Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
13. studenoga 2019.
U petak presuda

'Glasovi u glavi su mi govorili da moram ubiti Sotonu': Tužitelji misle da je Kulišek bio dobro svjestan što radi

Foto Marko Gracin
Foto Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 28. studeni 2018. u 7:31 2018-11-28T07:31:00+01:00

Ivan Jagodić je ubijen hladnokrvno i bešćutno, žrtve su trpjele veliku patnju, a ponašanje optuženog nakon ubojstva ukazuje da je bio svjestan i znao što radi, rekla je tužiteljica Tatjana Čarapić, zatraživši za Dina Kulišeka kaznu od 50 godina zatvora

RIJEKA »Nemam više što za reći«, konstatirao je Dino Kulišek (25), pozvan da iznese svoju obranu, prije no što je jučer završnim riječima optužbe i obrane okončana glavna rasprava u sudskom procesu te za petak zakazana objava presude za ubojstvo 22-godišnjeg Ivana Jagodića i pokušaj ubojstva njegove djevojke, tada 19-godišnje Meriem Demo.

Kulišekov odvjetnik je u svom završnom govoru predložio sudu oslobađajuću presudu, no pratitelji suđenja vjerojatnijim smatraju da će optuženi za masakr u crikveničkom stanu biti oglašen krivim, te da će mu biti izrečena velika zatvorska kazna. Takva pretpostavka temelji se i na činjenici da je vijeće suca Domagoja Vučkova nanovo odbilo opetovani prijedlog obrane da se obavi novo, peto psihijatrijsko vještačenje, što bi značilo da je sud prihvatio kao valjane rezultate nedavno obavljene ekspertize Psihijatrijske bolnice Ugljan, po kojoj je Kulišek bio ubrojiv u vrijeme jezivog zločina. Ovakav nalaz još je više pretegao, s rezultatom 3:1, u korist mišljenja da je ubojica bio ubrojiv, pa bi ovo posljednje vještačenje moglo biti oslonac sudu za osuđujuću presudu.

Ubodi nožem 

Potvrdi li se ovakav scenarij, Kulišek će vjerojatno biti osuđen na kaznu u gabaritima presude s prvog suđenja, kada mu je izrečeno 38 godina zatvora. Pratitelji procesa spekuliraju kako je na ovom suđenju eventualno upitno hoće li Kulišek, osim za teško ubojstvo, biti proglašen krivim i za to da je Meriem Demo izbo nožem upravo radi prikrivanja ubojstva Jagodića, ili će biti oglašen krivim »samo« za pokušaj ubojstva djevojke »na okrutan način«. U ovom slučaju bi Kulišeku mogla biti izrečena malo blaža kazna, ali se u osuđujućoj presudi ne može očekivati kazna blaža od 30 godina zatvora, komentiralo se jučer u sudskim kuloarima.

Zastupnica optužbe Tatjana Čarapić u svojim je završnim riječima pledirala za što veću kaznu, pa i maksimalnu koja se može izreći, a to je 50 godina zatvora.

– Radi se o bešćutnom, hladnokrvnom ubojstvu Ivana Jagodića, a Meriem Demo je, srećom, ostala živa zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji. Od velikog broja uboda žrtve su trpjele veliku patnju, a nesretni mladić i smrtni strah, naglasila je zamjenica riječke Županijske državne odvjetnice. Naglasila je kako je optuženik bio iznenađen činjenicom da je i nju zatekao u stanu, prijetila je opasnost da ona bude svjedok zločina, pa je i nju ubadao nožem.

Ubojstvo pa tuširanje 

– Nakon što je dokrajčio Ivana Jagodića, vraća se i ubada Meriem Demo u vrat, naglasila je tužiteljica. Istaknula je da ponašanje optuženog nakon zločina ukazuje da je bio svjestan i znao što radi. Poslije ubojstva bježi iz stana, u prijateljevom stanu skida krvavu majicu i tenisice, tušira se, a onda nalazi s prijateljem u šumarku. Tužiteljica drži kontradiktornim vještačenje psihijatara iz Vrapča koji su Kulišeka jedini proglasili neubrojivim, dok su ostale tri ekspertize u suglasju sa zaključkom da je bio ubrojiv, iako smanjeno.

Kulišekov branitelj, odvjetnik Goran Marjanović, u svom je završnom govoru podvukao mišljenje Psihijatrijske bolnice Vrapče, ugledne hrvatske ustanove, da je Kulišek u vrijeme zločina bio neubrojiv, da je bio pod utjecajem psihopatoloških doživljaja i nije mogao vladati svojom voljom i postupcima, a dijagnoza je šizofrenija paranoidnog tipa. Marjanović je istaknuo kako zakon ne kaže da u situaciji kada postoje različita mišljenja, u ovom slučaju o ubrojivosti optuženika, treba stvari promatrati matematički, da bi odnos 3:1 u korist jednog mišljenja trebala biti prevaga za određenu odluku. Zakon kaže da je vještačenje dokaz kojeg treba dovesti u kontekst drugih dokaza, pa donijeti presudu, napomenuo je Kulišekov branitelj.

