Presuda

KRVAVI OBRAČUN Milanu Vurdelji četiri i pol godine za pokušaj ubojstva u parku kod riječke bolnice

Fiore Vežnaver

Foto Ivica Tomić

Foto Ivica Tomić

Nemio slučaj zbio se 13. veljače 2016. godine, nešto poslije 20 sati, u Ulici Milana Butkovića te u parku između te i Tesline i Cambierieve ulice. Hicima iz pištolja teško je ranjen 63-godišnji Darko T. iz Rijeke



RIJEKA Na četiri i pol godine zatvora osuđen je jučer 61-godišnji Milan Vurdelja iz Rijeke zbog pokušaja ubojstva sredovječnog muškarca u središtu Rijeke nakon sučeljavanja na cesti.


– Kriv je! – objavio je sudac Domagoj Vučkov, predsjednik vijeća riječkog Županijskog suda, koje je Vurdelji, osim zatvorske kazne, izreklo i sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana te odlučilo da mu se oduzima pištolj »češka zbrojovka« iz koje je pucao. U zatvorsku kaznu, izrečenu nepravomoćnom presudom, uračunava mu se oko mjesec dana provedenih u istražnom zatvoru.


Vatreni okršaj 


Nemio slučaj zbio se 13. veljače 2016. godine, nešto poslije 20 sati, u Ulici Milana Butkovića, u kojoj je i parkiralište, te u parku između te i Tesline i Cambierieve ulice. Hicima iz vatrenog oružja teško je ranjen 63-godišnji Darko T. iz Rijeke. Prema navodima optužnice, Vurdelja je prišao automobilu honda accord u koju je bio sjeo Darko T., a nakon neduge razmjene riječi između dvojice, Darko T. je izašao iz auta i gurnuo Vurdelju. On je pak zatim izvadio pištolj, kojeg je nosio zataknutog za pojasom hlača te ispalio više hitaca, u nakani da ga usmrti, tvrdilo je tužiteljstvo. Ranjenik je teško ozlijeđen, zadobio je dvije prostrijelne rane (desne podlaktice i ramena), moguće i samo od jednog zrna. Okrivljenika su nakon toga u blizini mjesta događaja uhitili policajci, dok je ranjeniku pružena pomoć i prebačen je u bolnicu.




Krvavi obračun dogodio se za subotnje kišne večeri, na mjestu nedaleko od portuna zgrade u Ulici Milana Butkovića u kojoj stanuje optuženi Vurdelja. Vatreni okršaj odigrao se kod istočnog kuta parka, preko puta parkirališta na mjestu nekadašnje tvrtke Rikard Benčić. Po riječima očevidaca, ustrijeljeni muškarac se nakon ranjavanja dao u bijeg u smjeru željezničkog kolodvora te stao na ulazne stepenice zgrade broj 1 u Teslinoj ulici, udaljene tridesetak metara od mjesta gdje je upucan. Tu ga je i preuzela ekipa Hitne pomoći.


Obrazlažući donesenu presudu, sudac Vučkov je rekao da nije sa sigurnošću utvrđeno koliko je točno hitaca iz pištolja ispalio optuženik, ali je zaključak suda da je pucao barem četiri puta, iako je nađena samo jedna čahura i jedno zrno. Više svjedoka, i stanara obližnje zgrade, kazalo je da je ispaljeno više hitaca, mada su u početku imali dojam da je riječ o eksplozijama petardi.


– O tome da su ispaljena barem četiri hica govore i svjedoci koji nemaju razloga lagati – naglasio je sudac Vučkov. Vještaci su pak dozvolili mogućnost da su dvije prostrijelne rane kod žrtve (u početku se smatralo da ih je zadobio tri) zadobivene od istog metka.


Sud nije vjerovao obrani okrivljenika i nije prihvatio stajalište da je postupao u nužnoj obrani kad je pucao iz pištolja (za njega i nije imao dozvolu za nošenje). Sud drži da neke ozljede kod optuženika – za koje je obrana tvrdila da podupiru tezu o postupanju u nužnoj obrani – ili nema dokaza da su postojale ili je upitno kako su nastale. Optuženik je pogodio žrtvu u podlakticu i rame, pucao je s ciljem da usmrti čovjeka, zaključak je sudskog vijeća koje smatra da u prilog tome govore i tragovi od metka na stablu, što su u visini vitalnih dijelova tijela. U obrazloženju presude je ukazano na to da je Vurdelja bio svjestan što čini, da su vještaci rekli da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.


Otvorena vrata 


Pri odmjeravanju kazne, sud je Vurdelji cijenio niz olakotnih okolnosti, među ostalim dosadašnju neosuđivanost, sudjelovanje u Domovinskom ratu i činjenicu da se iskreno ispričao žrtvi.


Optuženi Vurdelja je na početku suđenja izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti, a na rekonstrukciji događaja u prosincu prošle godine detaljno je pokazao i ispričao što se, po njemu, kritične večeri događalo. Naveo je da je hodao iz smjera svog obližnjeg stana, dok je iza njega nailazio automobil.


– Vidio sam ispred sebe crnu hondu otvorenih vratiju. Vrata su bila otvorena do kraja, a vozačeva noga bila je vani. Rekao sam mu: »Zatvori malo vrata.« Krenuo sam dalje, a vozač se rukom uhvatio za krov i vidio sam da izlazi iz auta. Suvozač je baš iskočio. Okrenuo sam se da vidim gdje je auto koji je bio iza mene. Ta corsa se vratila unatrag jer nije mogla proći. Okrenuo sam glavu natrag i dobio sam udarac. Puknuo mi je nos, usne otekle. Pao sam praktički na koljena. Tog trenutka sam na ugrozu izvadio pištolj. Suvozač iz honde me dvjema rukama uhvatio za desnu ruku kojom sam izvadio pištolj. Pucao sam kako bih odbio napad od sebe, dok me on i dalje držao za ruku. Ispalio sam jedan metak koji je bio u cijevi. Kako ga je metak pogodio, pao je unatrag – objašnjavao je Vurdelja na rekonstrukciji događaja.


Zaljuljao auto 


Ranjeni Darko T. u svom svjedočenju na suđenju rekao je da je s društvom bio u kafiću i zadržao se duže u njemu, a nakon izlaska on i prijatelj sjeli su u njegov auto, kada se pojavio optuženik.


– Naslonio se na auto, počeo ga ljuljati, čuo sam struganje, kao da ključem ide po autu. To je bio razlog zbog kojeg sam izašao van i odgurnuo ga. On se naslonio na neki parkirani auto, sagnuo se i krenuo rukom iza leđa. Pomislio sam: izvadit će pištolj. Mislio sam najprije da se radi o pištolju plašljivcu, no počeo je pucati. Sakrio sam se iza prvog drveta – pričao je ranjeni muškarac koji je dodao da je zatim otišao prema drugom drvetu, a napadač je opet zapucao i tada ga pogodio. – Pao sam i počeo vikati prijatelju da me pogodio – rekao je u svom svjedočenju ranjeni.


Odvjetnik Škrlec: Žalit ćemo se 


– Žalit ćemo se na presudu. Imamo neke argumente, koje smo navodili u upravo završenom postupku, a njih ćemo naglašavati i u žalbi o kojoj će raspravljati viši sud – izjavio je nakon objave presude branitelj optuženog, odvjetnik Milenko Škrlec. Podvukao je da će i u žalbi ukazivati da se radilo o nužnoj obrani, da kod optuženika postoje ozljede, što dokazuje da je u kritičnim trenucima bio napadnut.