Horor na Pagu

Patnje djece oca iz pakla: Mogli su biti spašeni odavno, ali službe su postupile neshvatljivo

Portal Novilist.hr

Foto Facebook

Foto Facebook

Sud prije nekoliko godina dvaput htio oduzeti nesretnu djecu od roditelja, ni jedanput nisu uspjeli. Spasila se samo najstarija kćer i to nakon dugog maltretiranja



RIJEKA U javnost izlaze novi detalji slučaja koji je zgrozio Hrvatsku. Josip Rođak u četvrtak je s balkona na prvom katu kuće, s visine od oko šest metara, na kameni pločnik jedno po jedno bacio četvero svoje djece. 


Kako smo već objavili, monstruozni otac to kazneno djelo teškog i osobito podmuklog pokušaja ubojstva na štetu četvoro malodobne djece počinio je pod uvjetnom osudom.


Naime, kako doznajemo na Općinskom sudu u Zadru, Josipu Rođaku u rujnu 2017. godine izrečena je nepravomoćna osuda na godinu dana zatvora s rokom kušnje u trajanju od tri godine, koja je potom u studenom postala pravomoćna, budući da se nije žalio. Na istu kaznu osuđena je također njegova supruga, majka djece. Kažnjeni su zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, te zanemarivanja i zlouporabe djetetovih prava.


Trebao biti alarm




Obitelj je posljednji put bila pod tretmanom Centra za socijalnu skrb Zadar, kako je to u četvrtak izjavila ravnateljica Vesna Burčul, prošle godine, a kako doznajemo, bilo je to nakon što je najstarija djevojčica krenula u školu te se otkrilo da dijete ima poteškoća u govoru, te da još uvijek nije mogla kontrolirati fiziološke potrebe zbog čega je u toj dobi nosila pelene. Dio nastave pohađala je, kako smo doznali iz škole Juraj Dalmatinac, po prilagođenom programu.


Sve to trebalo je biti alarm svim nadležnim službama da se u toj obitelji nešto loše događa, a iz Ministarstva znanosti i obrazovanja dobili smo odgovor kako je škola poduzela sve u okviru svoje nadležnosti.


Zadarski.hr sad saznaje da je sud prije nekoliko godina dvaput htio oduzeti nesretnu djecu od roditelja.


Naime, u jesen 2013. Općinski sud u Pagu je pokrenuo postupak za oduzimanje sve djece roditeljima, najstarije kćerke iz majčinog prvog braka, te dvije djevojčice iz njihove zajedničke veze. Prijedlog za oduzimanjem djece pokrenuo je Centar za socijalnu skrb u Zadru na temelju rezultata nadzora kojeg je provodio jedan profesor iz Zadra. Prateći obitelj on je zaključio da su se ispunili svi uvjeti da djeca budu izuzeta iz obitelji, međutim, izdvajanje nije uspjelo, javlja Zadarski.hr.


Dvaput pokušali


Sud u Pagu je, prema neslužbenim informacijama, u dva navrata pokušao provesti izuzimanje, ali nije uspio jer su se u postupak, prema riječima naših sugovornika, uključili odvjetnici na strani roditelja koji su uspjeli postupak zaustaviti. Najstarija kćerka iz prvog majčinog braka tom je prilikom htjela otići iz obitelji, ali nije uspjela. Ostala je živjeti s majkom, očuhom i polusestrama sve do listopada 2014. kada je na njezin prijedlog, nakon još jednog incidenta s roditeljima, zauvijek napustila dom te je uz pomoć stručnjaka iz Centra za socijalnu skrb prebačena u dječji dom Maestral u Splitu. Od odlaska u dom majka je navodno nikad nije posjetila, a očuh joj je branio posjete u Pag.


U vrijeme kada je paški sud roditeljima pokušao oduzeti djecu obitelj je živjela u naselju kamp kućica u kampu Šimuni na Pagu, gdje je otac radio kao čuvar. Uvjeti stanovanja za peteročlanu obitelj bili su jako loši, a odnos između najstarije kćerke, očuha i majke dodatno se pogoršavao njezinim ulaskom u tinejdžerske godine. Navodno pod pritiskom Centra za socijalnu skrb obitelj tada seli u podstanarstvo, jer su uvjeti stanovanja u kampu bili jedan od glavnih aduta Centru za izuzimanje djece zbog zapuštanja. Odlaskom u podstanarstvo Centar je nastavio nadzirati obitelj, ali sada je u prvom planu bio odnos s najstarijom kćerkom. Prijave Centra na temelju kojoj je sud u Zadru 2017. donio osuđujuću presudu za roditelje, temelji se upravo na incidentima u obitelji prema najstarijoj kćerki u razdoblju od 2012. do 2013. godine i nemaju veze s postupkom koji se vodio na Općinskom sudu u Pagu 2013. godine.


Ulaskom u pubertet najstarija djevojčica je, kao i svaki adolescent njene dobi, postajala kritična prema okolini i roditeljima, počela se više družiti s vršnjacima, tražila je vrijeme za sebe, ali za to nije imala podršku ni majke ni očuha. Kao najstariju, majka i očuh su je odvajali od druge djece i to su pokazivali u svakoj prilici. Primjerice, mlađoj djeci bi kupili voće, ali ne i njoj, njima bi dali slatkiše, ali ne i njoj. Majka je od nje tražila da se prije škole ustaje ranije i da nahrani svoje polusestre pa je u školu često dolazila umorna, neispavana, neuredna.


