RIJEKA – »Žalba optuženika je osnovana. Optuženik osnovano tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.«

Navodi se to u rješenju Vrhovnog suda koji je ukinuo presudu riječkog Županijskog suda iz studenog 2015. godine kojom je na godinu dana zatvora, uvjetno na tri godine, osuđen 34-godišnji Zoran Grohar iz Vrbovskog, suspendirani policajac riječke Policijske uprave, proglašen krivim za tri slučaja prisvajanja novca naplaćenog od kazni za prometne prekršaje. Suci Vrhovnog suda dali su za pravo optuženiku i vratili riječkom sudu na ponovno suđenje slučaj Zorana Grohara koji je prvostupanjskom presudom bio oglašen krivim za dva kaznena djela, zlouporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje službene isprave, a izrečena mu je, osim uvjetne zatvorske kazne, i mjera zabrane obavljanja posla policijskog službenika na deset godina.

Poricao kaznena djela

U obrazloženju odluke Vrhovnog suda podsjeća se da je Grohar, poričući oba kaznena djela, na suđenju tvrdio da su s njim na teren izlazili i policijski vježbenici koji su na terenu ispunjavali i ispisivali prekršajne naloge i novčane kazne, navodeći da su oni sačinjavali i izvješća o radu, što je on samo potpisivao. Na posljednjoj raspravi optuženik je kao jedini prijedlog obrane, u prilog svojim tvrdnjama, iznio onaj da se sasluša šest svjedoka.

Vijeće riječkog Županijskog suda je to odbilo, uz obrazloženje da se radi o prijedlogu usmjerenom na odugovlačenje postupka jer te svjedoke obrana dotad nije predlagala ni na pripremnom ročištu, ni na ranijoj raspravi. Za dva predložena svjedoka riječki sud je i konstatirao da u inkriminirano vrijeme, po dostupnoj dokumentaciji, nisu bili na terenu s optuženikom.

No, suci Vrhovnog suda upiru na činjenicu da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište da se radi o nastojanju obrane za odugovlačenjem postupka, iako optuženik nije došao samo na jednu raspravu, uz ispriku medicinskom dokumentacijom. A k tome, sljedeća rasprava održana je unutar roka koji nije zahtijevao da proces kreće iznova.

»Problematiziranje trenutka iznošenja dokaznih prijedloga potpuno je promašeno«, zaključuje se u rješenju Vrhovnog suda, iz kojeg se naglašava da »prekluzija predlaganja dokaza ne postoji« te da, uostalom, sam zakon kao pravilo navodi da će dokazi obrane biti izvođeni nakon onih optužbe.

Povreda načela

»Odbijanje dokaznih prijedloga, kako je to učinio prvostupanjski sud, prema pravnim standardima, izraženim u brojnim odlukama Europskog suda za ljudska prava i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, dovodi u pitanje pravičnost postupka vođenog protiv optuženog«, podvlači vijeće Vrhovnog suda, ukazujući da, kako se ovdje radi o odbijanju baš svih prijedloga obrane kojima se želi potkrijepiti tvrdnja optuženika, to »evidentno dovodi do povrede načela pravičnog postupka«, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Presuda riječkog suda je zato ukinuta, a da se Vrhovni sud nije ni upuštao u ispitivanje ostalih žalbenih osnova, na presudu na koju je žalbe podnijela i obrana i USKOK (optužba je tražila oštriju kaznu). Prvostupanjskom sudu je naloženo da ponovo razmotri sporni prijedlog obrane.

Vođa ophodnje

Ukupna inkriminirana svota novca koju je, po tvrdnjama USKOK-a, policajac prisvojio nije velika, riječ je o 750 kuna, no visina svote u ovom je slučaju zapravo i manje bitna, iako je utjecala na težinu kazne u ukinutoj presudi. Optužnica USKOK-a tereti Grohara da je kaznena djela počinio u razdoblju od lipnja do studenog 2014. godine, kao službenik Druge policijske postaje u Rijeci, kao vođa ophodnje raspoređen na poslove nadzora prometa. U kontroli prometa zaustavljao je vozače automobila zbog prometnih prekršaja i od njih naplaćivao novčane kazne, a poslije krivotvorio podatke na potvrdama kako bi prisvojio novac, tvrdi USKOK.

Po jednoj potvrdi naplatio bi dvije novčane kazne, tako što bi jednom prekršitelju izdao primjerak potvrde »izdaje se stranci« (odnosno »uručiti građaninu«), a drugom predao primjerak »ide uz izvješće«, iako je i drugi prekršitelj trebao dobiti primjerak »za stranku«. USKOK ga tereti da je u primjerke potvrda za prekršitelje unosio različite podatke pa je tako jednu od dvije naplate po potvrdi istog serijskog broja zadržao za sebe.

Policajac je prvostupanjskom presudom bio oglašen krivim za tri slučaja u kojima su tri vozačice zbog prekršaja dobile primjerak potvrde serijskog broja koji su prije ili poslije dobila i trojica vozača. Dvije vozačice dobile su primjerak »ide uz izvješće«, a jedna je tvrdila i da nije njen potpis na potvrdi koja se na kraju našla i u sudskom spisu.