Vrhovni sud potvrdio

Riječki sud opozvao tjeralicu za ‘Al Caponeom’: Nakon 20 godina može se slobodno vratiti u Hrvatsku

Fiore Vežnaver

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Riječki Županijski sud je Žakulu još prije tri godine zbog nedovoljno dokaza oslobodio optužbe da je, kao pripadnik srpskih paravojnih jedinica, sudjelovao u ubojstvu jednog civila u ožujku 1992. u mjestu Čanak u općini Korenica



RIJEKA Protiv 52-godišnjeg Željka Žakule – zvanog Al Capone, rodom iz Zagreba, a sada nepoznatog prebivališta – riječki Županijski sud opozvao je tjeralicu, kao i rješenje o određivanju pritvora koje mu je istražni sudac zadarskog Županijskog suda u Zadru naložio i odredio još prije 20 godina, u siječnju 1997. godine. Odluka se temelji na činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio žalbu DORH-a i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom ga je riječki Županijski sud prije tri godine oslobodio optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.


Vijeće sutkinje Ike Šarić je presudom iz svibnja 2014. godine oslobodilo Žakulu optužbe da je, kao pripadnik srpskih paravojnih jedinica, sudjelovao u ubojstvu jednog civila u ožujku 1992. u mjestu Čanak u općini Korenica. Presuda je bila takva jer je ocijenjeno da nema dovoljno dokaza da je Žakula likvidirao 62-godišnjeg civila Blaža Grbca. Žakuli se sudilo u odsutnosti, a tada se nalazio u Srbiji.


Optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću teretila je Žakulu da je zajedno s jednim muškarcem iz kuće odveo civila Blaža Grpca, kojeg su potom na osamljenom mjestu zajedno likvidirali. Za drugog počinitelja navodilo se da je nožem u vrat ubo Grpca, a da je Žakula potom pucao u žrtvu, nanijevši mu više prostrijelnih rana.


Jedan od problema u dokazivanju bila je i činjenica da je drugi sudionik likvidacije poginuo, što je otvorilo mnogo mogućnosti i za samu obranu. Umro je i glavni svjedok čija je priča bila i temelj ove optužbe. Taj je svjedok u istrazi ispričao da mu je upravo drugi počinitelj rekao da je Žakula ispalio 17 hitaca u Grpca te da ga je on sam dokrajčio nožem. Slučaj je tako od početka bio sa smanjenim izgledima za nedvojbeno utvrđivanje svih okolnosti. U prvostupanjskom procesu mnogo se toga svodilo na prepričavanja od kojih su se neka i sukobljavala. Ni nalazi patologa nisu potvrđivali u svemu temeljne priče, zbog proteka vremena i truležnih promjena žrtve na neka pitanja ni vještačenje nije moglo dati odgovore.Na riječkom suđenju nisu uspjeli ni pokušaji da se nedoumice razjasne preko drugih svjedoka, od kojih su neki u Srbiji, zbog čega su sutkinja Ika Šarić i tužitelj putovali u Beograd. Na koncu se ispostavilo da se od svjedoka ne može dobiti iskaz koji bi bio određeniji. Sve je ukazivalo da je Žakula bio blizak tim događanjima, ali se na suđenju nije uspjelo sa sigurnošću dokazati da je naudio žrtvi.

Žakula je nakon rata pobjegao u Srbiju. Preko međunarodne pravne pomoći Hrvatska je uspjela ishodovati da ga se tamo barem pronađe i ispita. Tvrdio je da nije ubojica i da ga pogrešno terete. Takva njegova obrana i nije neočekivana, ali na kraju je Žakula, zvani Al Capone, i pravomoćno oslobođen.