RIJEKA »Prostorija za prepoznavanje i uredi Službe općeg kriminaliteta nalaze se na istom katu u zgradi Policijske uprave primorsko-goranske, ali na različitim stranama zgrade. Dok je oštećenik sjedio, čekajući da obavi radnju prepoznavanja, nije ga mogao vidjeti osumnjičenik koji će biti među onima koji će biti prepoznavani. Vodimo računa oko termina, pazimo kada će i gdje tko ući, kako se okrivljenik i žrtva ne bi sreli, ni na hodniku. Moram naglasiti i da koristimo dva ulaza: jedan je onaj kroz koji osumnjičenik ulazi u prostor za prepoznavanje, a drugi je ulaz kojim oštećenik prolazi u pretprostor za prepoznavanje.«

Izjavila je to jučer u svom svjedočenju policijska službenica, saslušana u nastavku suđenja Rudolfu Wiesleru (32) iz Rijeke, koji se tereti da je lani u prosincu kod bazena na Kantridi hicem iz pištolja teško ranio i opljačkao Dejana Simikića (31) iz Banje Luke. Sudi mu se pod optužbom za pokušaj ubojstva i razbojništvo, te mu prijeti višegodišnja kazna zatvora. Tužiteljstvo traži i da se presudom odredi da je dužan platiti u državni proračun oko 11.200 kuna, što je protuvrijednost od tisuću eura i tisuću konvertibilnih maraka, otetih ustrijeljenome.

Vidno uzrujan 

Policijska službenica bila je voditeljica »dokazne radnje prepoznavanja«, kada je ranjeni Banjolučanin kao napadača prepoznao upravo optuženog Wieslera. No, Dejan Simikić je nedavno u svom svjedočenju na sudu dao sasvim drukčiji iskaz u ključnom dijelu, vezanom za prepoznavanje napadača, maskiranog u vrijeme prepada što se zbio noću, na sporednoj cesti kod bazena. U istrazi je na prepoznavanju s velikom sigurnošću ukazao na Wieslera kao počinitelja, to poslije potvrdio i na ispitivanju, dok je u sudnici povukao taj svoj čvrsti iskaz. Pratitelje suđenja iznenadio je svojom izjavom da je na prepoznavanju rekao kako je Wiesler čovjek koji je pucao u njega samo zato jer ga je prije toga vidio u čekaonici u policiji.

Voditeljica prepoznavanja objašnjavala je jučer pred sudskim vijećem kako se inače i taj konkretni slučaj prepoznavanja u policiji odvijao. Napomenula je da je oštećenika, čovjeka koji će prepoznati one među pet poredanih, vidjela u pretprostoru za prepoznavanje tek desetak minuta prije. U sjećanju joj je da je ispitivanje okrivljenika bilo prije prepoznavanja, te da je u sjedište Policijske uprave u Rijeci došao iz Druge policijske postaje znatno ranije, da su možda i sati u pitanju, te da je prije no što je stao u vrstu za prepoznavanje podvrgnut kriminalističko-tehničkoj obradi, daktiloskopiranju, fotografiranju i drugome. Bio je priveden u prostorije Službe općeg kriminaliteta, a onda hodnikom u prostoriju za prepoznavanje.

– Pitala sam oštećenika: »Jesmo li spremni?« Kada je on to potvrdio, ugasili smo svjetlo u našoj prostoriji i otvorila sam prozorčić, ispred kojeg je staklo. Oštećenik je pogledao i već nakon deset sekundi rekao: »Zatvorite, ne mogu više!« Rekao je da je kao počinitelja prepoznao osobu pod brojem, čini mi se, četiri. Počeo se tresti. Bio je vidno uzrujan, pa sam mu išla po čašu vode, kazala je svjedokinja, po čijim se riječima dalo razabrati da je ustrijeljenog u razbojništvu uznemirilo što je opet pred sobom vidio napadača.

