Zbog sumnje da je seksualno zlostavljao dvogodišnju pokćerku, muškarac je smješten u istražni zatvor kako ne bi utjecao na svjedoke. Mlada majka lagala je liječnicima što se djetetu dogodilo
Jezivi slučaj koji je šokirao liječnike i istražitelje otkriven je nakon što je dvogodišnja djevojčica prošlog četvrtka dovedena u bjelovarsku bolnicu kao žrtva silovanja. Dijete je operirano i zasad je izvan životne opasnosti. Za taj čin osumnjičen je – njezin očuh. Nakon uhićenja i ispitivanja, sudac istrage odredio mu je jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti da bi mogao utjecati na svjedoke.
Prema dostupnim informacijama dodatni uteg ovog šokantnom slučaju diktirala je i 20-godišnja majka koja je dijete dovela u bolnicu i pritom lagala je da je kćerkica pala sa stepenica. Lokalni mediji navode da je pred liječnicima više puta mijenjala verziju priče o nastaloj ozljedi djeteta i djelovala sumnjivo nezainteresirano tijekom pregleda i razgovora s liječnicima.
Problematična obitelj
Po svemu sudeći nesretna curica rasla je u problematičnoj obitelji, sa svojom polusestrom, devetomjesečnom bebom. Socijalna služba oduzela je roditeljima bebu, a učinit će to i s dvogodišnjakinjom, dijetetom iz prvog majčinog braka, čim djevojčica izađe iz bolnice. Prema priči prvih susjeda, majka djevojčica je psihički nestabilna žena sklona nasilju i prema djeci. Socijalna skrb i ranije joj je oduzela jednog mališana. S druge strane, uloga očuha i oca prilično je kontroverzna. Opisuju ga kao osobu sklonoj alkoholu, ali nikako kao nasilnika. Čak štoviše, susjedi govore da je od žene znao primiti udarce, a zbog ženinog ponašanja morao je iseliti iz kuće svojih roditelja u podstanarstvo.
Jedno od petero djece žrtva seksualnog nasilja
Podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je lani u Hrvatskoh prijavljeno čak 258 slučajeva seksualne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina što je porast od 33 posto u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Sveukupno, lani su zabilježena 826 kaznenih djela seksualnih delikata na štetu djece. Da su brojke seksualno zlostavljane djece vrlo velike, potvrđuje i dr. Gordana Buljan Flander. – Više od tisuću djece primili smo u posljednjih 12 godina otkad postoji klinika u naš tretman. Princip je da uz dijete sudjeluje i roditelj nezlostavljač. Nažalost, podaci pokazuju da je svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak žrtva zlostavljanja. To pokazuje i istraživanje na nacionalnoj razini na uzorku od 4500 maturanata u Hrvatskoj. Upravo je u tijeku kampanja Vijeća Europe pod nazivom »One in Five« simbolično nazvana po jednom poraznom podatku – jedno od pet djece u Europi žrtva je nekog oblika seksualnog nasilja. Samo deset posto slučajeva seksualnog nasilja nad djecom se prijavi a 90 posto nikad. Od spomenutih deset posto samo pet do sedam posto se procesuira. Zato, u registru pedofila imamo mali postotak osuđenih što nas dovodi do zaključka da nema mjesta uljuljkavanja u sigurnost samo zato jer imamo popis evidentiranih počinitelja, upozorila je Buljan Flander.
Policija i nadležne službe škrte su na informacijama, a u interesu djeteta identitet obitelji ostao je neotkriven. Odvjetništvo ispituje brojne svjedoke, susjede i poznanike, a očekuje se i da će 20-godišnjakinja morati ponovno odgovoriti na neka pitanja. Osumnjičeni muž i očuh djelomično se branio šutnjom, negirajući krivnju da je ozlijedio dijete. No, ozljede su neminovne i zasad je on jedini osumnjičenik.
