Foto V. Karuza
Zemlja vam je onaj vječni pokretač koji bi morao biti presudan za nastanak hrvatskog blagostanja. Danas vam je središnji dio Krka, ili pak područje koje se prostire od Vrbnika do Baške, zaraslo u šikaru, pričao je Franjo u velikom razgovoru za Novi list 2017.
povezane vijesti
Još nema službenih rezultata policijskog očevica stravične policijske nesreće u kojoj je sinoć u Vrbniku poginuo renomirani vinar i vlasnik butik hotela Gospoja Franjo Toljanić.
Do nesreće koja je šokirala Kvarner došlo je u 19,40 sati u Vrbniku, kad je Toljanić iz još nepoznatih razloga pao s motocikla i, nažalost, na mjestu preminuo.
Do tragedije je došlo kod reciklažnog dvorišta u Vrbniku, a na mjestu tragedije ubrzo se okupio veći broj mještana.
Osim kao vlasnik prestižnog vinotela, izgrađenog prema projektu arhitekta Idisa Turata, Toljanić je bio poznat i kao otac dvanestero djece. Obiteljski posao sa žlahtinom začet je još 1987. godine, a u tadašnjem “pansionu u domaćinstvu” počeo je raditi još kao tinejdžer. Restoran i vinariju su izgradili 1995. godine, a kasnije i novi vinarski kompleks na ulazu u Vrbnik.
Za svoj rad Toljanić je dobio brojne nagrade – od one za najbolji europski pjenušac, do nagrade za menadžera godine u izboru Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika 2018.
– Divim joj se. Najmanje polovinu svojih najboljih godina života provela je u trudnoći. I ma kako golema većina ljudi na to gledala s čuđenjem i nevjericom, moja je Katarina iznimno zadovoljna žena. Naprosto sretna je što imamo jedanaestero djece i što će, Bogu hvala, u drugoj polovici siječnja na svijet, nadamo se kao i do sada sretno i zdravo donijeti i dvanaesto dijete. Kako sada stvari stoje bit će to djevojčica, mada bi zbog idealnog balansa bilo bolje da bude dečko. Da imamo šest djevojčica i jednako toliko dječaka. Mada, budite uvjereni, jedino što mi je važno je to da dijete bude zdravo i kroz život sretno, ispričao je Toljanić u velikom razgovoru za Novi list na Božić 2017. godine.
Ulaganje u poljoprivredu
Rekao je da je u životu njegove obitelji najvažnija uvijek bila činjenica da ih nitko i na što nikad nije silio.
– Kad bismo razgovarali konvencionalnim rječnikom – pa zar mislite da je meni baš potrebno da u svojoj 44. godini čeznem za plačem malog djeteta? Ili da moja Katarina nakon jedanaestero djece sada iščekuje i dvanaesto? Nije, naravno da nije. Ali je lijepo. Kao i svaki put do sada. I baš kao što mi nakon ostvarenja sna, kapitalne investicije u vinotel »Gospoja« čija je vrijednost 35 milijuna kuna, ne treba da se i dalje kreditno zadužujem za nove investicije s kojima želim mijenjati ustaljene predodžbe kako se u hrvatsku poljoprivredu ne isplati investirati, ja to činim. Jer mene i moju obitelj to veseli. Ma vjerujte, ponekad mi je nelagodno jer ljudi misle kako smo čudaci s toliko djece, kako smo konzervativni, neki bi rekli i »zaostali«, a istina je zapravo toliko jednostavna – novi poslovi i nova djeca su sreća, motiv, poticaj, blagostanje duha, rekao je tada Franjo.
Poljoprivreda je bila njegova strast.
– Zemlja vam je onaj vječni pokretač koji bi morao biti presudan za nastanak hrvatskog blagostanja. Danas vam je središnji dio Krka, ili pak područje koje se prostire od Vrbnika do Baške, zaraslo u šikaru. Nekad nije bilo tako jer Krkom su pasla brojna stada ovaca. Danas ih je možda 20 posto od nekadašnjeg broja, a kako je krenulo, uskoro na našem otoku neće biti ni jedne jedine ovce. Zbog toga smo bili prisiljeni iz ponude u našem restoranu izbaciti autohtoni ovčji sir jer ga ima jako malo, nedovoljno za permanentnu ponudu koja mora karakterizirati hotele ovakve klase. A moja je nova želja – pršutana, ponosno je najavio.
Neopisivo veselje
Tad je usporedio Krk s Maltom.
– Na Krku živi 20-ak tisuća stanovnika. Na Malti, koja je čak i značajnije manja, stanovnika je 20 puta više, na njoj živi 400 tisuća stanovnika. A k tome i svaki je pedalj slobodnog teritorija brižljivo obrađen. Znači – šanse ima, itekako je sve moguće ako ste maksimalno angažirani i ako vas prate – neprospavane noći. Jer ako mala Malta, značajno manja od Krka, s brojem turista koji značajno nadilazi naš, može itekako spajati brojne djelatnosti, posebno turizam i poljodjelstvo, zbog čega to ne bismo mogli i mi, upitao se.
Bio je ponosan na svoju brojnu obitelj.
– Ma nemamo vam mi mnogo djece jer »proizvodimo« radnike. Mi naprosto djecu volimo, uživamo u njihovom odgajanju, smijehu i veselju, druženju. To vam je zajedništvo naprosto neopisivo, ta požrtvovnost koja među njima vlada, činjenica da naša starija djeca danas bez problema brinu o svojim mlađim sestrama i braći. Kad vidite takvu slogu, takvo veselje – ma što vam može biti teško, ushićeno je govorio.