Dugotrajni zatvor

ODBIJENE SVE ŽALBE Riječanki koja je na Turniću ubila svoju curicu potvrđeno 25 godina zatvora

Fiore Vežnaver

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Zrinka Babić je na grozomoran način u listopadu 2013. godine u stanu na Turniću usmrtila svoju dvoipolgodišnju kćerkicu, dajući joj tablete više psihofarmaka, pa je utopila u kadi



RIJEKA »I prema ocjeni suda trećeg stupnja, upravo kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženica nanijela. Nema zakonske osnove ni za povećanje kazne, za koju se zalaže državni odvjetnik, a niti za njeno smanjenje, za koje se zalaže optuženica.«


Navodi se to u presudi Vrhovnog suda koji je u trećestupanjskom postupku odbio žalbu državnog odvjetnika i optuženice te potvrdio kaznu od 25 godina zatvora 37-godišnjoj Riječanki Zrinki Babić zbog stravičnog zločina, jer je na grozomoran način u listopadu 2013. godine u stanu na Turniću usmrtila svoju dvoipolgodišnju kćerkicu, dajući joj tablete više psihofarmaka, pa je utopila u kadi.


Zrinka Babić je prvotno, presudom riječkog Županijskog suda, bila osuđena na 37 godina zatvora, na jednu od najvećih kazni ikad izrečenih u Rijeci, no prije dvije godine joj je u drugostupanjskom postupku Vrhovni sud značajno, za trećinu, smanjio zatvorsku kaznu i odredio da mora odslužiti 12 godina manje. Ovu odluku potvrdio je sada sud trećeg stupnja, tako da je presuda s kaznom od 25 godina zatvora pravomoćna i, vjerojatno, konačna.





Zrinka Babić na suđenju je ostala dosljedna u svojoj obrani šutnjom, u kojoj je ustrajala od početka istrage. Sudski proces je tako došao do kraja, a da se uopće nije saznalo kakvo je viđenje slučaja iz kuta same optuženice. Na početku suđenja, prije no što je ono zatvoreno za javnost, izjavila je da se ne smatra krivom.



Teško ubojstvo


Vijeće riječkog Županijskog suda, kojem je predsjedavala sutkinja Jesenka Kovačić, 30. prosinca 2014. godine objavilo je presudu kojom je Zrinku Babić, inače nezaposlenu, sa završenim filozofskim fakultetom, oglasilo krivom i izreklo joj kaznu od 37 godina zatvora. Sudsko vijeće prihvatilo je stavove tužiteljstva i optužnicu koja ju je teretila za dva stavka kaznenog djela teškog ubojstva; prvi, koji tretira ubojstvo na okrutan ili podmukao način, te drugi, ubojstvo osobe »posebno ranjive zbog njezine dobi«. Osim zatvorske kazne, izrečena joj je i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.Drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda djelomično je prihvaćena žalba Zrinke Babić i njene odvjetnice, a i izmijenjena je pravna oznaka kaznenog djela za koje je oglašena krivom. Suci Vrhovnog suda zaključili su da nema mjesta prvom stavku koji tretira ubojstvo na okrutan ili podmukao način, tako da joj je ta inkriminacija otpala, a Zrinki Babić kazna smanjena na 25 godina zatvora.

Žalbe neosnovane


I na ovu presudu žalili su se i DORH i optuženica, ali su obje žalbe ocijenjene neosnovanim. Državni odvjetnik pledirao je da se Zrinki Babić izrekne kazna od 40 godina zatvora, da se oglasi krivom i za stavak da je ubojstvo počinila na podmukao način, podnijevši žalbu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Zrinka Babić je putem svoje odvjetnice Katje Jajaš pak podnijela žalbu u kojoj je pobijala presudu po više osnova, tražeći da se presuda ukine ili vrati na novo suđenje.


Državni odvjetnik bio je mišljenja da je sud drugog stupnja, zauzimajući stav da se ne mogu kumulirati dva kvalifikatorna elementa teškog ubojstva, ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. U žalbi se podvlačilo da drugostupanjski sud nije obrazložio zbog čega u postupanju optuženice nema elementa podmuklosti. No, suci Vrhovnog suda zaključili su da državni odvjetnik nije u pravu, da ne proizlazi da se ne mogu kumulirati dva kvalifikatorna elementa, da drugostupanjski sud ne iznosi generalnu tvrdnju o tome, već da je element podmuklosti u postupanju optuženice u ovom slučaju isključen »zbog nedostatka u subjektivnoj komponenti«.


Nije bila sama


»Optuženica nije postupala, niti je trebala postupati prikriveno, pa se niti subjektivna komponenta djela nije očitovala u himbenom ponašanju optuženice, što predstavlja neodvojivu sastavnicu kvalifikatornog elementa podmuklosti. Drugostupanjski sud je pravilno ispustio taj kvalifikatorni element«, navodi se u presudi suda trećeg stupnja. Nije prihvaćena ni tvrdnja državnog odvjetnika da je drugostupanjski sud izmjenom pravne kvalifikacije ostvario povredu kaznenog zakona.


