Foto: Marijan Susenj/PIXSELL
Riječaninu je Mrkopaljac pokosio i odnio sijeno, no Riječanin je morao dokazati koliko sijeno točno vrijedi na tržištu, a to mu nije uspjelo pa je ostao bez odštete na koju je računao
RIJEKA Sud u Delnicama odbio je tužbeni zahtjev Riječanina koji je tražio da mu stočar iz Mrkoplja isplati četiri i pol tisuće kuna s kamatama na ime toga što je tri sezone kosio i balirao travu s dviju livada čiji je on (tužitelj) suvlasnik. Nesvakidašnja parnica, zbog naoko bizarnog slučaja, pokrenuta je tužbom iz rujna prošle godine, a Riječanin J. C. u njoj je objašnjavao da je sredinom srpnja prošle godine dogovorio s jednim čovjekom da pokosi travu s dviju livada, te da mu za košnju isplati naknadu. No, kosac E. J. počeo je s radom, ali je košnju prekinuo zbog kvara motorne kosilice. Nakon toga se dogodila situacija da je tuženi Mrkopaljac B. C. travu pokosio, izbalirao i uzeo u svoj posjed. Riječanin je obrazlagao da se zbog toga krajem srpnja prošle godine obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatom novca na ime pokošene trave. Riječanin je u tužbi naveo da je tada Mrkopaljac priznao košnju, da je napravio 100 bala sijena, od kojih svaka teži 30 kilograma, a cijena jednog kilograma je pola kune.
Priznanje i radovanje
Prema tvrdnjama tužitelja, pritom mu je Mrkopaljac priznao da je i ranije kosio i uzimao travu s tih livada, ali da nije ništa plaćao, pa neće ni sada. Kako je kosio tri godine, odnosno toliko sezona, te prisvojio sijeno u vrijednosti od 4.500 kuna, Riječanin je sudu predložio presudu kojom se tuženiku nalaže isplata tog iznosa. Tuženi Mrkopaljac je u odgovoru na tužbu osporavao njenu utemeljenost. Nije poricao da je pokosio livade, ali je tvrdio da se to dogodilo po prijedlogu čovjeka koji se predstavio kao njihov vlasnik. Smatrao je da je dotični I. Š. isključivi posjednik livada, koji je u suglasju s Riječaninom i ostalim suvlasnicima, pa nije sumnjao da bi mu netko nakon košnje mogao prigovarati i tražiti naknadu, jer u protivnom ne bi ni pristao na košnju. Tuženi Mrkopaljac je kazao i da je težina bale manja od one koju navodi tužitelj, da je u prosjeku teška 12, a ne 30 kilograma.
Neosnovan zahtjev
– Ocjenom i analizom dokaza, sud nalazi da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.500 kuna nije osnovan, zaključio je delnički sud, napominjući da je na tužitelju teret dokaza da je tuženik stekao korist koju je naveo u tužbenom zahtjevu, a to nije dokazano.
Sud je u svojoj presudi naveo da se od aktera saznalo i da je tuženi Mrkopaljac nakon košnje određenu količinu sijena zadržao za potrebe prehrane svojih krava, a preostali veći dio uzeo I. Š. za potrebe prehrane svojih ovaca, a između njih nije bilo plaćanja nikakve naknade. No, ova dvojica nisu bila suglasna oko količine bala sijena koju je pojedini od njih zadržao.Tuženik je nesporno koristio tuđu stvar u svoju korist, te bi po ovoj reguli bio u obvezi naknaditi tužitelju korist od takve uporabe. Ali, da bi se utvrdio opseg vraćanja, potrebno je utvrditi kolika je ta korist.
»A to u ovom slučaju nije utvrđeno«, naglašava se u presudi delničkog suda.
Profesionalni kosac E. J. rekao je da je težina bale sijena između 10 i 15 kilograma, a ne 30. Nije ustanovljeno ni da se cijena baliranog sijena formira po kilogramu, već tuženik i profesionalni kosac kažu da se formira po bali, a iznosi oko deset kuna. Sud je ocijenio da je jedina prihvatljiva tvrdnja tužitelja da se s tih livada može dobiti 100 bala sijena, ali su, po svemu sudeći,mnogo lakše nego što on tvrdi. Delnički sud je naložio tužitelju, koji je izgubio parnicu, da naknadi troškove postupka tuženom Mrkopaljcu u iznosu od 2.500 kuna. Presuda nije pravomoćna, na nju postoji pravo žalbe.
