Odštetu je Strasbourg dodijelio 62-godišnjem Franku Perušku jer mu nije omogućeno da vodi sporove na Općinskom i Županijskom sudu u Puli, Upravnom sudu, te Ustavnom sudu Republike Hrvatske
ZAGREB Nešto više od osam tisuća eura odštete dodijelio je Europski sud za ljudska prava Franku Perušku, 62-godišnjaku iz Pule jer mu je Republika Hrvatska prekršila pravo na »pristup sudu«. Riječ je o pravu iz Konvencije o zaštiti ljudskih prava i ljudskih sloboda na čije se kršenje Peruško požalio nakon par godina vođenja sporova na hrvatskim sudovima – Općinskom i Županijskom sudu u Puli, Upravnom sudu, te Ustavnom sudu RH. Peruškova borba s domaćim pravosuđem započela je nakon 3. kolovoza 2001. godine kada je kao višak radne snage otpušten s radnog mjesta čistača u Ministarstvu unutarnjih poslova RH. Na tu odluku žalio se 20. kolovoza tadašnjem ministru Šimi Lučinu, no ovaj mu se nije očitovao u zakonskom roku od 30 dana.
Pobijao otkaz
Zato je Peruško podnio protiv MUP-a tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, pokrenuvši istovremeno i građansku tužbu protiv MUP-a na Općinskom sudu u Puli. Pobijao je odluku o otkazu i tražio vraćanje na posao.
Franko Peruško nam je u telefonskom razgovoru kazao da je sretan što je pobijedio u sporu, ali i zato što je cijeli slučaj konačno gotov.
– Nakon 25 godina provedenih na poslu maknut sam kao višak. Borba je gotova ali ne i rat, još. Sada ćemo tu pravomoćnu presudu morati dati na Upravni sud radi realizacije odštete. Dan danas ne znam zašto su me maknuli s radnog mjesta, ali sada više nije niti važno jer je satisfakcija tu. Detalje presude ne znam jer se proteklih dana nisam čuo s odvjetnikom, kazao nam je Peruško.
Početkom prosinca 2001. godine Općinski sud u Puli zaključio je kako nije nadležan za Peruškov slučaj, te da predmet treba biti proslijeđen Upravnom sudu. Peruško se i na to žalio, no Županijski sud u Puli je 22. studenog 2002. godine zaključio da je niži sud bio u pravu. Konačno je 22. studenog te godine slučaj i prebačen Upravnom sudu.
U međuvremenu se ipak oglasio ministar unutarnjih poslova. U prosincu 2001. godine odbio je Peruškovu žalbu, ali mu je produžio otkazni rok i promijenio datum prestanka radnog odnosa.
Kad je doznao za to Peruško je povukao svoju tužbu upućenu Upravnom sudu i na toj je osnovi 28. veljače 2002. godine taj sud i obustavio postupak. Krajem godine Peruško je povukao i građansku tužbu.
Ostala je tako »aktivna« još samo tužba što ju je Upravnom sudu podnio 31. prosinca 2001. godine, ali je Upravni sud njegovo povlačenje ranijih tužbi protumačio kao definitivni odustanak od pravne borbe s Ministarstvom unutarnjih poslova pa je i taj postupak obustavio.
Išle požurnice
Čekajući, očito uzaludno, odgovor Upravnog suda Peruško je u listopadu 2004. godine napisao požurnicu, a kako nije dobio odgovor obratio se za zaštitu svojih prava i Ustavnom sudu RH. Iako je i taj sud 2008. godine zaključio kako Perušku nisu povrijeđena prava jer je sam povukao tužbe, jedan od sudaca, a kako proizlazi iz odluke, radilo se o sucu Davorinu Krapcu ipak je imao izdvojeno mišljenje. Zaključio je kako automatizam kojim je Upravni sud obustavio »slučaj Peruško«, odnosno da povlačenje jedne tužbe daje za zaključiti kako odustaje i od druge tužbe, predstavlja »tešku povredu prava na pristup sudu i krajnji oblik povrede prava na pošteno suđenje u razumnom roku.«
Do takvog zaključka došao je i Europski sud za ljudska prava u Strasborugu donijevši nedavno presudu u Peruškovu korist.
