Minimalna kazna

Konobaru iz Jezikove juhe za fingiranu pljačku godina dana zatvora

Ico Mikuličić

Da mogu, najradije bih vam izrekla rad za opće dobro. Na žalost, zakon ne predviđa blažu kaznu, ustvrdila je sutkinja, izričući presudu Zahariji koji je u očaju krenuo u pljačku banke, samo da bi završio u zatvoru



RIJEKA Na godinu dana zatvora jučer je osuđen nezaposleni riječki konobar Dinko Zaharija (53), poznat po nastupu u TV-emisiji »Jezikova juha«. On je prošlog ljeta, u životnoj krizi, nakon što je sve izgubio na kocki i ostao na ulici te se nije uspio ni ubiti, u očaju krenuo u nevjerojatnu pljačku poslovnice Erste banke samo da bi završio u zatvoru. 


    Sutkinja riječkog Županijskog suda Ika Šarić i njeno vijeće imali su maksimalno razumijevanje za posebne okolnosti slučaja i Zahariji izrekli najmanju moguću kaznu. Za ovakva razbojstva je predviđena kazna od minimalno tri pa do 12 godina zatvora.    


   Grč na objavi presude


    – Na žalost, zakon ne predviđa blažu kaznu. Da mogu, najradije bih izrekla rad za opće dobro. Mislim da bi to bilo najprimjerenije, ali to zakon u ovakvim slučajevima za sada ne dopušta, objasnila je sutkinja. Pojasnila je optuženom da mu se u kaznu uračunava i mjesec dana ranijeg pritvora, pa ima za izdržati još 11 mjeseci. 





Zaharija je 16. kolovoza prošle godine,  oko 14 sati,  ušao   u prepunu veliku  salu Erste banke na Jadranskom trgu, u središtu Rijeke, s nožem u vrećici. Čak ni pljačku nije htio napraviti preko reda, pa je uzeo broj i čekao! Kad je došao njegov red, službenici je promumljao: »Ovo je pljačka!«, kao da ni sam ne vjeruje. Blagajnica ga nije razumjela i zapitala što treba… Izvukao je nož, gurnuo  ga prema njenom vratu vratu i  glasnije promumljao: »Ovo je pljačka!« Žena ga je odgurnula, a on se nije branio, nož je pao na pod, Zaharija je ostao nasred sale…


 Svjedoci su opisali da je bio  kao robot, kao da ne shvaća ili ga nije briga što će se dalje događati. Nekoliko trenutaka kasnije dotrčao je  djelatnik  banke i uhvatio ga za ruke.  Zaharija se nije ni opirao…


Tada i sada na suđenju ponavljao je da je pljačku počinio samo da bi ga odveli u zatvor jer nije imao kuda, jedino da se ubije. I to je pokušao dva dana prije, ali nije uspio. Prijavio se  na psihijatriju, ali su ga pustili da prespava samo noć i pustili jer nije bio bolestan. Na koncu se odlučio na pljačku… Do tih očajnih koraka dovela ga je ovisnost o kocki i gubitak svega što ima.



    Podsjetila ga je i na činjenicu da može računati i na skraćenje, bude li dobar na izdržavanju kazne. Zaharija je kaznu dočekao miran i bez vidljivih emocija. Izrazito je povučena osoba na kojoj je teško pročitati što proživljava. I na hodniku, dok je čekao suđenje i kasniju presudu, bilo je nemoguće na njemu išta razabrati. Karakterističan je samo pogled iz koga se može pročitati teška životna priča s brojnim olujama koje su ga bacale po neizvjesnoj stazi života. 


    Iako je i pri izricanju presude izvana djelovao mirno, ruke prekrižene na leđima ostale su od stiska bijele i bez kapi krvi. Grč je popustio i krv se počela vraćati tek kad je čuo kaznu. Iako je dobio zatvor, optuženi se zahvaljivao sucima, najavio da se neće žaliti, svjestan je situacije koju je izazvao.    


   Smanjeno ubrojiv


    Samo se nada da će na izdržavanje kazne biti pozvan nakon ljeta, da kao konobar može odraditi sezonu i skupiti još nešto novca i nastaviti sređivati svoj život. Odrekao se kocke i stila života koji ga je doveo čak na put pokušaju samoubojstva, a potom i očajničke pljačke. Zadovoljan je bio i njegov odvjetnik Igor Bezjak, svjestan da njegove želje iz završnih riječi – da se Zahariju oslobodi izdržavanja kazne – nisu realne, jer su utvrđene činjenice drugačije. Naime, pokušao je to prikazati kao da je Zaharija zapravo sam dobrovoljno odustao od pljačke. U obrazloženju se sutkinja osvrnula i na taj dio, rekavši da je Zaharija trebao ranije odustati, a ne staviti blagajnici nož pod grlo. I na ranijoj raspravi ga je u jednom trenutku pitala što mu je bilo da je išao s nožem prema blagajnici. Ako je samo htio u zatvor, zašto nije napravio nešto blaži delikt, nešto čime ne bi nikoga ugrozio. 


    Da mu je sud mogao maksimalno smanjiti kaznu, omogućila je i činjenica da je to bio samo pokušaj pljačke, da ranije nije osuđivan i da su vještaci utvrdili da je bio smanjeno ubrojiv.