Ekskluzivna ispovijest

‘Pobjegao sam u Opatiju da spasim glavu’: Bivši Abdićev odvjetnik tvrdi da ga vrh SDA želi smaknuti

Marinko Glavan

Foto Marin Aničić

Foto Marin Aničić

Teolog, svećenik i novinar Josip Šimić je došao do frapantnih audiosnimki i transkripata razgovora koji dokazuju da je plan bio prvo uhićenje mene i sina, a potom i likvidacija, tvrdi



U Hrvatsku sam iz Bosne i Hercegovine pobjegao da bih spasio živu glavu – kaže Faruk Balijagić, jedan od najpoznatijih odvjetnika iz susjedne države, koji je, među ostalima, tijekom karijere branio Fikreta Abdića, još u aferi Agrokomerc, te generala Armije BiH Sefera Halilovića pred Međunarodnim sudom u Haagu, s kojim smo razgovarali u Opatiji.


– U Hrvatskoj se osjećam sigurno, premda nije isključeno da i ovdje pokušaju atentat na mene, kaže Balijagić.


U BiH je, zajedno sa sinom Adom, bio uhićen 15. rujna 2015. godine, pod optužbom poticanja na ubojstvo, za koju tvrdi da je namještena od strane bosanskohercegovačkog državnog vrha, zbog njegovog dugogodišnjeg ukazivanja na kriminal, korupciju i teška kaznena djela u samom vrhu BiH politike. U Hrvatsku je, kaže, došao jer bi nastavak suđenja u Bosni i Hercegovini značio njegovu sigurnu smrt.




Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



Organizirano uhićenje 


– Paradržavne strukture već su tri puta pokušale izvršiti atentat na mene. Prvi put još 1999. godine, nakon čega sam zrakoplovom SAD-a uspio pobjeći u njihovu vojnu bazu blizu Frankfurta. Drugi put su me pokušali ubiti 2011. godine, u bombaško-mitraljeskom napadu na moju kuću, a treći u veljači 2015. godine, kada je eksplozivnom napravom raznesen moj odvjetnički ured u Tuzli, iz kojeg smo moj sin Ado i ja izašli svega pet minuta ranije. O snazi postavljene bombe najbolje govori činjenica da je njenom detonacijom ozbiljno oštećena čitava zgrada u kojoj se nalazi, a ulazna blindirana vrata, teška tonu i pol odletjela su kao komad kartona, kaže Balijagić, dodajući kako je mjesec i pol dana kasnije ista vrsta eksplozivne naprave otkrivena u Danskoj, gdje su je prošvercali državljani Bosne i Hercegovine.



Balijagić sa suprugom u zadnjih godinu i pol dana živi u Opatiji, gdje se liječi od srčanih problema zbog kojih je, kako tvrdi, umalo preminuo u pritvoru.


– Mislim da je to bio dio plana, da me naprosto dovoljno dugo drže u zatvoru, dok ne umrem od problema s aortom. Sudac je moje medicinske kartone naprosto spremio u ladicu i kada sam konačno uspio doći do liječnika, rekli su mi da imam izbor – ili potpisati pristanak na hitnu operaciju srca ili da ću u roku od tjedan dana umrijeti, s tim da mi je liječnik u šali rekao da ni druga opcija nije loša jer smrt nastupa za svega tridesetak sekundi. Bio sam na otvorenoj operaciji srca, koja je trajala devet sati. Nakon operacije došao sam u Hrvatsku. Nisam pobjegao, legalno sam prešao granicu. Ovdje sam nastavio liječenje, ugrađena su mi dva stenta, a uskoro moram i na ugradnju trećeg, kaže odvjetnik.



Nakon što su propali svi pokušaji njegova ubojstva, prema njegovim riječima, organizirano je njegovo uhićenje.


– Na koncu, 15. rujna 2015. godine sam uhićen pod doista bizarnom optužbom. Tužiteljstvo, naime, tvrdi, da sam dvojicu narkomana i narko dilera, koje sam zastupao pred sudom, poticao da rane i ubiju svog šefa, poznatog i osuđivanog narko dilera Adnana Maglića, kojeg uopće ne poznajem. Jedino što o njemu znam je da je jednom odgovarao za četiri kilograma heroina, i to po dojavi Policijske uprave Zagrebačke, koja je detektirala izlazak četiri kilograma heroina iz Hrvatske i njegovu predaju Magliću. Droga je pronađena, ali Maglić, zanimljivo, nikad nije za to djelo odležao zatvorsku kaznu, već je kažnjen samo novčano, kaže odvjetnik.


Uhićenje i suđenje su, tvrdi Balijagić, bili samo nastavak plana da ga se liši života, što je otkriveno ponajprije zahvaljujući bosanskohercegovačkom teologu, svećeniku i novinaru Josipu Šimiću.


– Sam bog je poslao tog čovjeka. On je došao do frapantnih dokaza, audiosnimki i transkripata razgovora koji dokazuju da je plan bio prvo uhićenje mene i sina, a potom i likvidacija. Dogovoreno je čak i da će nas pokopati u neku od već postojećih grobnica na sarajevskom gradskom groblju Bare, kaže Balijagić, dodajući kako za sve to postoje dokazi i transkripti razgovora, kao i za namještanje optužbi, između svjedoka, policijskih inspektora i drugih upletenih u priču.