Promjena iskaza 

Policijska službenica je kazala da prije prepoznavanja oštećenik nije bio na hodniku, jer tamo ni ne smještaju osobe koje trebaju u tome sudjelovati. Odvjetnik Milenko Škrlec, jedan od Wieslerovih branitelja, predložio je da se od Policijske uprave primorsko-goranske zatraži preslika knjige ulazaka na dan kada je izvedeno prepoznavanje, da se utvrdi vrijeme dolaska Simikića i koliko se zadržao u zgradi policije. Vijeće, kojem predsjeda sutkinja Jesenka Kovačić, prihvatilo je ovaj prijedlog obrane koja smatra da su se Banjolučanin i okrivljenik mogli susresti u zgradi policije u kojoj je obavljeno prepoznavanje.

Ustrijeljeni Dejan Simikić je prije mjesec dana u svom svjedočenju ustvrdio kako čovjeka koji sada sjedi na stolici za optuženika može prepoznati kao osobu koju je u istrazi sreo u hodniku u policiji, a ne kao osobu koja je pucala na njega.

– Ne želim ga cijeli život nositi na duši, nositi taj grijeh jer sam na prepoznavanju rekao da je to čovjek koji je pucao u mene. Da sam tada vidio Kennedyja u hodniku, poslije bih na prepoznavanju rekao da me upucao Kennedy. Kazao sam tako jer sam mislio da policija ima i neki drugi dokaz protiv okrivljenog, osim mojeg prepoznavanja – objasnio je u prošlom raspravnom ciklusu Simikić, ustvrdivši da se nikoga ne boji i da mu u međuvremenu nitko nije prijetio.

Bolesni pogled 

Sutkinja mu je tada predočila da je osam mjeseci ranije na saslušanju u istrazi rekao: »Taj bolesni pogled, te oči, neću nikada u životu zaboraviti… Da sada pred mene stavite 50 ljudi s ‘fantomkama’, prepoznat ću ga prije nego na prepoznavanju u policiji!«

– To bih rekao i sada, da policija ima još neki dokaz protiv optuženika, konstatirao je Simikić, kojem je spočitnuto i da je na ranijem ispitivanju rekao da »tog kretena nije vidio do prepoznavanja«.

Vještak sudske medicine dr. Valter Stemberga u svom je jučerašnjem iskazu naveo da se ulazna strijelna rana u žrtve nalazi na gornjem dijelu trbuha, probila je trbušnu stijenku i ozlijeđena su jetra. Projektil je izvađen tijekom hitnog kirurškog zahvata, a nalazio se pod kožom na desnoj bočnoj strani prsnog koša. Žrtva i napadač mogli su se u kritičnim trenucima nalaziti sučelice. Vještaku nisu poznate tjelesne konstitucije dvojice aktera ni nagib terena na mjestu događaja, no, uz pretpostavku da su bili sličnih visina i da nije bilo veće visinske razlike terena, najvjerojatnije je do opaljenja oružja došlo iz visine pojasa. U ovom slučaju radi se o osobito teškoj ozljedi.

Suđenje se nastavlja za dvadesetak dana, a na tu raspravu će se pozvati kao svjedok muškarac s kojim je optuženi Wiesler na dan događaja mobitelom komunicirao veliki broj puta.

Misteriozni čovjek iz klinike 

Saslušan je i telekomunikacijski vještak koji je dopunio svoj nalaz, po kojem je na dan i u noći događaja, ali više sati prije i više sati nakon slučaja ranjavanja, preko mobitela optuženika ostvarena komunikacija 18 puta s mobitelom jednog muškarca.Radi se o čovjeku koji je na dan događaja bio u riječkoj dentalnoj klinici s čijim se vlasnikom Simikić navečer susreo kod bazena na Kantridi i ustrijeljen je tek što je stomatologu predao novac koji mu je bio dužan. Vještak je napomenuo da se o lokacijama sugovornika u vrijeme događaja ne može izjasniti, jer se, ako osoba nije bila praćena, kao što je to u ovom slučaju s optuženikom, lokacija može utvrditi samo zahvaćenjem iz arhive teleoperatera. No, u ovom slučaju mobitel u kritično vrijeme nije bio korišten, pa se lokacija ne može rekonstruirati.