snimio Damir Škomrlj
Pešutića je zbog pet kaznenih djela – po dvije zlouporabe položaja i primanja mita te jednog protuzakonitog posredovanja – riječki sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri i pol godine.
Vrhovni sud potvrdio je odluku riječkog suda koji je Unkovića oslobodio optužbe da je primio mito, da je preko Pešutića dobio 3.000 eura mita od jedne Pešutićeve poznanice kako bi donio oslobađajuću presudu njenom suprugu. Suci Vrhovnog suda potvrdili su i kazne Bičak i Soldo, kojima je riječki sud odvagnuo po osam mjeseci zatvora, zbog poticanja Pešutića na zlouporabu položaja i ovlasti.
Usvojen prigovor
Pešutića je zbog pet kaznenih djela – po dvije zlouporabe položaja i primanja mita te jednog protuzakonitog posredovanja – riječki sud osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od četiri i pol godine. Vrhovni sud je prihvatio njegovu žalbu u odnosu na djelo pod točkom 4. izreke prvostupanjske presude, kojom je proglašen krivim za kazneno djelo primanja mita, da je »kao službena osoba zahtijevao i primio dar da u granicama svoje ovlasti obavi službenu radnju koja se ne bi smjela obaviti«.
USKOK ga je u ovoj inkriminatornoj točki teretio da je kao raspravni sudac u dvama kaznenim predmetima protiv okrivljenog Ž. M-a tijekom vođenja postupaka zatražio od izvanbračne supruge okrivljenika iznos od 500 USD kao nagradu za neizricanje kazne zatvora. Nevjenčana žena okrivljenika mu je, po optužbi, 1. kolovoza 2009. godine predala taj iznos, a nakon toga, u dva navrata, na traženje Pešutića, predala dodatne iznose novca, i to 2.000 i 1.000 kuna te 100 USD. Sudac Pešutić je kao protuuslugu donio presudu kojom je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, optužba je koju je prihvatio i prvostupanjski sud.
Ali, suci Vrhovnog suda prihvatili su Pešutićev prigovor da nije jasno zbog čega u konkretnom predmetu nije trebalo doći do izricanja uvjetne osude, već baš kazne bezuvjetnog zatvora.
Soldo dobro prošla
Zaključak je drugostupanjskog suda da nedostaje obrazloženje »u čemu se sastoji obavljanje službene radnje koja se ne bi smjela obaviti, tj. kakvu je radnju trebalo obaviti«, pa je ovaj dio slučaja vraćen na ponovno suđenje.
U skladu s ovim ukinutim dijelom prvostupanjske presude, preinačena je odluka o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, pa Pešutić – po sadašnjem stanju stvari – ne mora uplatiti 600 USD i 3.000 kuna u državni proračun, ali je potvrđeno da mora platiti 3.000 eura na ime koristi ostvarene drugim kaznenim djelom, za koje mu je Vrhovni sud potvrdio presudu. Po pitanju oduzimanja imovinske koristi, povoljna je odluka za Gabrijelu Soldo koja ipak ne mora uplatiti 10.000 eura u državni proračun, kako je to odlučio prvostupanjski sud.
Na presudu riječkog suda su se, inače, žalili svi osim oslobođenog suca Unkovića. USKOK je tražio ukidanje oslobađajuće presude, a veće kazne Pešutiću i Bičaku. USKOK je za Pešutića podvlačio da se njegova kriminalna aktivnost proteže na gotovo dvije godine, da je povrijedio gotovo sva načela Kodeksa sudačke etike, ne ponašajući se u skladu sa standardima profesionalne i opće kulture, da se nalazio po ugostiteljskim objektima s okrivljenicima i osuđenicima, te njihovim suprugama. Potpuni nedostatak ikakve etike Pešutić je demonstrirao predlažući Gordanu Bičaku koje piće da odnese na sud, ukazivao je USKOK.
– Nisam primio nikakvo mito, niti sam ikome pogodovao, na bilo koji način. Svim mojim sudačkim i ljudskim odlukama nije nastala nikakva šteta ni za sud, ni za oštećene, niti za Republiku Hrvatsku. Motiv onih koji su me prijavili želja je da me unište, ali ima i onih koji su se spetljali s policijom da bi sebe i svoje spasili od sudskih progona, tvrdio je splitski sudac Robert Pešutić na suđenju u riječkom Županijskom sudu.
Sutkinja Ika Šarić, koja je predsjedavala vijećem, u obrazloženju presude rekla je pak da se za Pešutića ne može reći da je sudac, već je on »samo osoba koja se usudi sebe nazvati sucem«. Ustvrdila je da je Pešutić sramota pravosuđa koja kalja ugled poštenih kolega i pravosuđa u cjelini. Naglasila je da nije izrazio ni malo kajanja, dapače, da je sve pokušavao prebacivati na druge kolege.
Pešutić, Soldo i Bičak su pledirali za oslobađajuću presudu, vraćanje slučaja na novo suđenje ili uvjetne kazne. Pešutić je smatrao da mu je riječki sud pri odmjeravanju kazne potpuno zanemario i obezvrijedio olakotne okolnosti, kao što je njegovo loše zdravstveno stanje. Gabrijela Soldo je kaznu okarakterizirala drakonskom, a Gordan Bičak je naglašavao da sva kaznena djela, zbog kojih je ranije suđen, nije počinio s prevarnom namjerom. No, suci Vrhovnog suda su ocijenili neosnovanim žalbe oko kazni, a niz prigovora obrane, koja je smatrala da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka, okarakterizirali neprihvatljivim.
Ovakvom odlukom Vrhovnog suda uvelike je stavljena točka na ovaj veliki i intrigantni korupcijski slučaj u splitskom sudstvu, čije je procesuiranje prebačeno u Rijeku, izvan mjesne nadležnosti, kako bi se izbjegli eventualni utjecaji na sudski postupak.