Afera Petrina

Prodaja protuzakonita, a akteri nisu krivi: Općina Vrbnik mora vratiti 200 tisuća eura

Ico Mikuličić

Snimio Mladen TRINAJSTIĆ

Snimio Mladen TRINAJSTIĆ

Na jednom suđenju je Republika Hrvatska dokazala da je kupoprodaja bila protuzakonita, a na drugom je zaključeno da je sve bilo po zakonu

Nakon prošlotjedne oslobađajuće presude za Franju Toljanića, u aferi s vrbničkom uvalom Petrina, došlo je do neobične situacije. Po jednoj presudi je ta kupoprodaja protuzakonita i poništava se, a u drugoj je zaključeno da nije bilo protuzakonitog djelovanja Toljanića i glavnih aktera afere.  

  Prvo je prodaja te uvale proglašena nevažećom jer je usvojen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske. U toj tužbi je država tužila općinu Vrbnik i kupca, tvrtku obitelji Frankopan, te dokazala da je kupoprodaja bila protuzakonita.


   Suprotno, na drugom paralelnom suđenju (ovog puta kaznenom za glavne kupce i prodavače) za istu kupoprodaju sud u Rijeci zaključio je da nije bilo protzakonitih radnji. Ni Toljanića, tadašnjeg načelnika općine i poznatog vinara, ni Ingrid de Frankopan. Toljanić je oslobođen optužbi da je zlouporabio svoj položaj i za 200.000 eura prodao 50.000 četvornih metara općinskog zemljišta 78-godišnjoj Šveđanki, Ingrid de Frankopan, čija obitelj se hvali korijenima istoimenih hrvatskih plemenitaša.


   Ključ najnovije oslobađajuće presude je zaključak suda da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je Toljanić s namjerom pogodovanja Frankopanima počinio niz protuzakonitih radnji. Primjerice da se o prodaji nije glasalo na općinskom vijeću, da je krivotvoren zapisnik o prodaji, da je ponuda Frankopana stigla izvan roka, sumnje u prenamjene zemljišta i slično.




   Sudsko vijeće je zaključilo da je u prodaji bilo nespretnosti, ali da nema dokaza o namjeri da se nekom pogoduje. Smatraju i da nije bilo ni mućki s prenamjenama zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko. Naglašava se da je ta prenamjena transparentno objavljena u natječaju u Narodnim novinama kao i cijena. Tako se svatko mogao javiti na taj natječaj. Što se cijene tiče, Toljanić se branio tvrdnjom da ju je odredio nakon konzultacija s vještacima i poreznom upravom.


   Iako se nekome cijena po četvornom metru, na prvi pogled, činila mala, prihvaćeno je objašnjenje obrane da je to bila nepristupačna uvala do koje se može samo barkom, bez ceste i infrastrukture. Obaveza Frankopanovih je bila da izgrade cestu i dovedu infrastrukturu. To bi razvilo cijelo područje. Posebno je podvučena činjenica da je ugovor o prodaji prije no što je proveden u djelo dan Državnom odvjetništvu na kontrolu i da su oni ustvrdili da je sve u redu.


   Tako je ispalo da kupoprodaja može biti pogrešna u načinu, ali to ne mora značiti da ima i kaznene odgovornosti i namjere da se nešto napravi protuzakonito. Zasad je posljedica da su akteri oslobođeni kaznene odgovornosti, a da su općina i država ipak dobili natrag zemljište. Doduše, općina sada treba vratiti 200.000 eura koje je uprihodovala za tu kupovinu. Ingrid de Frankopan je oslobođena optužbi da je poticala Toljanića, ali su ostali bez zemljišta, što se po žalbama može zaključiti da im nije drago.