Bivši radnici: Iza agonije Torpeda stoji organizirani kriminal

Torpedo nikada nije ni smio ići u stečaj, jer je bio pokretač razvoja Rijeke i Hrvatske, tvornica je radila 150 godina i imala 3 i pol tisuće radnika, a dobila je i državna sredstva za sanaciju koja su iščeznula, a nama nije isplaćeno 25 plaća, kazao je Lukić

RIJEKA  – Torpedov stečaj je očaj i stečajni postupci u Rijeci i Hrvatskoj su leglo korupcije i organiziranog kriminala, izjavio je na konferenciji za novinare predsjednik Udruge vjerovnika bivših radnika Torpeda Milan Kesić. 

– Ono što je za SAD bio General Motors, za RH je bio Torpedo, ali s velikom razlikom – SAD nisu dopustile propast svog industrijskog giganta kada je bio u problemima, dok su Torpedo i čitava, ne samo riječka, industrijska proizvodnja ciljano i planski uništeni pod utopijskom tlapnjom »trgovina i turizam. Početak kraja bio je za vrijeme tadašnjeg riječkog gradonačelnika Slavka Linića, s opravdanim opće poznatim nadimkom Slavko Stečajko, koji je dignuo komunalnu naknadu za 500 posto, tvrdi Kesić, a njegov kolega iz Udruge vjerovnika bivših radnika Torpeda i član Riječkog pokreta otpora Ivica Lukić kazao je da se komunalna naknada trebala plaćati 15 dana prije isplate plaća i iznosila je 90 tisuća maraka i da je to bio prvi udarac, prapočetak zbog kojega je Torpedo naposlijetku krahirao.

– Torpedo nikada nije ni smio ići u stečaj, jer je bio pokretač razvoja Rijeke i Hrvatske, tvornica je radila 150 godina i imala 3 i pol tisuće radnika, a dobila je i državna sredstva za sanaciju koja su iščeznula, a nama nije isplaćeno 25 plaća, kazao je Lukić.

Kesić je agoniju Torpeda podijelio u dvije, kako je kazao, kriminalne faze.

– Prva je pretvorba i privatizacija na tipičan hrvatski način ogrezla u korupciju i organizirani kriminal u režiji pretvorbeno-privatizacijske mafije, a drugi je stečajni postupak također na tipičan hrvatski način u režiji stečajne mafije. Pretvorbeno privatizacijska pljačka na već poznati, školski način, dirigirana izvana. Formirano je šest fiktivnih Torpedovih »kćeri«, neopterećenih dugovima i gubicima, čistih kao suza, svaka s jednim zaposlenikom, direktorom, regrutiranim iz redova Torpedovih direktorčića, kazao je Kesić i naveo njihova imena, te ustvrdio da su na nezakonit, lopovski i perfidan način isisavali su sve što se moglo isisati iz Torpeda, izuzev infrastrukture i nekretnina, što su, tvrdi Kesić, ostavili da dokrajči stečajna mafija, pa su se tvrtke kćeri neprimjetno, tiho i daleko od javnosti i medija jedna za drugom ugasile i pojeo vuk magare.

– Naravno da je vrh piramide bio u čelništvu Grada Rijeke, koje je to dirigiralo i kontroliralo. Da vas ne zamaram ostalim poraznim detaljima ove pretvorbene pljačke, sve piše u Reviziji iz 2003. godinju, glavna državna revizorica bila je Šima Krasić, a revizija je ostala pod tepihom, nitko nije odgovarao, kao što uostalom za pretvorbene pljačke nije nitko u državi odgovarao. Vjerovnici, bivši radnici Torpeda, njih 740, pokušali su sazvati Skupštinu vjerovnika, ali gradonačelnik Vojko Obersnel to nije podržao, tako da kontra Stečajnom zakonu ona nikada nije sazvana, što je već samo po sebi flagrantno kršenje zakona. Jedna od točaka dnevnog reda bila je i nastavak revizije iz 2003. godine.

Pretvorbena mafija je nakon uspješno obavljene privatizacijske pljačke predala 29. lipnja 2000. godine štafetu stečajnoj mafiji koja ju je dostojno zamijenila. Uz pomoć vremena i očitim kriminalnim radnjama nastavljeno je komadanje preostale stečajne mase pod dirigentskom palicom odbora vjerovnika, odvjetnice, Trgovačkog suda u Rijeci  i stečajne upraviteljice, izjavio je Kesić i svih ih redom i poimenice prozvao, a posebice stečajnu upraviteljicu Vesna Pindulić, za koju je kazao da je u paketu vodila četiri petnaestogodišnja stečaja.

– Stečajna sutkinja Liljana Ugrin dobila je stan od Grada Rijeke i poslušno držala ljestve svim marifetlucima, predsjednik trgovačkog suda u Rijeci Miljenko Kurobasa je taj pod čijom paskom su se makinacije odvijale, Visoki trgovački sud u Zagrebu je sve znao i uvijek pokrivao sve nezakonitosti Trgovačkog suda u Rijeci, a Ministarstvo pravosuđa

na vrijeme je upoznato sa svim detaljima stečaja, ali uvijek je bilo i ostalo na strani stečajne mafije. DORH je posebna priča i ima ulogu u odbacivanju 4 podnesene kaznene prijave. Rješenje K-US-172/11 moralo bi ući u anale pravosudne prakse kao primjer kako odbaciti kaznenu prijavu sa neoborivim argumentima i dokazanom dokumentacijom, kazao je Kesić naglasivši da su kao udruga podnijeli četiri kaznene prijave i sve su odbijene.