Jučer je nastavljeno suđenje 19-godišnjem Svenu Rončeviću iz Opatije, kojega se tereti da je pred ulaznim vratima Hotelijersko-turističke škole u Opatiji prošle godine nožem pokušao ubiti 16-godišnjeg učenika te škole. Napadnuti 16-godišnjak se konačno, nakon što se proteklog tjedna zbog straha nije pojavio na sudu, odazvao sudskom pozivu te više od sat vremena davao svoj iskaz i odgovarao na veliki broj postavljenih pitanja.

– Imao sam jutarnju smjenu i nakon što je zvonilo za mali odmor, prvi sam izašao van. Na vratima sam otvarao kišobran budući da je padala kiša. Nisam vidio da bi netko stajao iza vrata. Dobio sam šakom više udaraca u lice. Ne znam točno koliko. Nisam znao što se događa. Sve mi je bilo mutno. Par sekundi se niti ne sjećam što je bilo. Nakon što me udarao šakom, govorio mi je »Šta je sad, pi…«. Spominjao mi je mamu. Kad sam došao sebi, vidio sam Svena kako drži nož. Zamahnuo je prema vratu da me poreže. Malo me je porezao na desnoj strani vrata. Izmaknuo sam se pa mi je ostala samo porezotina. Zamahivao mi je prema trbuhu, ali sam se izmaknuo. Mislim da mi je to da će me ubiti rekao nakon što me porezao po vratu. Nakon toga me porezao po podlaktici. Srećom, nije mi zahvatio arterije. Zarezao mi je cijelu ruku. Bila je otvorena. Porezao me je šest puta po majici, ali sam se izmaknuo. Pobjegao sam u školu. U bolnici mi je doktor rekao da sam imao veliku sreću da me nije zarezao više u stranu jer sam mogao imati velikih problema s pokretnošću ruke. Sada me je strah biti sam vani i strah od ljudi da mi ne bi netko iz čista mira naudio. Nakon toga što se zbilo ispred škole, nekoliko mjeseci nisam mogao niti spavati – iskazivao je 16-godišnjak. Upitan u kakvom je odnosu bio s Rončevićem prije toga, mladić je odgovorio da je njegovih nekoliko prijatelja bilo dobro s Rončevićevim prijateljima pa ga je tako poznavao. Samo bi ga bio pozdravio kada bi se vidjeli. Saslušan je i na okolnosti prethodnog sukoba s Rončevićem na ribarskoj fešti u Lovranu.

Skakao po krovu?

– Stajao sam na mulu s prijateljicama. Pričali smo. Odjednom sam dobio udarac dlanom po glavi i refleksno, automatski, dva puta uzvratio. Tek tada sam vidio da je to Sven i bilo mi je čudno. Doletio je prijatelj i povukao me na stranu da se smirim. Drugi prijatelj je razgovarao sa Svenom da ga pita što je to bilo. Poslije kad se to malo smirilo, nas smo se dvojica približila i rukovala se. Čuo sam da su ga neki iz društva tjerali da se ispriča, međutim ja to nisam vidio. O nekom cipelarenju Svena tada nisam niti čuo niti vidio. Znam da je Sven, kad bi bio vani, bio malo problematičan i izvodio scene da bi se mi smijali. Imao je sukobe s drugim ljudima. Jednom se popeo na krov taksija i skakao po krovu. Nikada nisam Svenu govorio omalovažavajuće riječi. Ništa mu nisam dobacivao, niti sam ga prvi udario na ribarskoj fešti. Nemam nikakvo logično objašnjenje zašto bi me Sven udario na ribarskoj fešti. Ne znam, to mi je bilo čudno. Dvojica prijatelja su imala prethodno incident sa Svenom. Događalo se da bi Sven znao curama dobacivati svakakve uvrede – ustvrdio je 16-godišnjak koji je i za napad pred školom rekao da ne zna razlog zbog kojeg bi to Rončević napravio. Naveo je i da mu je kao jedini motiv prvo palo na pamet to što je Rončević htio biti s djevojkom s kojom je tada bio 16-godišnjak. Istaknuo je da to pretpostavlja, a da mu je točan motiv nepoznat.

Rončević je na njegov iskaz emotivno reagirao, govoreći da razumije da ga 16-godišnjak mrzi i da ga sada želi »utrpati u zatvor«. Također, i da nije ni malo govorio istinu, da je 16-godišnjak djelomično nešto rekao istinu, ali da »više toga laže«. Iznoseći svoju obranu, Rončević je istaknuo da to sa taksijem, kao i sukobljavanje s drugim ljudima, nije istina.

Želio ga poniziti

– Bilo bi mi lakše da su kamere oko škole da možete pogledati snimku pa da ne moramo sve utvrđivati. Žao mi je što moram sjediti ovdje, ali što je, tu je. Sačekao sam ga kod izlaznih vrata i samo sam ga jednom udario šakom u glavu. Ne više puta kao što on tvrdi. On se okrenuo. Naguravali smo se tri, četiri sekunde. Čupali smo se. Natezao sam ga za kapuljaču. Nakon što sam potegnuo tu majicu s njega, on me odgurnuo i pao sam po stepenicama. Mislim da sam se tada nožem porezao po ruci. Otišao je na gornje stepenice, stavio ruke na bokove i govorio mi »šta će ti taj nož«. Napravio sam veliki korak prema gore i zaparao ga po ruci. Nije uopće izbjegavao nikakve ubode. Taj zamah po vratu se uopće nije dogodio. Ta porezotina na vratu je od naguravanja. Možda od majice ili nokta. Želio sam ga samo prestrašiti i poniziti. Nisam ga uopće namjeravao ubiti, već ga osramotiti pred drugima, kao što je i on mene. I prije te ribarske fešte rekao sam sam sebi da to više neću trpjeti i dopuštati i ako se to ponovi da ćemo se potući. Trpio sam i očekivao da će prestati. Neka tri mjeseca prije događaja pred školom počeo mi je dobacivati pogrdne riječi, unositi mi se u lice i prijetiti da će me razbiti. Bahatio se. Pretpostavljam da je to činio kako bi se pokazao pred drugima. Na toj ribarskoj fešti on mi je iz čista mira lupio šamar i otišao pričati s curama. Stajao sam minutu i pomislio zašto bih dopustio da me ponižava pred drugima. Došao sam do njega i ošamario ga. Udario me dvaput šakom u glavu. Pao sam. Svi ostali su vidjeli da sam ga ošamario i krenuli su na mene. Prekrio sam glavu da mi ne izbiju zube. Cipelarili su me. To je trajalo nekih deset sekundi. Podigao me je jedan njegov prijatelj, tražio da kleknem i ispričam se 16-godišnjaku. Lupio mi je i on šamar. Nož sam nabavio nakon te ribarske fešte i nosio ga svuda sa sobom jer nisam očekivao da će me oni svi istući. Nosio sam ga za samooobranu. Nisam inače osvetoljubiv, ali se s ovim jednostavno nisam mogao pomiriti. No, nisam ga želio ubiti. To sam vikao više da ga zastrašim – rekao je u svoju obranu Rončević.

Vijeće kojim predsjeda sudac Saša Cvijetić donijelo je odluku da će se u nastavku postupka provesti sudsko-medicinsko te psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje. O datumu iduće rasprave odlučit će se po okončanju vještačenja.