Pravomoćna presuda

NEMA DOKAZA Bivši riječki vaterpolist Igor Petrić oslobođen optužbi za prevaru

Fiore Vežnaver

Igor Petrić i Ana Gardašanić ipak neće u zatvor zbog prevara / Foto Fiore VEŽNAVER

Igor Petrić i Ana Gardašanić ipak neće u zatvor zbog prevara / Foto Fiore VEŽNAVER

Sudovi su zaključili da protiv Igora Petrića i njegove sestre Ane Gardašanić nema dovoljno dokaza da su počinili prevare u gospodarskom poslovanju za slučajeve teške 4,2 milijuna kuna



RIJEKA – Nema nedvojbenih dokaza da su optuženici postupali s prijevarnom namjerom. U ovakvoj situaciji sud je, rukovodeći se načelom »in dubio pro reo« (u dvojbi u korist okrivljenika), dvoje optuženika oslobodio optužbe da su počinili kaznena djela prevare u gospodarskom poslovanju.


Ključni je to zaključak u presudi suca riječkog Općinskog suda Zlatka Kojundžića kojom su u srpnju 2015. godine 44-godišnji kastavski poduzetnik Igor Petrić i njegova 40-godišnja sestra Ana Gardašanić iz Rijeke oslobođeni optužbi za prevare »teške« ukupno 550 tisuća eura (oko 4,2 milijuna kuna). Vijeće Županijskog suda u Puli, kao drugostupanjskog suda, složilo se s ocjenom da je upitno je li postojala prijevarna namjera optuženika pa je u ovakvoj dvojbi utemeljeno donesena oslobađajuća presuda. Odbijena je žalba tužiteljstva koje se protivilo odluci prvostupanjskog suda, čime je postala pravomoćna oslobađajuća presuda Petriću i njegovoj sestri, koje je optužba teretila za prevare u gospodarskom poslovanju, odnosno pomaganje u tom kaznenom djelu.


Nedovoljno dokaza


Dvoje okrivljenih je, podsjetimo, zbog ovog slučaja na optuženičku klupu riječkog Općinskog suda prvi put sjelo prije četiri godine, u situaciji da je tužiteljstvo za Petrića, optuženog za dvije prevare i jedno pomaganje u tom kaznenom djelu, tražilo tri godine zatvora i kaznu od 60 tisuća kuna, dok se za Anu Gardašanić predlagalo godinu dana zatvora. No, sudovi su na koncu zaključili da protiv njih nema dovoljno inkriminirajućih dokaza koji bi poduprli osuđujuću presudu.





Igor Petrić je otpočetka tvrdio da je nevin, da su svi problemi s nevraćanjem kredita počeli kad se razveo od supruge te da nije imao nikakve prijevarne namjere prema njenim roditeljima. Optužbu je ocijenio apsurdnom jer su s biznisom s tekstilom širom Hrvatske, s 15 trgovina, bili upoznati i uključeni članovi njegove i ženine obitelji. Objašnjavao je da su on i žena poslije razvoda podijelili imovinu, da su firme ostale u njegovom vlasništvu, a ona je preuzela robu, opremu i inventar, ugovore i franšize s dobavljačima, preuzevši i obaveze da će otplaćivati kredite i leasinge. No, po riječima Petrića, to nije činila, a nije mogao ni on otplaćivati kredit. Tvrdio je da su njeni roditelji nakon njihovog razvoda »krenuli s neviđenim pritiscima na njega« i zahtjevima za isplatom velikih svota novca, što on nije prihvatio. Naglašavao je da su ženini roditelji bili vrlo dobro upoznati sa sadržajem dokumenata koje su potpisali.



