Snimio Fiore Vežnaver
Marko Carević bio je ratni zapovjednik voda čete Teritorijalne obrane Gornji Sjeničak te mu se sudi da je naredio ubojstvo 83-godišnjeg civila, u listopadu 1991. godine u mjestu Kablar. On tvrdi da nije zapovijedio ubojstvo, već da je to na svoju ruku napravio njemu podređeni Ljuban Linta kojeg su u komandi odbili procesuirati
RIJEKA Ne smatram se krivim, nisam naredio da se itko ubije. Nisam napravio ništa što se kosi s ičim pozitivnim. Mislio sam da ljudi koji su mi bili podređeni neće napraviti glupost oko tog djeda, ali prevario sam se, i zato sam danas ovdje. Nisam naišao na razumijevanje u komandi jedinice, a kada je tako, onda ste izgubljen slučaj.
Izjavio je to u svojoj obrani 62-godišnji Marko Carević, ratni pripadnik čete Teritorijalne obrane Gornji Sjeničak na karlovačkom području, u ondašnjem sastavu tzv. SAO Krajine, kojem se u riječkom Županijskom sudu sudi pod optužbom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Carević, državljanin Hrvatske i Srbije, ima adresu u Karlovcu i sjedi na optuženičkoj klupi, dok se u odsutnosti sudi 60-godišnjem Ljubanu Linti, hrvatskom državljaninu, koji prebiva u Srbiji i nije dostupan hrvatskom pravosuđu.
Dvojica su optužena za zločin, ubojstvo 83-godišnjeg civila, u listopadu 1991. godine u mjestu Kablar u sastavu grada Karlovca, Carević kao zapovjednik voda čete Teritorijalne obrane Gornji Sjeničak, a Linta kao pripadnik tog voda. Ubojstvo se dogodilo za vrijeme okupacije Kablara, za trajanja sukoba Hrvatske vojske s tzv. JNA i srpskim paravojnim formacijama. Dva člana voda uhitili su 83-godišnjeg civila Ivana Grgića, kojeg su zatekli u vrtu obiteljske kuće te ga doveli pred Carevića.
Starac pao u jamu
Tužiteljstvo Carevića tereti da je ispitao civila, a zatim naredio pripadniku voda, sada pokojnom Đuri Vlajniću, da ga odvede i ubije. Ali, on to nije htio učiniti pa su po Carevićevom naređenju postupili sada pokojni Milić Basara i Ljuban Linta. Odveli su zarobljenog muškarca do zidane gnojne jame uz štalu i gospodarskih objekata kraj obiteljske kuće pa mu naredili da se popne na zidić i okrene leđima prema njima. Ljuban Linta je, tvrdi riječko Županijsko državno odvjetništvo, tada iz neposredne blizine iz automatske puške pucao u civila. Nesretni čovjek pao je u jamu i izdahnuo.
Marko Carević se u svojoj obrani prisjetio da mu je Đuro Vlajnić (koji je u međuvremenu, nakon otvaranja istrage, umro) iznenada utrčao u sobu.
– »Diži se, komandire, našli smo starog ustašu!«, rekao mi je Vlajnić. »Treba ga ubiti!«, nastavljao je Vlajnić. Rekao sam mu: »Otkud ti takva ideja. Uostalom, ja sam komandir i ja odlučujem«. Istjerao sam ga iz sobe i izašao van da vidim tog djeda, za kojeg se ispostavilo da nije jeo dva-tri dana – pričao je Carević, objašnjavajući da je zatim tog Ivana Grgića starijeg ispitao. Tada mu je i član voda napomenuo da ga je starac htio ubiti bombom nakon što ga je pronašao u polju.
Zašto je imao bombu
– Pitao sam ga zašto je imao bombu. Odgovorio mi je: »Pa da ubijem sebe, bojao sam se da ćete me tući i masakrirati« – prisjećao se Carević, obrazlažući da je odlučio da će starca skloniti u drugi dio sela i staviti pod prismotru. Kad je stari Grgić krenuo s trojicom članova voda, s ceste ga je zapitao bi li usput mogao uzeti posteljinu i neku drugu robu iz kuće pa se složio s time. Carević je objasnio da se tada uhvatio dovršavanja zapisnika pa izašao iz kuće i spriječio čopor pasa da pojede žive teliće, kad je začuo rafale.
Marko Carević je, kako je sam rekao, za vrijeme Oluje, za povlačenja srpskih snaga, otišao u Srbiju. Prema pisanju medija, Carević je u listopadu 2013. godine uhićen pod sumnjom da je počinio ratni zločin, osam godina nakon što je kao povratnik stigao iz izbjeglištva iz Srbije. Tada je pritvoren kao aktualni predsjednik Mjesnog odbora Sjeničak – Utinja. Hrvatska narodna stranka suspendirala je tog svog karlovačkog člana nakon što je objavljena vijest o njegovom uhićenju.
– Sav sam se naježio. Požurio sam prema cesti… Vidim, trojica idu, ali nema djeda. Gdje je djed, pitao sam ih. Linta je rekao: »Ja sam ga ubio.« Kazao sam mu: Pa, što si napravio, Ljubane, upropastio si i mene i sebe i cijelo selo. »Što? Ubio sam ustašu!«, odgovorio mi je. »Jesi bar djedu zavezao oči«, pitao sam. Rekao je da nije. »Pa ti nisi normalan«, kazao sam mu. Ljuban Linta mi je na to rekao da će me ubiti ako ikome što kažem o ovome. Rekao sam mu da ću šutjeti, ali sam prekršio obećanje. Napisao sam izvještaj u kojem sam naveo da je starac ubijen, a da je Ljuban Linta priznao ubojstvo. Linta mi je bio kurir u jedinici pa nisam po njemu dao da izvještaj odnese u komandu nego preko drugog čovjeka. No, on je vjerojatno pročitao što sam napisao u otvorenom pismu i prenio Linti.
Tražio smjenu
Nakon toga sam otišao u komandu i tražio da me se smijeni, jer više ne mogu raditi s ovakvim ljudima. No, u komandi sam dobio odgovor: »Pa, što bi ti htio, da ga procesuiramo i zatvorimo zbog toga što je ubio ustašu!? Čovjek nam je potreban, to ćemo rješavati kada završi rat« – pričao je u sudnici Carević, objašnjavajući da je kasnije doživio i slučaj da je njemu (Careviću) pod prozor kuće podmetnuta bomba i da je trebao biti ubijen. Optuženik se prisjetio da je desetak dana poslije tog razgovora u komandi jedinice poslan kući.
– Majka mi je tada rekla: »E, kakva ste vi vojska, ubijate starce!« – pričao je Carević. Objasnio je da je u svom domu bio dva dana pa se javio u komandu, gdje mu je rečeno da ide u drugo mjesto kao običan vojnik.
Veliki broj pitanja Careviću postavila je nakon toga sutkinja Ika Šarić, želeći razjasniti niz razlika između njegovog ranijeg iskaza u tužiteljstvu i sada u sudnici. Suđenje je prekinuto do sredine prosinca, kako bi se u međuvremenu na Višem sudu u Beogradu kao svjedoci saslušala trojica iz komande jedinice s kojima je Carević navodno kontaktirao nakon ubojstva starca.