Nesuglasna vještačenja 

Prema njegovom mišljenju, ne može se prihvatiti teza optužbe da su tri vještačenja, koja drže Kulišeka ubrojivim, u suglasju. Podsjetio je da je sukus cijelog suđenja je li Kulišek u vrijeme događaja imao one simptome koji se uklapaju u duševnu bolest, te ukazao da je na tragu zaključaka psihijatara iz Vrapča, u biti, i više drugih liječnika, uključujući i psihijatrice iz zagrebačke Bolnice za osobe lišene slobode, gdje je Kulišek smješten nakon zločina.

Odvjetnik optuženog je konstatirao da zapravo samo dvoje psihijatara, iz Popovače i s Ugljana, ima drukčije mišljenje. Konstatirao je da čak i riječka psihijatrijska vještakinja Klementina Ružić, koja je autor jednog od triju mišljenja da je Kulišek bio ubrojiv, rekla da je optuženik imao simptome kojima se manifestira šizofrenija, iako je naglasila da ih simulira i da joj je to neuvjerljivo. Iz Vrapča su pak objasnili da ih ni doktori ne mogu obmanuti, a kamoli da im može simulirati mladić u ranim dvadesetim godinama, podvukao je odvjetnik, napominjući da ni Popovača ni Ugljan zapravo nisu isključili mogućnost da su kod Kulišeka u vrijeme događaja bili prisutni »psihopatološki sadržaji«.

– Moram tražiti oslobađajuću presudu, plediram da utvrdite kako je točno mišljenje bolnice Vrapče da je optuženik počinio kaznena djela u stanju neubrojivosti. A s obzirom da Kulišek nije optužen da je počinio djela kao neubrojiv, zapravo moram predložiti da mog branjenika oslobodite optužbe, zaključio je Marjanović u svom obraćanju sudu.

Podsjećanje na Aleksandra Relju

– Naše pravosuđe ima PTSP od slučaja »Relja«, rekao je Kulišekov odvjetnik Goran Marjanović kada je obrazlagao svoj opetovani prijedlog da se obavi novo psihijatrijsko vještačenje, te ono povjeri nekom medicinskom fakultetu. Marjanović je podsjetio na slučaj monstruma Aleksandra Relje koji je u Psihijatrijskoj bolnici na Rabu, kao opasan psihički zatvorenik, izdržavao kaznu zbog ubojstva djevojčice na Mlaki, pa je pušten na terapijski izlaz za kojega je ponovio zločin, ubio drugu djevojčicu praktički na istom mjestu.

– Taj slučaj, u kojem je prije svega zakazao zdravstveni sustav, ostavio je posljedice na riječko pravosuđe, rekao je Marjanović, pozivajući da sud prihvati napomenu koju je dr. Ante Bagarić iz bolnice Vrapče iznio neki dan u sudnici, »kako se ne bi dogodio Relja, ali u suprotnoj situaciji«. Bagarić je, naime, izjavio da, ako optuženik ne bude intenzivno psihijatrijski liječen, predstavlja veliku opasnost po sebe i okolinu, što znači i na izdržavanju kazne u zatvoru.

Odvjetnik Marjanović je u svom plediranju za neubrojivost optuženika naglasio da takvo mišljenje, iako jedino, stiže iz vrlo ugledne psihijatrijske ustanove, navodeći kako bi, da ovu situaciju prenesemo u nogometni svijet, govorili da je to uradak Lea Messija. Zapitao se i kako je Kulišek, s obzirom na svoje intelektualne kapacitete, životno iskustvo i mladu dob, mogao prevariti više liječnika, uključujući i eksperte iz Vrapča, glumeći simptome kako bi pokazao da je bio neubrojiv za vrijeme zločina.

Naredba »glasova u glavi«

U sudnici je jučer pročitana obrana koju je Dino Kulišek iznio u lipnju prošle godine, kada je iznio svoje viđenje okolnosti zločina kroz začudnu priču što se rijetko može čuti u sudnici. Hladnokrvno je, brzo nižući riječi, pričao o cijelom slučaju, bez iskazanog kajanja.

– Znao sam da se to mora dogoditi. Zadnjih mjesec-dva imao sam osjećaj da će biti nešto, kao da je suđeno. S kojom sam točno namjerom došao pred vrata stana Ivana Jagodića? Ne znam. Mada sam znao da mora doći do ubojstva. Glasovi u mojoj glavi govorili su mi da imam misiju, da moram ubiti vraga, nožem u srce. U snu mi se najprije pojavljivao vrag s rogovima, a kasnije je taj vrag bio u obliku Jagodića. Mislio sam, ako ubijem vraga, ubit ću nešto zlo. Ako bi nastupila smrt Sotone, mislio sam, onda bi prestalo zlo. Većina glasova u mojoj glavi odobravala je, čak me nagovarala na to. Na kraju mi je pukao film, pokucao sam mu na vrata, napravio što sam napravio i otišao, izjavio je lani na prvom suđenju Kulišek, ispričavši da je s njegovom psihom sve bilo u redu do jeseni 2013. godine, kada je shvatio da ne može »slobodno« razmišljati, da mu se u glavu ubacuju glasovi. Jagodić mu je najprije bio prijatelj, a s njim se prestao družiti mjesec dana prije događaja, kada je nastao problem oko marihuane koju mu nije nabavio.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.