Pravosudna trakavica

Završeno treće ponovljeno suđenje Husi Keseroviću: Može li biti pravde nakon deset godina suđenja

Fiore Vežnaver

Foto M. Gracin

Foto M. Gracin

Keserović tvrdi da nije kriv za »usmrćenje« Mirka Bibića koji ga je napao, pa je nož sjevnuo u samoobrani. Dvije dosadašnje presude pale su na Vrhovnom sudu. Hoće li treća biti »sreća«?

RIJEKA Ne osjećam se krivim. Kada sam shvatio da me taj čovjek nastavlja progoniti autom i nakon što me pokušao preteći, da je nastavio za nama i poslije drugog semafora, uhvatio me strah, panika. Na kraju se dogodilo ono što se ne može objasniti nikako drukčije, nego mojim velikim strahom. Izjavio je to jučer Huso Keserović (60) na početku suđenja na kojem sjedi na optuženičkoj klupi zbog smrtnog ranjavanja poduzetnika, tada 44-godišnjeg Mirka Bibića, na cesti kod Diračja u listopadu 2008. godine.

Keseroviću se po treći put sudi za isti slučaj nakon što je u veljači ove godine Vrhovni sud ukinuo i drugu presudu riječkog Županijskog suda iz travnja 2015. godine kojom je Keserović osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog kaznenog djela »usmrćenja« (ranije je to bilo ubojstvo na mah), te slučaj vratio na ponovno suđenje.


Krvavi obračun


Jučer je u riječkom Županijskom sudu okončana glavna rasprava u novom procesu, ostala je još samo presuda koja će biti objavljena za desetak dana. Tada će se saznati da li je vijeće sutkinje Jesenke Kovačić prihvatilo stajalište obrane koja je pledirala za oslobađajuću presudu, jer je Keserović postupao u nužnoj obrani, ili se složilo sa tvrdnjama tužiteljstva koje smatra da je optužnica dokazana i Keserovića treba oglasiti krivim.



Psihijatrijska vještakinja dr. Klementina Ružić jučer je u sudnici ponovila kako je Keserović u kritično vrijeme bio »u stanju intenzivnog straha, odnosno jake prepasti«. – U takvom stanju prijetnju smrću doživljava kao egzistencijalnu ugroženost, naglasila je dr. Ružić, isključivši u potpunosti da je tada kod Keserovića bio prisutan afekt ljutnje. Pročitan je i njen raniji nalaz, kao i psihologinje dr. Helene Sveško-Visentin, u kojima se navodi da je »u optuženika rasla afektivna tenzija i psihičko stanje egzistencijalne ugroženosti«, te da je to, kada je žrtva prišla optuženom, dovelo do psihičkog stanja u kojem je došlo do »redukcije ubrojivosti« Keserovića.




Krvavi obračun dogodio se 31. listopada 2008. godine, na cesti što povezuje Diračje s Martinkovcem, blizu raskrižja s cestom za Srdoče, kod tvrtke »Keramika promet«. Mirko Bibić je prije toga na riječkoj zaobilaznici »mercedesovom« limuzinom slijedio Keserovića u »mercedesevom« terencu, ometajući ga svjetlima i sirenom. Na koncu ga je prestigao i prepriječio mu put kod »Keramika prometa«. Bibić je ljutit izašao iz automobila, psujući i prijeteći prišao je Keserovićevom terencu te u jednom trenutku pružio ruku kroz poluotvoreni prozor terenca. Keserović se tereti da je u stanju snažnog uzbuđenja i prepasti dohvatio džepni nož na rasklapanje i kroz otvoreni prozor zamahnuo prema Bibiću, nanijevši mu fatalnu ozljedu na vratu, od koje je podlegao šest dana kasnije u bolnici.