U žalbi Zrinke Babić i dalje se tvrdilo da nije utvrđen način i mehanizam nastanka ozljeda koje je zadobila optuženica. Obrana je smatrala da ih nije mogla sama sebi zadati, što upućuje na zaključak da nije bila sama s curicom u stanu. Suci suda trećeg stupnja zaključili su za ozljede Zrinke Babić, koje su kod nje utvrđene nakon počinjenog zločina, na dan kad se saznalo za jezivo ubojstvo, dva niža suda pravilno utvrdila da te ozljede nisu u izravnoj vezi s kaznenim djelom jer nisu utvrđeni baš nikakvi pokazatelji što bi upućivali na zaključak da je netko treći u kritično vrijeme bio sa Zrinkom Babić i da je došlo do fizičkog obračuna. Podvlači se da optuženica na pregledu nije govorila o tim ozljedama ni o načinu ozljeđivanja te da, uz okolnost autoagresivnosti Zrinke Babić, drugostupanjski sud ispravno zaključuje da su njene ozljede mogle nastati na više načina, ali da ništa ne ukazuje na povezanost ubojstva djevojčice i ozljeda optuženice.



– I dalje smatramo da je izrečena zatvorska kazna previsoka, s obzirom na olakotne okolnosti i druge odrednice ovog predmeta – konstatirala je jučer braniteljica Zrinke Babić, odvjetnica Katja Jajaš. Objasnila je da se još mora konzultirati s okrivljenicom, no, prihvati li prijedlog, najavila je podnošenje tužbe Ustavnom sudu.



Uzimala lijekove


Nije prihvaćen ni prigovor obrane na provedeno toksikološko vještačenje i kemijsko-toksikološku analizu, kojima je utvrđeno da je nesretna curica posljednjih četiri do šest mjeseci života redovito uzimala upravo one lijekove koje je konzumirala i njena majka, optuženica. To upućuje na zaključak da je upravo Zrinka Babić davala svojoj kćeri veću količinu tableta koje su, naposljetku, kod nje prouzročile fatalni ishod, složili su se i suci trećestupanjskog suda. Obrana je ponovo u žalbi navodila da je sud trebao provesti rekonstrukciju na mjestu događaja, smatrajući da nema dokaza da djevojčica nije mogla sama doći do tableta.


»Žaliteljica nije u pravu«, zaključili su suci Vrhovnog suda, dodajući da je drugostupanjski sud argumentirano zaključio da dvoipolgodišnja curica upravo zbog svoje dobi nije bila sama u stanju doći do tableta u blister ambalaži te ih otvarati i konzumirati, zbog čega rekonstrukcija nije bila nužna. Ocijenjen je neosnovanim i prigovor obrane na činjenicu da je odbijen prijedlog za dopunu psihijatrijskog vještačenja Zrinke Babić.



Sutkinja Jesenka Kovačić je, obrazlažući presudu riječkog suda u prosincu 2014. godine, napomenula da je obdukcija pokazala da je uzrok smrti male Magdalene trovanje tabletama. Utapanje u kadi bilo je konkurirajući uzrok smrti, ali je vodeći ipak trovanje medikamentima.


– Pravovremena liječnička pomoć mogla joj je spasiti život – istaknula je na objavi presude sutkinja Kovačić, pozivajući se na mišljenje vještaka. Rad eksperata na slučaju pokazao je da je djevojčica – nekad povremeno, nekad kontinuirano – konzumirala lijekove, u biti one koji su propisani njenoj majci, Zrinki Babić. U stanu roditelja optuženice u Cavtatskoj ulici u Rijeci, u kojem se i dogodio jezivi zločin, pronađena su nakon svega prazna pakiranja više psihofarmaka.


Pod utjecajem lijekova djevojčica je bila duže vrijeme, dobivala ih je četiri do šest mjeseci. Utapanje u kadi dogodilo se pri kraju faze umiranja djevojčice. Koliko puta je dijete uronjeno u vodu u kadi nije točno utvrđeno, ali je to bilo barem jednom u trajanju od nekoliko minuta. Dijete je nakon utapanja u kadi nastavilo s disanjem desetak minuta. No, do smrti bi došlo i bez utapanja. Zrinka Babić ostavila je mrtvu curicu na dnu kreveta nakon utapanja u kadi, nije tada zvala Hitnu pomoć, već mnogo kasnije, kad je već bila satima mrtva.


Za ključno pitanje – je li lijekove djetetu davala upravo majka – riječki sud je zaključio da jest, jer su u tijelu žrtve nađeni sastojci lijekova koje je upravo konzumirala Zrinka Babić. Ona se, inače, dva dana nije javljala svojim roditeljima, a upravo u kritično vrijeme, u završetku agonije žrtve, bila je sama s djetetom u stanu. Otac djevojčice je u vrijeme smrti male Magdalene bio u komuni, gdje se liječio od ovisnosti o opijatima.



Trećestupanjski sud smatra da su neosnovane i žalbe optuženice i DORH-a na odluku o kazni. Među ostalim, zaključeno je da nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je psihičko stanje optuženice dvostruko vrednovano kao olakotna okolnost, a s druge strane, da ne stoje tvrdnje obrane da su se premalo cijenile sve istaknute olakotne okolnosti, uz ostalo i bitno smanjena ubrojivost Zrinke Babić.