Tužiteljstvo je tvrdilo da su žrtve prevara, »teških« više od četiri milijuna kuna, bili ondašnji punac i punica poduzetnika Igora Petrića, mnogima vjerojatno najpoznatijeg po činjenici da je nekad bio istaknuti vaterpolist riječkog Primorja. Po optužnici, radilo se, u biti, o tome da je Petrić od roditelja svoje ondašnje supruge, prije svega punca, tražio da mu izdaju punomoć da za dobivene kredite upiše hipoteku na njihovu kuću i parcele, no Petrić je uzeo nove, veće kredite, koje nije vratio pa su puncu stigla rješenja o ovrsi na kuću i parcele. Odnosno, u trećem slučaju, optužba je tvrdila da je Petrić preko jedne svoje tvrtke na prevaru postao vlasnik zemljišta njegovog punca, a on tako oštećen za 150 tisuća eura. Punac je na sudu tvrdio da je »propisno nasamaren«, da kod potpisivanja punomoći zapravo nije znao što potpisuje, da mu nitko nije pročitao ispod čega će staviti svoj potpis te da nikad to ne bi potpisao da je znao što je na stvari.


Podjela imovine


No, riječki Općinski sud je zaključio »kontradiktornim, nelogičnim, neživotnim i nevjerodostojnim« iskaze Petrićevog punca i njegove supruge u kojima su tvrdili da su potpisivali dokumente bez uvida u sadržaj, a time i moguće posljedice. U obrazloženju presude ukazivalo se da je bivši Petrićev punac bio privatni obrtnik, a bivša punica, do umirovljenja službenica u Upravi za stambene poslove u Opatiji, radila je upravo na poslovima izdavanja kredita tvrtkama za stanove i terene. Zato, bez obzira na relativno stariju dob to dvoje žitelja Matulja, sud nije prihvatio njihove tvrdnje, napominjući da bi svaka prosječna osoba slične životne dobi i obrazovanja u sličnim situacijama postupala s minimumom opreza i dužnom pažnjom, naročito kad je u pitanju zalaganje nekretnina u kojima žive.



Igor Petrić bivši je vaterpolist, golman riječkog Primorja, koji je zatim ušao u poduzetničke vode, pokrenuo tvrtke i otvorio više trgovina odjećom, ne samo u Rijeci. Prvi put se suočio sa sumnjama za višemilijunske makinacije vezane za njegove tvrtke u proljeće 2010. godine, kada je i privedeno pet direktorica njegovih firmi, a četiri su i pritvorene. No, Petrić tada nije uhićen jer se nalazio izvan zemlje, a poslije je nedolazak pravdao vulkanskom prašinom koja je prizemljila avione. Predao se u jesen te godine, nakon gotovo šest mjeseci bijega, stigao je iz Velike Britanije avionom do Italije pa autom do Rijeke.


Osim ovog postupka, protiv Petrića je na riječkom Općinskom i Županijskom sudu bilo podignuto više optužnica zbog gospodarskih makinacija, od kojih su neke rezultirale i oslobađajućim presudama.



Riječki sud je zaključio, a s time se složio i pulski Županijski sud, da su bitne odrednice u slučaju da je 2008. godine, nakon što se produbila kriza u bračnim odnosima Igora Petrića i njegove supruge, došlo do financijskih problema u poslovanju njihovih tvrtki (koje su se prvenstveno bavile trgovinom tekstilom), što je imalo za posljedicu razvod njihovog braka i podjelu stečene imovine, pa i podjelu preuzetih kreditnih obaveza između supružnika. Očito se odnos supružnika iz Matulja prema Igoru Petriću, tadašnjem zetu, značajno promijenio nakon razvoda braka s njihovom kćeri, smatra sud.


Ako su već nakon potpisivanja punomoći u ožujku 2006. godine posumnjali u Petrića, kako je moguće da su i nakon toga, i u situacijama u sljedeće dvije godine, nekritički i bez ulaska u sadržaj potpisivali i ovjeravali dokumente, pitao se riječki Općinski sud, akcentirajući iskaz jednog svjedoka, nesuđenog kupca zemljišta od Petrićevog punca i punice, koji je naglasio da su oni u drugom susretu odustali od prodaje nekretnina, uz obrazloženje da su one opterećene hipotekom zbog zetovog kredita, što ukazuje da su bili upoznati sa cijelom situacijom.