RIJEKA – Ignac Vukelić – 66-godišnjak koji je u prošlom desetljeću bio uvršten na neformalnu listu 100 najvećih prevaranata na Balkanu – nikad neće morati izdržati kaznu od godinu i četiri mjeseca zatvora koju mu je zbog dviju prijevara i utaje izrekao riječki Općinski, odnosno Županijski sud. Sankciju Vukeliću, čija je posljednja poznata adresa u Požegi, »pojela« je, naime, apsolutna zastara izvršenja kazne.

Vukelića je riječki Općinski sud u veljači 2007. godine u odsutnosti proglasio krivim za prevare i utaju, a sedam mjeseci kasnije presuda je postala pravomoćna, nakon što ju je preinačio Županijski sud, te mu odmjerio 16 mjeseci zatvora. Sljedeće godine pokrenut je postupak izvršenja kazne zatvora, no nije ga se moglo pronaći pa je u studenom 2008. godine izdana i tjeralica za Vukelićem. No, ona do dan danas nije dala rezultata. Na kraju je riječki Županijski sud donio rješenje kako se obustavlja izvršenje kazne zatvora jer je nastupila zastara, prošlo je deset godina od pravomoćnosti presude.

Posljednji veliki val tekstova o Ignacu Vukeliću u novinama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zabilježen je u svibnju 2003. godine, nakon što je uhićen u prigradu Bihaća. Uhićen je na temelju Interpolove tjeralice pokrenute iz Zagreba. Vukelića je u Hrvatskoj tražilo pet sudova, između ostalih sudovi u Rijeci, Zagrebu i Daruvaru koji su mu izrekli zatvorske kazne, ali on ipak na kraju nije izručen Hrvatskoj jer pored hrvatskog, ima i državljanstvo BiH.

Krivotvorenje pića

Nakon tog njegovog uhićenja izbilo je na vidjelo da ga i bosanskohercegovačka policija sumnjiči za prevare, uz ostalo i krivotvorenje alkoholnih pića u ilegalnim punionicama u Travniku i Vitezu, tereteći ga istodobno da je karika u lancu organiziranog kriminala na prostorima BiH.

Po tadašnjim napisima u novinama, istraga je pokazala da se Ignac Vukelić nekoliko godina pod lažnim imenom skrivao i boravio na prostoru BiH, pretežno u Republici Srpskoj. Posljednjih desetak dana pred uhićenje boravio je u Bihaću, u unajmljenom stanu. Istraga je pokazala da je on vjerojatno karika lanca organiziranog kriminala proširenog na Srbiju i Crnu Goru, a dovodio se u vezu i s nekim ljudima iz zemunskoga klana.

Kad je uhićen, kod njega je pronađena i dokumentacija vezana za ilegalnu proizvodnju alkoholnih pića, zbog čega se protiv njega i vodio sudski proces u Banjoj Luci. Prilikom uhićenja Vukelić je kod sebe imao dva pištolja i nekoliko putnih isprava, za koje se odmah pretpostavilo da su krivotvorene. Kod Vukelića je tada nađena i iskaznica obavještajne službe Hrvatske vojske, a i za nju se pretpostavljalo da je falsifikat. Imao je kod sebe i dvije osobne iskaznice na različita imena, izdane u BiH. Nađena je kod njega i dokumentacija o fiktivnim tvrtkama, a pronađeni su i »papiri« koji su trebali poslužiti za registriranje novih lažnih firmi u BiH.

Ilegalne punionice

Vukelićeva specijalnost uvijek su bile prevare, ali u to vrijeme, po pisanju medija, najunosniji mu je biznis bio proizvodnja alkohola u ilegalnim punionicama na prostorima BiH. Neke punionice bile su kod Banje Luke, a dio kod Travnika i Viteza. Tada se spominjalo da postoje i indicije da su u krijumčarsku mrežu, osim trgovaca i ugostitelja, bili uključeni i neki dužnosnici Unsko-sanskog kantona.

Vukelić je tada, u proljeće 2003. godine, završio u pritvoru Kantonalnog suda u Bihaću, očekivalo se da će mu se odrediti ekstradicijski pritvor radi izručenja Hrvatskoj. Samo sud u Požegi, gdje je imao posljednju prijavljeno prebivalište, izrekao mu je višegodišnje zatvorske kazne zbog više prevara. No, ubrzo je izašao iz pritvora, pušten je da se sa slobode brani za inkriminacije u BiH, a odlučeno je i da ga neće izručiti Hrvatskoj, s obzirom na to da ima i bosanskohercegovačko državljanstvo.