U diskoklubu mi nisu dali mira, rugali su mi se, ismijavali i to je dovelo do mog totalnog bijesa, opisao je Tomljanović pozadinu činjenice da je potegnuo obarač oružja na trojicu nevinih ljudi
RIJEKA Izražavam duboko kajanje, nisam nikada mislio i vjerovao da mogu nešto takvo napraviti. To mi je nešto poput ružnog sna, ali kada sam se probudio i otrijeznio vidio sam da nije san. Žao mi je što sam to učinio zbog obitelji Lopac, jer Tomislav to nije zaslužio. Žao mi je za ranjene i za moju obitelj. Nisam huligan, ološ, razbojnik, uličar, ja sam radni čovjek. Tisuću kombinacija mi je s vremenom prošlo kroz glavu. Da se nije dogodilo jedno, ne bi se zbilo ni ovo. Na primjer, da sam se tog dana bavio svojim pčelama, a nisam jer je bio buroviti dan, stvari bi išle drukčije. Ali, ništa ne mogu promijeniti, ne mogu vrijeme vratiti unatrag.Izjavio je to jučer optuženi Ivan Tomljanović (57) iz Senja, iznoseći svoju obranu u slučaju stravičnog zločina u senjskom diskoklubu Konoba u rujnu 2017. godine, kada je ubijen 38-godišnji Tomislav Lopac, redar u klubu, a teško su ranjena dvojica gostiju lokala, Tin Rončević (28) i Josip Mesić (29) iz Senja. Ivanu Tomljanoviću prijeti kazna od 50 godina zatvora zbog optužbe da je trojicu ustrijelio iz bezobzirne osvete, jer je smatrao da su oni odgovorni za to što je u diskoklubu ismijan, a Mesić ga je, po optužbi, i udario nogom u stražnjicu kada se Tomljanović »gurao« u njihovo društvo, smješteno u separeu. Zločin se dogodio nakon što se Tomljanović u zoru vratio u diskoklub s pištoljem i revolverom, te zapucao.
Popis pića
– U diskoklubu mi nisu dali mira, rugali su mi se, ismijavali i to je dovelo do mog totalnog bijesa, opisao je Tomljanović pozadinu činjenice da je potegnuo obarač oružja na trojicu. Optuženi Senjanin se prisjetio da je kobnog dana izašao sa ženom u šetnju, pa su naišli na susjede koji su ih pozvali na piće. Poslije nekoliko tura pića u kafiću, gdje je Tomljanović popio četiri »vlahovca«, s ispijanjem alkohola nastavilo se u prijateljevom stanu. Tomljanović je donio bocu medice, a susjed je stavio na stol bocu kruškovače.
– Sam sam popio pola te boce, konstatirao je Tomljanović, dodajući da je zatim na stol stigla boca šljivovice. U neko vrijeme Tomljanovićeva supruga je otišla kući, a on je sam izašao u »noćni život«, obišao dva kafića, pa završio u diskoklubu Konoba. Tomljanović je kazao da je najviše vremena proveo ispred pulta DJ-a, bio je jako pijan, pa mu je to bio potporanj.– U jednom trenutku prišla mi je jedna muška osoba, unijela mi se u lice. Rekao mi je da smetam djevojkama i tjerao me van iz diskokluba. Bio sam iznenađen, nije mi bilo jasno zašto me netko bez razloga tjera van. Cijelo veče bio sam miran, nisam nikome prilazio, osim jednom poznaniku, prisjećao se Tomljanović, dodajući da on sam nije ništa rekao dotičnom koji je bio agresivan, ali se, srećom, pojavila jedna djevojka i odgurala ga.
Sramota i šok
Tomljanović je ispričao da se nakon nekog vremena malo pomaknuo sa svog mjesta, te vidio redara Lopca na dva-tri metra udaljenosti, koji je samo rukom mahnuo da produži dalje, ni ne gledajući ga, što je trebalo značiti da i on podržava ono što mu je ranije učinio drugi gost. Kada se Tomljanović zaustavio pokraj ulaznih vrata kluba, prišao mu je drugi muškarac.
Tomljanovića je sutkinja Ika Šarić pitala je li istina da je, kako je rekao jedan svjedok, Lopac molio za pomoć, a ipak mu je pucao u glavu.– To je čista laž. To je isto društvo koje štiti sebe, napomenuo je optuženi. Za izjavu Tina Rončevića, koji je rekao da je Tomljanović došao iznad njega dok je ranjen ležao i pucao mu u glavu, optuženik je kazao da ne zna je li baš tako. – Vidim to drukčije, imam drugu viziju – objasnio je Tomljanović.
