Nizinska pruga je najveći hrvatski investicijski projekt za kojeg interes pokazuju Kinezi. Koliko uopće Hrvatska odlučuje o tome može li Kinezima dati koncesiju ili sve ovisi o tome hoće li nam EU dozvoliti takvu koncesiju?

    – Mi o tome jako malo odlučujemo. Bili bismo sretni da dobijemo koncesionara, ali bojim se da Kinezi čekaju da se ta priča realizira, a onda da tu novostvorenu vrijednost jednostavno kupe. Više im se to isplati nego da sami projektiraju i grade. Oni u stvari ne žele pravo na korištenje golog zemljišta na kojem bi gradili prugu. Neće to ni Nijemci. Svi u stvari žele da Hrvatska to sama izgradi. Nama se nude ti brodari i lučki operateri za pojedine terminale, ali se bojim da je priča u osnovi takva da oni na brzinu žele uzeti više od onoga što namjeravaju uložiti. Ako mi sami na našem trudu, znoju i zemlji ne znamo uzeti zaradu, nego nam drugi to moraju napraviti, onda ne znam čemu u stvari služe sva resorna ministarstva i ostale državne institucije, koje bi o tome trebale voditi brigu.

    – Teško je konkretne procjene ponuditi u roku od samo mjesec dana. Realnije bi se moglo govoriti negdje nakon tri mjeseca kada budemo vidjeli prve trendove BDP-a. Ako BDP bude rastao do 1 posto ili na razini između 0,3 do 0,8 posto, kako ja očekujem da bi se moglo dogoditi, moglo bi se reći da su reforme dale neke rezultate. Ako BDP ostane na nuli ili padne onda će ti rezultati biti slabi i nedovoljni. Problem je što ne znamo što hoćemo. Orijentirali smo se na kresanje potrošnje, a možda bi nam upravo povećana potrošnja bila potrebna za pokretanje rasta. To su strateška pitanja, na početku ona izgledaju apstraktno, ali se vrlo brzo uviđa da je riječ o nizu konkretnih odluka. Čitava Europa reže troškove i došla je u krizu. Amerikanci idu putem povećanja potrošnje, Japanci isto i jedini su se donekle izvukli iz krize. Prema tome ipak je potrošnja ta koja može biti rješenje. Nikada nisu te ekonomske sheme sto posto sigurne, ovise o nizu detalja. Ako se BDP poveća može se smatrati da su mjere dale rezultata. Ako se to ne dogodi bit će vrlo problematično ljudima pokazati da se promjena politike dogodila i Vlada će se naći u situaciji da ponovo mora objašnjavati svoje poteze i tražiti još vremena za uvođenje novih mjera. 

   Širi okviri

    Iz ovoga što govorite ispostavlja se da je neminovno da će hrvatski kreditni rejting biti snižen?

    – Zemlje su jednostavno kategorizirane i ne možete vi iskočiti iz neke treće kategorije Europe u kojoj se nalazite bez obzira na sve. Nismo Grčka, ali nismo ni Italija, iako je Italija dužnija od nas i u goroj situaciji. Tu smo negdje između i zato je taj rejting osjetljivo pitanje i zato se teško dolazi do odgovora. Oni koji rade u tim agencijama teško mogu procjenjivati Hrvatsku, a da se ne uzme u obzir i stanje u okruženju, u Sloveniji, BiH, Srbiji, Kosovu, itd. Ne možete to zanemariti. 

    Očekivanja Vlade su da će kreditni rejting ipak biti očuvan upravo na temelju prvih poteza, smanjenja rashoda proračuna i drugih ušteda? 

    – Ako se za tri mjeseca ostvari rast BDP-a onda ćemo ipak zadržati sadašnji rejting. Nećemo ga ni poboljšati niti pogoršati, ali ako se pokaže da očekivanog rasta nema onda će sigurno uslijediti i daljnje pogoršanje hrvatskog kreditnog rejtinga. Tu nema velikih mogućnosti, ali to možda i nije toliko presudno. Svjetski kapital je skup ako govorimo o globalnom tržištu kapitala, a kad uzmete tržište razvijenih zemalja onda on i nije toliko skup. Primjerice, američka eskontna skopa je 0,25 za SAD, jer oni svojima daju gotovo besplatni novac, a te kamate onda naplaćuju drugima na drugim tržištima.   

Njemačka diktira

Kakve su vaše prognoze o rješavanju krize u Europskoj uniji?

    – EU ovakvim postupcima kakvi se sada provode nema šanse izaći iz krize. Govorim o potrebi stvaranja jedinstvenog tržišta da bi se izašlo iz krize. Ako imamo jednu zajedničku valutu onda to znači da moramo imati jedno zajedničko tržište, a to praktično znači da Kinez ne može na mom tržištu pod istim uvjetima raditi. Tim više što nitko tko dolazi raditi u Kinu ne može dobiti iste uvjete kakve imaju Kinezi. Ako je to tako, Europa mora dati svoj odgovor. Međutim, iz niza razloga Europa to još uvijek ne može napraviti. Pozicija Njemačke je takva da ona diktira model koji njima odgovara. I zato imamo puno otvorenih pitanja. Recimo, nitko ne zna što će biti s Italijom za mjesec dana, jer im u ožujku na naplatu dolazi 95 milijardi eura. 

    Mislite li da će monetarna unija preživjeti? 

    – Hoće, ali je pitanje tko će iz nje ispasti. Grčka sigurno hoće, a mislim da će opasnost biti velika i za Španjolsku, Portugal, pa i Irsku. Napisao sam još prije desetak godina jedan članak pod naslovom »Povratak Europe njemačkoj marci« u kojem sam prognozirao ovo što će se sada dogoditi, ali ne na temelju svjetske krize, već krize odnosa unutar EU-a. Monetarna unija je od početka bila na krhkim nogama, jer jedno valutno područje podrazumijeva da bi zemlje tog područja trebale biti otprilike podjednako razvijene. Bilo je upravo suprotno, razlike su velike i BDP po glavi stanovnika je u nekim zemljama po četiri puta manji od onoga u razvijenijim zemljama. Takve odnose je nemoguće pomiriti.   

Proizvodnja seli

Dakle, Hrvatska ne može očekivati neke pozitivne pomake nakon ulaska u EU? 

    – Bojim se da će doći do jednog velikog razočaranja po ulasku u EU. Recimo, Slovencima se već događa propadanje poljoprivrede, nestaju mali proizvođači kojih je bilo puno na području prstena oko Ljubljane. EU daje sredstva kroz fondove, ali istovremeno traži modernu tehnologiju i organizaciju, koju moraš kupiti, što je teško ili nemoguće napraviti u trenutku kad je teško zadržati i postojeću proizvodnju. Sličan scenarij i nas čeka. Ti fondovi ne funkcioniraju i to će ljudi tek spoznati. Uzmite drugi primjer pojedinih industrija, koje se javljaju s planovima selidbe svojih proizvodnih pogona u BiH, jer ovdje ne mogu više opstati kad dođe EU. Oni traže jeftiniju radnu snagu, a zbog toga bi u Hrvatskoj bez posla mogle ostati tisuće ljudi.