Tvrdnje Željka Budima da je poznanika ubo u samoobrani poduprla je na suđenju i sama žrtva napada / V. KARUZA
Zaključeno je da je poznanika Predraga Jakovljevića Budim ranio u stanju prepasti, u koje je doveden bez svoje krivnje napadom žrtve. Zbog toga nije oglašen krivim za pokušaj ubojstva, inkriminaciju za koju ga je teretilo tužiteljstvo, već za blaži oblik kaznenog djela
Na godinu dana zatvora, kaznu što mu je odmah pretočena u rad za opće dobro, osuđen je jučer 56-godišnji Riječanin Željko Budim zbog toga što je u svom stanu na Kalvariji nožem teško ranio svog 43-godišnjeg poznanika Predraga Jakovljevića. Budimu je svaki dan zatvora pretvoren u dva sata rada za opće dobro, tako da će morati, postane li presuda pravomoćna, odslužiti 730 sati rada.
Vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojem je predsjedao sudac Saša Cvijetić, oglasilo je Budima krivim ne za pokušaj ubojstva, inkriminaciju za koju ga je teretilo tužiteljstvo, već za blaži oblik kaznenog djela – pokušaj usmrćenja (u ranijem Kaznenom zakonu to bi bio »pokušaj ubojstva na mah«). Zaključeno je da je Budim ranio žrtvu u stanju prepasti, u koje je doveden bez svoje krivnje napadom žrtve, što se i navodi u opisu kaznenog djela usmrćenja.
Ovakav zaključak suda temelji se na mišljenju psihijatrijske vještakinje koja je na raspravi dan prije presude ustvrdila da se Budim u vrijeme događaja nalazio u stanju prepasti srednjeg intenziteta, koja je bila dovoljno jaka da bi dovela do njegovog suženja svijesti. Budim je u vrijeme potezanja noža bio bitno smanjeno ubrojiv, na granici neubrojivosti, iako njegove sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja vlastitom voljom nisu bile u potpunosti isključene, po nalazu psihijatrijske vještakinje.
Željko Budim sjeo je na optuženičku klupu pod optužbom za pokušaj ubojstva, da je u poslijepodnevnim satima 18. rujna 2015. godine u Rijeci, u svom stanu na Kalvariji, nakon verbalnog i fizičkog sukoba, Jakovljeviću, u namjeri da ga liši života, nožem zadao ubodnu ranu na lijevoj strani trbuha. Žrtvi je probodena trbušna šupljina, želudac, ošit i donji dio plućnog krila. Život je ranjeniku bio spašen zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji.
Olakotna okolnost
Činjenica da je u vrijeme delikta bio bitno smanjeno ubrojiv, na granici neubrojivosti, jedna je od olakotnih okolnosti koje mu je sudsko vijeće cijenilo pri odmjeravanju kazne, pored toga što je dosad neosuđivan. Sud mu nije našao otegotnih okolnosti.
– Nisam znao što radim. Nisam imao namjeru ubosti ga. Bilo je upravo tako kao što sam već naveo u svojoj obrani, da je, kada me on udario, u meni nešto puklo i ubo sam ga – istaknuo je Budim na posljednjoj raspravi.
– On je kupio kokoš i dvije litre piva – prisjećao se Budim, iznoseći svoju obranu na suđenju. – Mislio je meni kupiti vino u jednoj prodavaonici, ali nisam htio jer je bilo skupo. Kod mene je on pio pivo, a ja sam otišao kuhati ručak. Otišao sam po jeftinije vino, vratio se i nastavio kuhati dok je on popio te dvije litre piva. Upitao me gdje je vino. Donio sam bocu, stavio je na stol i opsovao sam mu mater, ali onako više u šali. Nakon desetak minuta otišao je do WC-a i prolio to vino u školjku. U kuhinji mi je opalio tri šamara, vrijeđao me i govorio da on mene hrani. Govorio je da sam nezahvalan, psovao mi je mater i svašta ružno govorio. Tjerao sam ga van iz stana, ali nije htio otići. Viši je 20 centimetara od mene, teži i jači pa nisam imao snage da ga udarim. Otvorio sam vrata stana da izađe. Stao je pored vrata pa ih nisam mogao zatvoriti. Opalio mi je još jedan šamar. Tada sam se okrenuo i uzeo nož sa stola. Nisam to niti htio. Znam da sam ga ubo, ali nisam znao gdje točno – kazao je Budim u svojoj obrani, izražavajući žaljenje zbog onog što je učinio.
Nož bacio u smeće
– Nije uopće djelovao kao da je uboden. Normalno je otišao. Susjedi su uzeli nož. Otišao sam do njih te zapalio cigaretu jer sam se sav tresao. Krv ispred stana sam obrisao. Nož sam stavio u ruksak, otišao prošetati i tada sam bacio ruksak u kantu za smeće. Policiji sam priznao i pokazao im kamo sam bacio nož – pričao je optuženi na sudu.
Zanimljivo je da je tvrdnje optuženika da je poznanika ubo u samoobrani poduprla na suđenju i sama žrtva napada. Predrag Jakovljević je potvrdio da je Budimu opalio nekoliko šamara.
– Dva-tri šamara opalio sam mu u kući, a možda i na izlazu. Mislim da sam ga udarao i dok smo izlazili. Zato jer je nezahvalan. Znali smo se i prije posvađati, kada bismo popili. Kad se napijem, meni se okrene mozak i dovoljna mi je kriva riječ… Kad sam ga vani stisnuo, on je zvao upomoć. Mislim da me nije stvarno htio ubiti, već da je to učinio iz straha, u samoobrani – kazao je na suđenju ubodeni Jakovljević.
