Digitalna konkurencija

EVO ZAŠTO SMO NA 44. MJESTU Tehnologije su nam dostupne, ali nedostaju pokretači novih ideja

Danko Radaljac

Natalija Crnički

Natalija Crnički

Nije bitno tko je ispred nas nego što mi radimo po pitanju toga da promijenimo razmišljanja i da se popnemo na višu poziciju ovakvih ljestvica, kaže Natalija Crnički, držeći tako da bi se primarno morali baviti sami sobom i našim napretkom.



ZAGREB Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne je objavio ovogodišnju ljestvicu digitalne konkurentnosti i na njoj se Hrvatska popela na 44. mjesto, za četiri bolje od lanjskog poretka.


Nacionalno vijeće za konkuretnost se pohvalilo kako je to signal da se nešto pozitivno događa u IT-industriji, koja je zbog svoje inkomponiranosti u svekolike poslovne procese zapravo okidač za svekoliku poljoprivredu. No, unatoč njihovim vedrim tonovima, ljudi koji su u svakdnovnom radu u ovim granama nisu tako optimistični. Tako Natalija Crnički, pokretačica startupa Salonize za optimizaciju poslovanja obrta, drži da porast nije zapravo rezultat planiranog djelovanja onih koji bi trebali djelovati.


– Ja bih prije rekla da imamo puno mladih ljudi koji su otišli van Hrvatske i to baš većina njih koji su informatičari pa je možda ta konkurentnost vidljiva na taj način. Znam puno primjera gdje su ljudi iz Hrvatske kao studenti otišli van i dalje studiraju, ali i rade i programiraju, smatra Crnički.




Logički je upitati i je li 44. mjesto samo po sebi dobro i je li zabrinjavajuće da je ispred nas primjerice i Bugarska. Zanimljivo, poduzetnica ima donekle neočekivan drugi dio odgovora.


– Naravno da je zabrinjavajuće. No, nije bitno tko je ispred nas nego što mi radimo po pitanju toga da promijenimo razmišljanja i da se popnemo na višu poziciju ovakvih ljestvica, kaže Crnički, držeći tako da bi se primarno morali baviti sami sobom i našim napretkom.


Sama ljestvica radi se kroz valorizaciju tri segmenta, znanja, tehnologija i spremnosti za budućnost. Kreatorica Salonizea drži da je znanje zapravo najmanji problem, jer ga već imamo, kao i dovoljan broj ljudi koji su spremni ulagati u dodatne edukacije i držati korak s ostatkom svijeta.


– Tehnologije su nam dostupne jer je svijet globalno selo i možete pristupiti bilo čemu s bilo kojeg mjesta na zemaljskoj kugli ako želite i ako imate pristup internetu. Npr., trenutno se u Hrvatskoj postavlja Sigfox mreža koja omogućuje komunikaciju među mašinama, znači možemo se okrenuti IoT svijetu i krenuti u stvaranje aplikacija i pratećih sustava neophodnih za razvoj ne samo te mreže već i drugih sličnih njoj, poduzetnica daje empirijski primjer da tehnologija ne bi smjela biti problem, jer je postala lako dostupna. No, drži kako je trenutno najveći upitnik nad trećom kategorijom koja se koristi na izradi ljestvice, kod spremnosti za budućnost. Jer, smatra, mi smo narod koji odumire ne samo natalitetom, već i radnom snagom i ljudima koji bi trebali biti pokretači novih ideja.


– Spremnost za budućnost ne znači samo imati najnoviji model mobitela, kompjutera i sl., već imati i želju da se to koristi i ideju čemu će služiti. Ako klijent ne vidi svrhu neke aplikacije i benefite koje donosi njegovom privatnom i poslovnom životu, onda sve pada u vodu. Možete vi imati vrhunski proizvod, aplikaciju, platformu, ali ako oni koji bi to trebali koristiti ne prepoznaju i ne vide u tome nešto – tada ste gotovi, pojašnjava Crnički, koja je prije IT karijere bila i profesorica u školi. Problem detektira u ljudima na pozicijama koje odlučuju, a koji nisu pokretači i čija se vizija zasniva na tome »što će sutra obući i pojesti«. A sve to uzrukoje želju mladih i educiranih da napuste ovu državu.


– Nažalost, svjedoci smo velikih migracija naših stručnjaka i studenata koji pripadaju Y generaciji, dok je Z još uvijek premlada za neke velike akcije, ali se bojim da će i oni ponukani prethodnicima pobjeći glavom bez obzira – kada vam nema generacije koja može započeti tehnološku revoluciju (ili bilo koju drugu), tada ste u banani. Za sada još uvijek imamo pripadnike X generacije koja »poteže« i želi nešto napraviti (njoj i ja pripadam), ali i tu je pitanje vremena kada će se dotrajati i povući, daje Crnički pesimističnu viziju. Smatra da bi ljudi na čelnim pozicijama trebali raditi više na tome da omoguće normalniji rast, kako u digitalnom sektoru, tako i ostalima.


– Promjene bi trebale započeti još od obrazovanja – od vrtića nadalje. Promjene se prije svega trebaju dogoditi u glavama, a onda se tek mogu staviti na papir, pa se po tome može krenuti dalje. Sve dok imate ljude koji u glavi imaju onu poznatu »Ne možeš ti mene toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi« i dok se uz imenicu poduzetnica/poduzetnik bude stavljao pridjev kontroverzna/kontroverzni, dok će se javljati ljubomora, jal na bilo čiji uspjeh, do tada nema pomoći, pa čak ni digitalnom svijetu u Hrvatskoj, zaključuje poduzetnica.