Guciću dvije i pol godine zatvora: Zbog djela iz 1997. osuđeni bivši vlasnik i direktori Brodokomerca

 Bivši generalni direktor Franko Bajlo i njegova pomoćnica za financije Bojana Glavaš osuđeni su na po godinu i pol zatvora, a bivši vlasnik Josip Gucić na dvije i pol godine i mora vratiti oko 3,7 milijuna kuna koliko je plaćeno na njegov inozemni račun na osnovi fiktivnih računa za  softver

RIJEKA  Nekadašnjeg generalnog direktora riječkog trgovačkog giganta Brodokomerca, danas 70-godišnjeg Franka Bajla i njegovu pomoćnicu za financije, 61-godišnju Bojanu Glavaš, jučer je sutkinja Mladenka Paro Rudić nepravomoćno osudila na po godinu i pol dana zatvora, dok je bivšem vlasniku i predsjedniku Nadzornog odbora ove riječke tvrtke Josipu Guciću izrekla kaznu od dvije i pol godine zatvora. Od Gucića je sutkinja oduzela i imovinsku korist u vrijednosti milijun njemačkih maraka iz 1997. godine, otkada sežu inkriminacije.

To znači da on mora vratiti iznos od 3.682.467,77 kuna. Svo troje platit će i sudski paušal, svaki po tri tisuće kuna, te vještaka u iznosu manjem od pet tisuća kuna. Nepravomoćna presuda izrečena im je zbog grubog kršenja pravila o poslovanju, odnosno zbog toga što su zlorabili ovlasti i kao odgovorne osobe isplatili novac na Gucićev račun u inozemstvu temeljem fiktivnog ugovora.

Gatara: Za Bajla trebalo primijeniti blaži zakon– Nije ni čudno što Republika Hrvatska  na Europskom sudu za ljudska prava u 70 posto slučajeva na odluke naših sudova gubi u sporu i plaća naknadu. Ne poštuju se elementarna  ustavna i kazneno pravna načela, konkretno, bit načela Kaznenog zakona koja su vrijedila od vremena za koje se okrivljeni tereti pa do danas, bit načela primjene blažeg zakona, kazao je odvjetnik Goran Gatara koji zastupa okrivljenog Franka Bajla. Činjenično, kaže, ne postoji niti jedan dokaz da su optuženici postupali zajedno i dogovorno. Rubeša: Gdje je dokaz motiva moje branjenice?– Pretpostavka da Harpview Investement nije isporučio nikakvu opremu nije dokazana. Gdje je dokaz da je moja branjenica znala za spornu tvrtku i gdje je motiv? Bi li dvoje ljudi bez nekog valjanog motiva, osobne koristi išlo pribaviti milijunsku vrijednost. A carina, kontrole unutar tvrtke, fakturiranje usluge? Radila je ono što radi financijski direktor, ne sastavlja ugovore. Njen posao je osigurati sredstva i s punim povjerenjem je tako poslu i pristupala, kazao je odvjetnik Bojane Glavaš Tihomir Rubeša.Sabljar: Dokazi govore da Gucić nije utjecao na ugovor– Gucić je u inkriminirano vrijeme bio većinski vlasnik Brodokomerca te predsjednik Nadzornog odbora, ali sukladno Zakonu o trgovačkim društvima kao vlasniku nije mu povjereno obavljanje nikakvih poslova. Po zakonu on može činiti i imati ovlasti samo u situaciji kada se radi o sklapanju pravnog posla između uprave i TD Brodokomerca, no to ovdje nije slučaj, pa iz dokaznog postupka proizlazi da nije vršio niti stvarni, neformalni utjecaj, kazao je Nikola Sabljar, odvjetnik Josipa Gucića za kojim je na snazi tjeralica.

