Nesuđeni radnici okupljaju se ispred ulaza u firmu u Ciottinoj ulici, u čiji ured već tjednima nitko ne dolazi i čiji je telefon isključen. Vlasnik Metal-Vara, Anton Šabarić, nalazi se u riječkoj psihijatriji
RIJEKA Na pomolu je još jedna afera u Rijeci koja će narednih dana buknuti u pravi plamen jer je prema našem istraživanju prevareno preko 200 Riječana koji su lažnim obećanjima trebali ići raditi u Njemačku za što su tvrtki Metal-Var svi plaćali po 300 eura. Vlasnik tvrtke Metal-Var, Anton Šabarić, prema pouzdanim informacijama, nalazi se na liječenju u KBC-u Rijeka na psihijatriji, a gnjevni nesuđeni radnici se tjednima okupljaju ispred ulaza u firmu u Ciottinoj 10 i uzalud protestiraju. Svako malo penju se na drugi kat gdje se nalazi sjedište tvrtke, lupaju na vrata, ali uzalud. Nitko ne otvara. I tako već danima.
– Tog 26. rujna odlazim ja u policiju. Inspektor u civilu mi savjetuje da sačekam još nekoliko dana. Možda se ipak nešto dogodi. Bio sam opet jučer u policiji. Neki drugi inspektor, opet u civilu, kaže mi – »dođite sutra!« O, pa što je njima? Odlazim na put u inozemstvo i neće me duže vrijeme biti u Rijeci, a oni ovako – čudi se postupku policije naš sugovornik.
– Zato sam odlučio sve povjeriti novinama, a molim vas bez objave prezimena, samo da zaštitim obitelj.
– Ja sam u kolovozu u Burzi pročitao oglas da se traže tesari, zidari, keramičari. Tvrtka se zvala Metal-Var i ja sam 16. kolovoza otišao u sjedište tvrtke. Primila me jedna zgodna ženska koja je bila sa svojim sinom. Ona je imala oko 35 godina, a sin oko 7 godina. Vrlo uvjerljivo mi je objasnila da je Metal-Var kooperant poznate njemačke tvrtke Nesler bau i da radi na izgradnji Europa parka u blizini Stuttgarta – priča nam u svome stanu na Vežici 40-godišnji građevinski tehničar Jure.
– Ta pristala i uvjerljiva ženska mi je objasnila da je satnica 10 eura, da se dnevno radi deset sati, da se dobiva božićnica u iznosu od 400 eura, da se plaća godišnji odmor… Pristao sam odmah uplatiti zatraženih 300 eura. Za administrativne troškove zatražila je 100 eura, a 200 eura za osiguranje da neću odustati od posla. Tih 200 eura će mi vratiti u Njemačkoj. Uplatio sam, dobio sam uplatnicu sa žigom Metal-Vara i iščekivao 26. ili 27. rujan kada je trebalo krenuti na put. Dakako, rečeno mi je da tvrtka plaća putovanje u Njemačku i da ćemo spavati u bungalovima, a osigurana nam je i besplatna prehrana.
– U srijedu 21. rujna zovem je u firmu. Ne javlja se gospođa, već neki gospodin. Kaže, gospođa je na bolovanju, ali objašanjava da se na put u Njemačku kreće 1. listopada i da je prvi radni dan 3. listopada. Postao sam sumnjičav jer se tako u Njemačkoj ne radi. A gdje je liječnički pregled? Taj mladić mi se predstavio kao pomoćnik direktora i tom prilikom je rekao da će me direktor Anton Šabarić nazvati 26. rujna da detaljno dogovorimo sve oko putovanja. Međutim, tog dana nitko ne zove. Zovem ja, ali se nitko ne javlja. Telefon je isključen. Odlazim u Ciottinu, a u kafiću mi govore da u taj ured danima nitko ne dolazi.
Na desetke pritužbi na Šabarićev rad moguće je naći i na internetu, a on još 11. kolovoza ovako odgovara sumnjičavcima:
– Ja sam vlasnik firme Metal-Var te se ovim putem javljam svima što pišu gluposti po portalima. Od danas najavljujem tužbe za klevete pa si malo zaguglajte koje su kazne za vas predviđene, a policija je već spremila vaše podatke. Nemojte mi otežavati posao. Ovo neka bude samo opomena, a tko neće ići raditi van – ne mora. Zato nemojte buniti one koji bi to htjeli, a meni činite ozbiljnu štetu. Vaš Metal-Var, i srdačan pozdrav od Antona Šabarića. U nastavku internetske prepiske izdvajamo još jednu poruku: »Ljudi moji, Nesler bau uopće ne postoji.«
– Znate, imam samo jednu želju! Da mi se ta žena javi. Sve ću joj oprostiti. Mene nikada u životu nije zaj… žena. Eto, to mi je ustvari najviše krivo. Nikada me niti jedan frajer nije zaje…, a vidite sada?
Odlazimo u Ciottinu. Dočekuju me Emir Duraković (48) i Mato Jerković (62). I njihove priče su navlas iste kao i Juričine. Ali s tom razlikom što je Duraković svojih 300 eura dao 1. rujna, a Jerković 21. rujna. Obojici je obećan posao građevinara što su oni po struci. Durakoviću je obećana plaća od 2.000 eura mjesečno, a Jerkoviću satnica od 10 do 12 eura. Obojica odbijaju snimanje, obojici platim piće, a Jerković mi na kraju savjetuje »Ako platite možete me slikati«. Nadajmo se da će Šabarić brzo ozdraviti i da će se policija zainteresirati za cijeli slučaj.