– Obrana drži da je jedina moguća dilema za sud: da li optuženog osloboditi jer je postupao u nužnoj obrani, ili zato jer je prekoračio nužnu obranu uzrokovanu napadom žrtve, pa nema elemenata kaznenog djela, rekao je jučer u svojoj završnoj riječi na suđenju odvjetnik Milenko Škrlec, jedan od dvojice Keserovićevih branitelja. – Optuženi je upotrijebio džepni nožić koji mu je bio pri ruci ne da bi usmrtio žrtvu, nego da bi tog muškarca odvratio od daljnjeg napada. Situacija u kojoj je nožićem jednom zamahnuo u pravcu Mirka Bibića predstavlja nužnu obranu na koju svaki čovjek ima pravo, te otklanja krivnju za nastale posljedice – istaknuo je odvjetnik Škrlec.

Obrana ili napad?


Keserovićev odvjetnik spočitnuo je optužbi da smatra samo neprihvatljivim ponašanjem činjenicu da je Bibić automobilom slijedio optuženika, zaustavio ga blokiravši mu put, bijesan izašao iz auta uz prijetnje smrću i rukom ušao u putničku kabinu vozila Keserovića koji se povlačio prema suvozačici, svojoj supruzi.



U sudnici je jučer pročitana ranija obrana Huse Keserovića koji je ispričao da se tragični slučaj dogodio nakon što se sa suprugom vraćao iz Italije u koju su išli zbog lijeka za ženu. Dok je svoj džip »mercedes« vozio riječkom zaobilaznicom počeo mu je blicati sivi »mercedes« što je vozio iza njega, pa je zaustavio auto na proširenju. Nepoznati vozač mu je kroz otvoreni prozor odmah opsovao majku, pa izašao iz auta.– »Vozi, to je neki luđak!«, rekla mi je žena – prisjećao se Keserović u svojoj obrani, napominjući da mu je taj čovjek malo kasnije na cesti poslije Diračja prepriječio put, pa rukom kroz poluotvoreni prozor krenuo prema njegovom vratu. – Mislio sam da ću ga prestrašiti nožićem, kojeg sam ispružio prema njemu – kazao je Keserović.


– Svakome je jasno čemu bi vodio takav napad čovjeka, kojeg optuženik nije poznavao, da se Keserović nije branio. Napad pretpostavlja pravo na obranu. Ovaj slučaj je školski primjer upornosti napadača i jakog intenziteta napada. A Keserović je branio sebe i svoju suprugu – podvukao je odvjetnik Škrlec, pozivajući se i na nalog Vrhovnog suda da se na novom suđenju utvrdi »jesu li se u kritičnim trenucima stekle pretpostavke za to da se optuženik opravdano aktivno brani«. – Držimo da se radilo o izravnom napadu Mirka Bibića na optuženika, u situaciji u kojoj je Keserović imao pravo na obranu. U postupanju Keserovića stekli su se svi elementi nužne obrane, istaknuo je Škrlec.


Za oslobađajuću presudu pledirao je i drugi Keserovićev branitelj, odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, naglašavajući da je optuženik, u stanju jake prepasti, poduzeo jedinu radnju koju je u kritičnim trenucima mogao, nakon što je učinio sve kako bi pobjegao od napadača u »mercedesu«.


Sasvim drukčije viđenje slučaja ima tužiteljstvo, koje smatra da je postupanje Mirka Bibića zapravo bila provokacija, a »ne klasični fizički napad na integritet Huse Keserovića«, potreban da bi se radilo o nužnoj obrani. Zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice Tea Radovani istaknula je kako postoji nesrazmjer između težine provokacije i reakcije optuženika, da obrana napadnutog mora biti srazmjerna intenzitetu napada, da bi se moglo raditi o nužnoj obrani. Drži da nema elemenata ni za zaključak da se radi o prekoračenju nužne obrane. – Koliko god ponašanje Mirka Bibića nije bilo ugodno, to ne daje za pravo optuženiku da ga liši života i pritom se poziva na institut nužne obrane, podvukla je u svojoj završnoj riječi tužiteljica.