Ovaj mučan slučaj prati i Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić, ali za sada ne želi o njemu davati nikakve izjave.
Zatvaranje očiju
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, psihologinja dr. Gordana Buljan Flander, upozorila je da je su u 30 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja djece žrtve mališani do šest godina života.
– Ne želeći ulaziti u konkretan slučaj iz Bjelovara treba napomenuti da su zlostavljači najčešće bliski članovi obitelji, i to u jednoj trećini sami roditelji, a ostalim slučajevima rodbina i ostali članovi obitelji. Vrlo često majka stane na stanu zlostavljača i ne zaštiti dijete pa mališan početkom pravosudnog postupka ostane bez oba roditelja. Najčešće majke »zatvaraju oči«, jer ne mogu prihvatiti činjenicu da bi njihov partner kojeg su odabrali mogao biti zlostavljač, čak i u situaciji kad su simptomi zlostavljanja djeteta očiti. Kod seksualnog zlostavljanja djeca su u tami i tišini, ovisno o svojoj dobi ne znaju ili ne smiju govoriti da su bili zlostavljani, kako zbog prijetnji daljnjeg zlostavljanja tako i zbog brige u dječjim očima o važnosti održanja obitelji na okupu. Sama djeca u situaciji su da nose teret odgovornosti za održanje obiteljske kohezije, ali i strah su da im se neće vjerovati, kaže dr. Gordana Buljan Flander, dodajući da seksualno zlostavljanje može trajati niz godina i ne ostavlja fizičke tragove, a vrlo rijetko postoji fizički dokaz.
– Vrijeme provedeno od početka zlostavljanja do povjeravanja nekoj osobi ili institucijama u prosjeku je 10 do 16 godina. U konačnici i kad se povjeri nekoj osobi, seksualno zlostavljano dijete često puta doživi da mu se ne vjeruje, da laže i izmišlja. Nerijetko, osoba koja i povjeruje, ustručava se reagirati pod izlikom da se ne želi petljati u privatne stvari obitelji, dodaje. Napominje kako institucije sustava zdravstva, školstva, policije i pravosuđa funkcioniraju nekoordinirano pa dijete mora o svojim traumama govoriti opetovano od jednog do drugog vještačenja, od jednog do drugog pregleda.
– Zato i veliki broj djece govori mi da je gora trauma ono što prolaze nakon razotkrivanja nego samo seksualno zlostavljanje. U tom smislu važno je govoriti i pisati o ovoj problematici i zaštiti djecu kroz informiranje i edukaciju, kazala je dr. Buljan Flander, dodajući da, ako je dijete malo i ne može zbog svojeg godišta opisati proživljeno, potrebno je pažnju obratiti na ponašanje. Zlostavljač, najčešće, ne pokazuje nikakve znakove poremećaja u nekim uobičajenim situacijama, čak štoviše, oni su vrlo ljubazni u društvu, znaju se ponašati, a u osim što vole društvo s djecom, znaju i neke sitnice poput kakve igračke ili muziku vole. Njima je emocionalno zadovoljstvo biti u društvu s djecom. Prema istraživanjima postoje četiri kriterija koji karakteriziraju zlostavljača djece. Osim što im je emocionalno zadovoljstvo biti s djecom, svoje seksualne potrebe ne mogu zadovoljiti s odraslom osobom, ni u heteroseksualnom, ni u homoseksualnom odnosu iako je prema recentim podacima 52 posto zlostavljača u braku! Četvrti je kriterij da imaju vidljivu fiziološku reakciju na dijete s podatkom da ih 49 posto koristi alkohol ili drogu radi prevladavanja inhibicije i samopoticanja na napad. Retrospektivne studije pokazuju da su 70 posto zlostavljača bili i sami zlostavljani u djetinjstvu, a protektivne studije aktualnog praćenja pokazuju da bi 30 posto žrtvi i sami mogli postati zlostavljači u budućnosti – upozorila je ravnateljica Poliklinike.
