarina, povećala je naknadu za obavezne zalihe nafte i derivata, a u ljeto 2009. godine i, na 23 posto, PDV.