Presuda Strasbourga

Hrvatska mora obeštetiti djevojčicu i njezinu majku s 25.600 eura jer dulje od četiri godine nije donesena presuda o skrbništvu

Suzana Bandić

Hrvatska oštećenice  mora isplatiti u roku tri mjeseca / Foto V: KARUZA

Hrvatska oštećenice mora isplatiti u roku tri mjeseca / Foto V: KARUZA

Strasbourg navodi da bi samo činjenica tako dugotrajnog postupka bila dostatna da se utvrdi da Hrvatska  nije postupila u skladu sa svojim obvezama prema članku 8 Konvencije 



ZAGREB Očekivali smo ovakav ishod na Europskom sudu za ljudska prava. Kockice se po malo slažu i sve dolazi na svoje mjesto. Majci i kćeri ova presuda iznimno puno znači. To je potvrda da su njihova ljudska prava ipak bila povrijeđena, iako su im sve instance od Centra za socijalnu skrb, Državnog odvjetništva, preko Općinskog i Županijskog suda u Zadru pa do Ustavnog suda RH, pune četiri i pol godine govorile da tome nije tako, riječi su kojima je presudu koju je u korist dviju Zadranki, majke D.D.M. i njezine danas 14-godišnje kćeri, donio Europski sud za ljudska prava, prokomentirala zagrebačka odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić.


Ona je zajedno sa zadarskim odvjetnikom Božom Vrkićem zastupala majku i dijete pred sudovima u postupku u kojem je trebalo odlučiti kome će pripasti skrbništvo nad djetetom nakon što su se roditelji razveli. Za njih dvije, to se pretvorilo u noćnu moru jer su se sudovi, usprkos brojnim argumentima, pa i zdravoj logici, priklonili ocu. Stoga su zatražile pomoć Europskog suda koji je nakon tri godine presudio u njihovu korist, a protiv Hrvatske. Našli su kako Hrvatska nije istražila optužbe za zlostavljanje djeteta koje su iznijele majka i kći, da im je zbog iznimno dugog trajanja postupka za skrbništvo povrijeđeno pravo na privatni i obiteljski život te da dijete uopće nije bilo uključeno u donošenje odluke s kojim će roditeljem živjeti. Zbog svega toga Sud je Hrvatskoj naložio da majci i kćeri isplati ukupno 25.600 eura neimovinske štete.  


Europski sud za ljudska prva u presudi navodi  da je Hrvatska prekršila Konvencije kojima je pristupila.  Pozivajući se na druge predmete (primjerice Eberhard i M., te Kopf i Liberda protiv Austrije, no. 1598/06, §§ 46-49, 17 siječnja 2012.) ESLJP navodi da bi »samo činjenica« tako dugotrajnog postupka »bila dostatna da se utvrdi da tužena država nije postupila u skladu sa svojim obvezama prema članku 8 Konvencije« čak i u slučaju da predmet nije iziskivao veću žurnost od uobičajenog postupanja u vezi sa skrbništvom nad djetetom. 




»Nacionalni sudovi nisu shvatili da se otezanjem ovih postupaka pogoršava stanje traumatiziranog djeteta koje, ako ni zbog čega, a onda zbog konfliktnog odnosa roditelja, trpi velike mentalne boli koje su kulminirale samoozljeđivanjem. Još više čudi činjenica da nikakvi koraci nisu poduzeti kako bi se ubrzali postupci ni nakon 2014. godine, kad je dijete počelo iskazivati takva ponašanja«, stoji među ostalim u presudi iz Strausbourga.