Zabrana rada 


Motiv za atentate na njega, prema njegovim je riječima, stalno upozoravanje na kriminal i krupciju, još od devedesetih naovamo.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



– Ja sam u Bosni i Hercegovini već 25 godina disident. Pa i duže od toga, još od vremena Jugoslavije, kada sam branio Fikreta Abdića. Branio sam i Sefera Halilovića, koji je došao u sukob s državnim vrhom i strankom SDA jer se protivio podjeli Bosne i Hercegovine. Njega su također pokušali ubiti, postavljanjem eksplozivne naprave, no pogreškom su ubili njegovu suprugu i šogora, koji su izišli na balkon. Mislili su da je on na balkonu sa suprugom, ali to je bio njen brat, pa su aktivirali eksploziv i ubili ih. Kada im nije uspjela njegova likvidacija »napakirali« su mu procesu Haagu, u kojemu sam ga branio i obranio od optužbi za zločine nad Hrvatima, dokazavši da je sve organizirao Alija Izetbegović njemu iza leđa. Alija Izetbegović na koncu nikada za to nije odgovarao, jer je preminuo. Pokušavali su me se riješiti na razne načine, od atentata do zabrane odvjetničkog rada, još 1999. godine, nakon čega sam bio prešao u Hrvatsku odvjetničku komoru Herceg-Bosna, uz neprestane kontrole i inspekcije, od porezne pa nadalje, kaže Balijagić.


Krađa novca i zlata 


Najnoviji pokušaj njegove likvidacije, kao i uhićenje pod kako tvrdi lažnim optužbama, posljedica su ukazivanja na kriminalne radnje u obitelji Bakira Izetbegovića, kao i korupciju sarajevske tužiteljice Dalide Burzić, koju je u medijima prozivao da »reketari premijera Kantona Sarajevo Dinu Konakovića«.


Foto Marin Aničić


Foto Marin Aničić



– Kap koja je prelila čašu i dovela do svega ovog što mi se sada događa ovoga puta je bila namjera Fahrudina Radončića, vlasnika Dnevnog Avaza i političara, da podnese kaznenu prijavu protiv obitelji Izetbegović, zbog krađe novca i zlata u Turskoj, namijenjenih pomoći Bosni i Hercegovini. U toj kaznenoj prijavi ja sam trebao zastupati Radončića, koji me je odabrao za odvjetnika. Kaznena prijavu je namjeravao podnijeti protiv supruge i dviju sestara Bakira Izetbegovića, i to da su četvrtinu svog zlata i novca prikupljanog u Turskoj predavale upravo njemu, Bakiru Izetbegoviću. Postoje audio-video snimke sa skupova u Turskoj koje to dokazuju, a koje su turske obavještajne službe dostavile Radončiću. Međutim, malo nakon mog uhićenja, uhićen je i Radončić, pod otpužbama za ugrožavanje državnog sistema. Za Dalidu Burzić sam i u sudnicama i javno govorio da jedna od najkorumpiranijih osoba u BiH, koju je na dužnost tužiteljice u Sarajevu postavila SDA, i to na sastanku u hotelu Holliday Inn, gdje je prisegnula da će raditi za Bakira Izetbegovića, kaže Balijagić.



Balijagićev sin Ado, koji je skupa s njim optužen za poticanje na ubojstvo, i dalje je u pritvoru u Zenici, gdje čeka završetak suđenja.


– Čujem se s njim redovito. Brinem se da se njemu tamo nešto ne dogodi, dok je u pritvoru. Što se samog suđenja tiče, čak i ako bude osuđen, može biti osuđen jedino na neku uvjetnu kaznu, jer se ništa zapravo nije dogodilo, osim ovih lažnih optužbi da je netko nekoga na nešto poticao.



U Hrvatskoj je već gotovo godinu i pol dana, a zatražio je da mu se sudi u Hrvatskoj, na što kako tvrdi ima pravo, s obzirom da, uz bosanskohercegovačko državljanstvo ima i hrvatsku putovnicu, koju je nakon bijega u Njemačku, poslije prvog pokušaja njegove likvidacije, dobio ukazom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana.


Ne bojim se suđenja 


– Ne bojim se suđenja u Hrvatskoj. Štoviše, uvjeren sam da je, uz sve dokaze kojima raspolažem, jedina moguća presuda ona oslobađajuća. Kao hrvatski državljanin, upozorio sam sva relevantna državna i pravosudna tijela, kao i sigurnosne službe sa svojim slučajem. Javio mi se i kolega Anto Nobilo, koji smatra da mi Republika Hrvatska, radi svog digniteta i zaštite svojih građana od političkog progona, mora organizirati suđenje. Jednako tako, Bosna i Hercegovina bi po zakonu morala Republici Hrvatskoj prepustiti slučaj i ustupiti sve dokaze, što BiH pravosuđe odbija učiniti.