RIJEKA  U riječkom Županijskom sudu jučer je nastavljeno suđenje 65-godišnjem Milanu Nekiću iz Senja, optuženom za prošlogodišnje ubojstvo 87-godišnjeg Joze Tomaševića iz Zagreba.

Nekić se optužnicom tereti da je 15. ožujka prošle godine oko 21.30 sati na terasi vikend kuće Tomaševića u Senju, tijekom prepirke gurnuo 87-godišnjaka na tlo te mu rukama, nogama i drvenom lampom zadao brojne udarce u glavu. Nanio mu je više teških ozljeda, zbog kojih je došlo do obilnog krvarenja, a nesretnik se na koncu ugušio u svojoj krvi.

Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske i psihologijske struke koji su jučer svjedočili nedvojbeno je da je Nekić u trenutku počinjenja djela bio alkoholiziran, kao i da je bio smanjeno ubrojiv u znatnom stupnju, ali ne bitno. Vještak psihijatrijske struke istaknuo je, međutim, da kad se vještačena osoba brani šutnjom da tada vještaci prije suda ne mogu obaviti razgovor s njime, kao i da bi ga, ukoliko iznese obranu, mogli dodatno ispitati i dopuniti nalaz. Nekićev branitelj, riječki odvjetnik Goran Marjanović, izjavio je da je optuženi spreman iznijeti obranu te je u nastavku suđenja Nekić svjedočio pred sudom o onome što se sjeća od tog kobnog dana.

Pio rakiju, pivo, vino

– Toga dana, a bila je subota, radio sam kod ženine polusestre zidić. Ponio sam sa sobom kobasice i bocu domaće rakije. Od jutra do marende popio sam tri čašice rakije. Ženina polusestra mi je skuhala ručak i dala limenku pive koju sam popio. Otišla je tada do trgovine po još cementa, a u međuvremenu je došao susjed i s njime sam popio još dvije rakije. Zalazilo je sunce kada je došao Tomaševićev zet. Počastio sam ga kobasicama i slaninom, a znam da je on popio dvije rakije, dok sam ja neke dvije do tri. Pričali smo. Pitao sam ga da li mu je i tast došao jer smo bili dobri od prije, a nismo se dugo vidjeli. Krenuli smo prema kući Tomaševića. Uzeo sam pljoskicu rakije. Došli smo do stepenica kad je njegov zet rekao da mora do trgovine. Došao sam do Tomaševića, izvadio tu pljosku pa smo pili. Nakon nekog vremena, stigao mu je i zet koji je iz trgovine donio neki narezak i bocu crnog vina. To smo pili i pričali kad je Tomašević u jednom trenutku počeo galamiti na zeta. Tada mi je počeo govoriti za moju sestru kako je dobra, kakve kukove i grudi ima, kako je lijepa. Spominjao je i kako joj je i kćer lijepa. Ja sam samo gledao što se to dešava. Digao sam se da idem kući jer više nisam mogao to slušati. Tomašević mi je govorio kako ću pozdraviti sestru, bilo mi je čudno da mi prijatelj govori takve stvari. Počeo sam se ježiti od toga što je govorio, bio sam živčan, ali se nakon toga ničega ne sjećam. Ne sjećam se samog događaja, ništa živo. Prvo čega se dalje sjećam jest da sam sjedio u policijskoj postaji i da je Tomašević odvezen u bolnicu, svjedočio je optuženi Nekić.

Dodatno vještačenje

Na upite koje mu je nadalje postavio branitelj, Nekić je odgovorio »kako bih htio prijatelja ubiti«, pojašnjavajući da su se družili i bili na raznim mjestima zajedno. Izjavio je i da nikada nikoga nije taknuo te da je i svoju djecu učio da nikoga nikada ne diraju.

Odvjetnik Marjanović predložio je da se, s obzirom na iznesenu obranu, provede dopunsko vještačenje te ostao pri svojem prijedlogu o traseološkom vještačenju. Vijeće kojim presjeda sudac Saša Cvijetić prihvatilo je prijedlog o dodatnom psihijatrijskom vještačenju, dok će se o ostalim prijedlozima odlučiti naknadno. Iduća rasprava zakazana je za sredinu studenog.