– Počeo je galamiti na mene. Jednom rukom me uhvatio za mišicu, pljunuo u lice, nazivao me pedofilom, a drugom rukom mi je strgnuo pivo iz ruke. Nakon toga me gurnuo, pao sam na pod. Dok sam ustajao, udario me nogom u stražnjicu. Krenuo sam prema izlazu, okrenuo se preko ramena i vidio da dotični poskakuje na lijevoj nozi, a desnom nogom me udara u stražnjicu. Čuo sam smijeh i izrugivanje ljudi uokolo. Doživio sam poniženje, sramotu, šok. Nisam više znao kamo sa sobom, naglasio je Senjanin, dodajući da je poslije otišao do WC-a i stao na vrata, te vidio da je onaj koji ga je šutirao u stražnjicu, za kojeg je nakon svega saznao da je Josip Mesić, došao do redara Lopca, pa su se obojica smijala i rugala na njegov račun. Imao je namjeru otići Lopcu i požaliti mu se, no čim je zakoračio vidio je Lopca kako se zatrčao prema njemu.
Jeste li ikad…?
– Doživio sam potpuni šok. Naivno sam vjerovao da će mi redar pomoći, ali sam shvatio da on stoji iza cijelog nereda. U glavi mi se dogodila eksplozija, erupcija. Bio sam krajnje razdražen, nisam više znao za sebe. Otišao sam kući po oružje, podvukao je Tomljanović, dodajući da je, kada se vratio u diskoklub, izvadio revolver i uperio ga prema Lopcu.
– Zašto sam otišao po oružje? Ne znam, valjda zato jer sam bio toliko ponižen. Htio sam da me se poštuje. Nisam imao nikakav plan kad sam išao po oružje. U takvoj poniženosti, osramoćenosti i pijanstvu nisam ništa planirao, konstatirao je Tomljanović. – Zašto bi vas poštivali ako se vratite s oružjem, pitao je zastupnik optužbe. – Kako da vama objasnim, kad ne mogu ni sebi. Bio sam toliko pijan, kazao je optuženi. Skrenuta mu je zatim pažnja da je službeno utvrđeno da je imao 1,56 promila, dakle, da nije baš dramatično bio pod maliganima. Tomljanović je na to kazao da mu je krv vađena dosta nakon događaja.
– Ne znam da li ste ikada držali revolver u ruci, obratio se Tomljanović vijeću sutkinje Ike Šarić. Kada se udarač zategne, obarač je lagan, mekan. Inače sam vježbao, oružje mi treba za lov, ako naiđem na divlju, ranjenu zvijer, da budem spreman. Vjerojatno sam i tada to učinio, zategnuo obarač. No, nisam ni mogao ciljati u Lopca koji je tada sjedio, ruka mi se tresla. Lopac se naglo počeo podizati. Osjetio sam strah. Znam Lopca, konstatirao je Tomljanović, tvrdeći da je svojedobno svojim očima vidio što je Lopac goloruk učinio jednom čovjeku, pa je postao svjestan što bi se njemu moglo dogoditi. – Revolver je opalio. Doživio sam gubitak svijesti i više nisam ništa vidio ni čuo. Nakon ne znam koliko vremena vidio sam da oko mene nema nikoga. U jednom trenutku ugledao sam Lopca koji je stajao blizu ulaznih vrata. Ispalio sam ostatak metaka, ne ciljajući, niti sam bio sposoban za to. Bio sam kao u nekom snu, da sam išao spavati, ne bih ni znao da sam pucao. Ne zaboravite da sam bio jako pijan.
Nije ženskar
Ne sjećam se više ničega. Prvo čega se sjećam je da ležim na zemlji, a na meni je neki teret. Ispostavilo se da je to čovjek koji me srušio me na tlo. Došla je policija i odvezla me u policijsku postaju Senj. Dok sam sjedio došao je jedan policajac i rekao da je Lopac mrtav, a još su dvije osobe ranjene. Rekao sam da nisam pucao u tri osobe, prisjećao se Tomljanović, kojem su nekoliko puta tijekom iznošenja obrane potekle suze. Odbacio je i tvrdnje da je prije u tom pubu dosađivao djevojkama. Porekao je i optužbe da se voli nabacivati djevojkama i ženama. – Jadno, nisko i bolesno je prikazivati me nastranim čovjekom koji se nekome nabacuje, kako bi se opravdao tuđi napad i provociranje. Ni jedna djevojka nije govorila da sam prišao, a kamoli dosađivao, ustvrdio je optuženi Senjanin.
Optuženi Senjanin je naglasio da je Lopca otprije poznavao, ali da s njime nije nikada bio u sukobu, niti mu je želio ikakvo zlo. Dvojicu ranjenih nije poznavao, kao ni čovjeka koji se spominje da je također bio u klubu i dovodi u vezu sa sučeljavanjem, a na kraju je shvatio da je to čovjek koji kao zatvorenik radi u zatvorskoj kuhinji i donosi doručak. Tomljanović se prisjetio da je svom tadašnjem cimeru Stjepanu Prnjatu rekao da čovjeku koji im daje doručak nedostaju neke društvene vještine.