– Sud je zaključio da su Bajlo i Glavaš, zajedno i dogovorno, zlouporabili ovlasti, jer na takvim funkcijama je jedino moguće tako nešto napraviti. Također, pravni kontinuitet postoji, jer se i u starom i u novom zakonu jednako štite prava imovine. Imovina pravne osobe ima se štititi jednako kao i društvena i dužni ste brinuti se i činiti sve za dobrobit pravne osobe, kratko je obrazložila sutkinja. Olakotnom okolnošću sud je cijenio protek vremena, a Bajlo i Glavaš nisu osuđivane osobe, dok je Gucić  u dva navrata osuđivan zbog istovrsnih djela, pa zbog pribavljene visoke imovinske koristi osuđen je na višu zatvorsku kaznu. Novac je išao na račun strane banke, dodala je sutkinja, a ovlašten je bio Josip Gucić i zato je imovinska korist od njega i oduzeta. Franko Bajlo, Bojana Glavaš i tadašnji vlasnik Josip Gucić optužnicom su bili terećeni da su sklopili ugovor s Gucićevom tvrtkom Harpview investments osnovanom na Britanskim Djevičanskim otocima i sa sjedištem u Ženevi, o kupnji licence za kompjutorske programe u vrijednosti od 3,6 milijuna kuna, odnosno tadašnjih milijun njemačkih maraka, a da softver nije uopće isporučen. Bajlo je kao generalni direktor potpisao, a Bojana Glavaš sporni ugovor parafirala i dala nalog da se izvrši avansno plaćanje. Isplata je obavljena na račun banke u Zürichu na kojem je Josip Gucić bio ovlašten potpisnik. Tvrtka Harpview Investments plaćenu robu nikada nije isporučila.

Sumnje u zlouporabu pojavile su se oko 2000. godine i tada je otvorena istraga koja je trajala nekoliko godina. Nakon toga podignuta je optužnica koja je čekala na pravomoćnost. Josip Gucić, onda kao ni danas, nije bio dostupan pa je nekoliko rasprava odgađano, a kada je postalo jasno da se on vjerojatno neće ni pojaviti, odlučeno je da će mu se suditi u odsutnosti. Suđenje je potrajalo sve do jučer kada im je izrečena nepravomoćna presuda čime je jedna u nizu pretvorbenih priča iz ranih devedesetih dobila i sudski epilog. Hoće li presuda biti i potvrđena, teško je prognozirati, ali činjenica je da su Franko Bajlo i Bojana Glavaš oslobođeni sličnih inkriminacija vezanih za splitske tvrtke iz grupacije Gucić na splitskom Županijskom sudu.

– Tužiteljstvo smatra da je optužba dokazana. Obrana optuženih obeskrijepljena je iskazima ispitanih svjedoka koji su kazali da im nije bila poznata sporna tvrtka, svi su potvrdili da je posao nabavke informatičke opreme odrađen s firmom iz Umaga.  Iz provedenog vještačenja spornih uvezenih kaseta proizlazi da je kupljena licenca Harpview Investments koja nije nikada korištena niti instalirana. Imajući u vidu visinu investicije, te tvrdnju optuženih da nisu znali za vezu Gucića i sporne tvrtke niti da su prilikom potpisivanja znali da potpisuju licencu za kompjutorski program, nije životna ni logična, bili su svjesni zaključenja takvog ugovora kao i transfera u inozemstvo, rekla je tužiteljica Volf Volčanšek.

– Za generalnog direktora Brodokomerca postavljen sam u ožujku 1997. godine i  nisam sudjelovao na nikakvim razgovorima niti raspravama o nabavci softvera i hardvera za informatički odjel, to su radile stručne službe. Ugovor za koji se teretim potpisao sam nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice, a da nisam ni znao o čemu je zapravo riječ. Bojana Glavaš donijela mi je ugovor na potpis što sam i učinio, ali sam u informatičkom dijelu bio potpuni laik. Nisam znao da je Gucić uopće imao veze s tvrtkom Harpview Investments s kojom je zaključen ovaj sporan ugovor, imao sam povjerenje u svoje ljude i službe, rekao je, između ostalog, Bajlo u svojoj obrani. Sutkinja Paro Rudić podsjetila ga je da je riječ o velikom iznosu, no Bajlo je odgovorio da je Brodokomerc bio velika tvrtka, gigant i da su svi ugovori bili u većim iznosima.

– Odbijam bilo kakvu pomisao da smo se Franko Bajlo, Josip Gucić i ja dogovorili kako bi napravili i realizirali ne samo taj, nego bilo koji ugovor, kazala je u svojoj obrani bivša financijska direktorica Bojana Glavaš. Tvrdila da u sastavljanju ugovora nije sudjelovala, niti ona niti Bajlo i da su »papiri bili spremni kada su došli na potpis«. Kazala je i da nije znala za Harpiew Investments i da Gucić ima inozemne račune.

– Moj paraf na ugovoru samo je potvrda da su sredstva kod banke osigurana za isplatu sporne opreme, kazala je Glavaš i kategorički zanijekala da joj je bilo što bilo sumnjivo u tom ugovoru.

– Niti jedna služba nije signalizirala da nešto ne štima, od carinske uvozne deklaracije pa do konačnog stavljanja potpisa, pojasnila je otpužena.