Kada su u školi primijetili da s njom nešto nije u redu, obratili su se Centru za socijalnu skrb koji je počeo redovito provoditi nadzor nad obitelji. Ubrzo su utvrdili da je najstarija kći, koja se nalazila u osjetljivoj životnoj dobi, zanemarena, da nema razumijevanja kod roditelja, da se često svađaju, odnosno da se majka i očuh ne znaju nositi s odrastanjem najstarijeg djeteta. Naprosto nisu znali kako postupati prema mladoj, buntovnoj tinejdžerici.


Zabrane i frustracije


Svaki pokušaj njenog druženja s vršnjacima, odlazak na kupanje ili doček Novi godine počinjao je i završavao zabranama, što je nju snažno frustriralo. Govorili su joj da će je društvo pokvariti, da to nisu stvari za nju, prebacivali su na nju odgovornost za odrastanje mlađe djece, tražili su da preuzme neke roditeljske odgovornosti u smislu brige za polusestre. Bila je izložena psihološkom i emocionalnom maltretiranju, a u svađama bi te stvari kulminirale, najčešće očuhovim ucjenama. Znao bi reći da će zbog nje napusti obitelj, da će otići i sve ih ostaviti, kao što je to već jednom napravio ženi i djetetu koje ima u Italiji gdje je nekada uistinu radio. Na to bi majka poludjela i vršila pritisak na kćerku, jer su svi ekonomski ovisili o očuhu. A on je koristio svaku priliku da najstarije dijete svoje supruge vrijeđa, psihički zlostavlja i emocionalno ucjenjuje. Štoviše, poučen iskustvom iz 2013., kada je dva puta propao sudski pokušaj izuzimanja djece, otac se jako plašio da bi stvarno mogao ostati bez svoje djece, a odgovornost za to je svaljivao na pastorku prijeteći joj svakodnevno, piše Zadarski.hr.


U takvoj obiteljskoj atmosferi najstarije dijete je tražilo neki izlaz, a prijelomni događaj zbio se u listopadu 2014. kada je sa školom trebala ići na izlet u Italiju. Majka i očuh su joj to zabranili. Odlazak školskih prijatelja na put, djevojku je dodatno isfrustrirao, osjećala se potpuno isključeno iz obitelji. Gotovo cijeli dan je provela vani u šetnji kako bi se smirila, a kada je na večeri došla kući, naišla je na zatvorena vrata. Majka i očuh je jednostavno nisu više htjeli primiti kući. Otjerali su je. Navodno te večeri nisu bili kod kuće jer su jedno dijete morali hitno odvesti u zadarsku bolnicu. Ali bio je to “klik” da se nešto hitno poduzme.


Trinaestogodišnja djevojka se obratila Centru za socijalnu skrb koji je praktički istog dana izuzeo iz obitelji i preselio u dječji dom Maestral u Splitu. Iako se nije htjela odvajati od obitelji, voljela je svoje male sestrice, ali nije više mogla izdržati atmosferu psihičkog i emotivnog stresa kojem je bila izložena. Dolaskom u dom izmjerili su još visoku razina šećera u krvi uzrokovanu stresom, no nakon kraćeg vremena, zdravstveno stanje se popravilo i ubrzo potpuno normaliziralo. Dobro je funkcionirala neko vrijeme dok nije počela s bjegovima. Najprije više puta iz doma u Splitu, a kasnije i iz doma u Rijeci.


‘Bacio sam djecu’


U međuvremenu su majka i očuh završili na sudu zbog njenog zanemarivanja, za što su na koncu i osuđeni uvjetnom zatvorskom kaznom. Obitelj je pod nadzor Centra opet došla 2018. kada je jedna od djevojčica krenula u školu. Djevojčica je imala razvojnih poteškoća, nije dobro govorila i došla je u školu s pelenama. Stručne školske službe su to odmah prijavile Centru koji je nastavio pratiti obitelj, ali novih prijava za zanemarivanje, odnosno novi zahtjeva za izuzimanje djece nije bilo.


Sve do 28. veljače ove godine, kada je otac nešto prije šest sati ujutro, jedno po jedno dijete izvlačio iz kreveta u pidžami i s balkona bacao na kameni pločnik u dvorištu. Najprije je bacio stariju djecu, djevojčice od osam i sedam godina, potom njihovu petogodišnju sestricu i na kraju trogodišnjeg sina. Manja su djeca pala na stariju i na sreću prošla s lakšim ozljedama, dok su starije djevojčice zadobile teške povrede glave, lica i prsnog koša.


“Bacio sam djecu” kazao je užasnutoj supruzi hladnokrvno i otišao se prijaviti na policiju.


Sve do tragičnog događaja prošlog četvrtka, ni otac ni majka nisu nikad bili prijavljeni za neki oblik obiteljskog nasilja, policija nikad nije intervenirala u obitelj, niti je netko od socijalnih radnika koji su vodili skrb o obitelji primijetio nasilno ponašanje roditelja. Ni ravnateljica škole, čak ni pedijatar koji je godinama pratio sve četvero djece. Koja su, kazao je, uvijek bila uredna i čista, bez ikakvih tragova fizičkog nasilja na njihovim tijelima. Što ne znači da agresije od strane majke i očuha nije bilo, pogotovo majke prema djelatnicima Centra za socijalnu skrb koje je napadala da su joj najstarijoj kćerki “napunili glavu” zbog čega je tražila da ode iz obitelji. Da nije, možda bi tog jutra spriječila očuha, ili bi tragedija bila još veća…, piše Zadarski.hr.