Josip Gucić je i dalje na listi traženih osoba na MUP-ovim stranicama
Na optuženičkoj klupi Josip Gucić je sjedio kao čovjek koji je počinio makinacije kao predsjednik Nadzornog odbora Brodokomerca, a presuda mu je postala pravomoćna 2007. godine
RIJEKA Odbjegli tajkun, 67-godišnji Josip Gucić, nikada neće morati odslužiti kaznu od dvije godine zatvora koju mu je odmjerio Vrhovni sud u procesu za aferu Brodokomerc. Sankciju mu je, naime, »pojela« apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora.
Po zakonskim regulama, kazna se u ovom slučaju zbog zastare ne može izvršiti kada protekne deset godina od izrečene kazne. Kako je presuda temeljem koje je Gucić osuđen na dvije godine zatvora postala pravomoćna krajem ožujka 2007. godine, Županijski sud u Zagrebu donio je rješenje da se obustavlja postupak izvršenja kazne zatvora Guciću. Za njim je još 2008. raspisana tjeralica, ali ona nije dala rezultata.
Sudila Ika Šarić
Najnovija odluka suda veže se za proces za aferu Brodokomerc i prvostupanjsku presudu koju je u veljači 2006. godine donijelo vijeće riječke sutkinje Ike Šarić. Na optuženičkoj klupi riječkog Županijskog suda Gucić je sjedio kao čovjek koji je počinio makinacije kao predsjednik Nadzornog odbora Brodokomerca, a uz njega je sjedilo troje bivših direktora te velike riječke tvrtke te direktor jedne sestrinske tvrtke.
Guciću je vijeće sutkinje Ike Šarić izreklo dvije i pol godine zatvora, a glavni razlog što kazna i nije bila tako visoka jest da je sudsko vijeće zaključilo da nije dokazana glavna optužba, vezana za malverzacije s kreditima i sudužništvima, pa su ostale samo blaže optužbe. Ukupna visina malverzacija od 329 milijuna kuna iz prvotne optužnice pred kraj suđenja je smanjena na oko 200 milijuna kuna, da bi se nakon otpadanja glavne točke optužbe svela na tridesetak milijuna kuna.
U glavnoj točki optužnica je teretila Josipa Gucića da je potpisao odluke Nadzornog odbora kojim se odobrava da direktori Brodokomerca potpisuju ugovore u kojima riječka tvrtka postaje sudužnik za kredite koje su podizale druge tvrtke iz Grupacije Gucić. Tužiteljstvo je tvrdilo da su znali ili trebali znati da će te tvrtke kredite koristiti za kupnju dionica drugih tvrtki i da će dio novca od kredita prenijeti u inozemstvo kao avanse za tvrtke u vlasništvu obitelji Gucić. Optuženi su znali da zbog prezaduženosti i poslovne politike te tvrtke neće vratiti kredite, što je završilo poslovnim krahom, naglašavalo je tužiteljstvo, ali je sud ocijenio da taj dio inkriminacija nije pravno dokazan.
U posljednjim izjavama za medije prije dvije godine Gucić je objašnjavao da živi sam i bolestan u Beogradu, tvrdeći da ne bježi od suda, ali ne želi da se s njim poigravaju. Gucić se 2002. godine na popisu najbogatijih Hrvata nalazio na 26. mjestu, a njegova imovina je procijenjena na 20,8 milijuna eura.
Kriv samo za dio
Vrhovni sud je u ožujku 2007. godine potvrdio nekoliko glavnih točaka riječke presude, a dvije točke vratio na novo suđenje. Guciću je potvrdio da je kriv samo za dio optužbi te mu odmjerio kaznu od dvije godine zatvora, odlučivši da se o ostalim inkriminacijama protiv njega razmatra na novom suđenju.
Vijeće sutkinje Ike Šarić je na drugom suđenju, u lipnju 2010. godine, Guciću izreklo ukupno četiri godine zatvora. Ranija kazna od dvije godine uzeta mu je utvrđenom, a u jedinstvenu kaznu od četiri godine uračunata mu je sankcija za makinaciju vezanu za stan njegovog direktora. No, ta je presuda ukinuta, a na sljedećem, trećem suđenju u riječkom Županijskom sudu, vijeće suca Saše Cvijetića je u lipnju 2013. godine oslobodilo optužbe Gucića, kao i bivše direktore iz bivše Brodokomercove grupe, za makinaciju sa stanom Brodokomerca.
Tu oslobađajuću presudu potvrdio je godinu kasnije i Vrhovni sud, tako da, nakon najnovije zastare, Gucić ne mora odslužiti ni dana zatvora za krak afere Brodokomerc za koju se sudilo na riječkom Županijskom sudu. No, posrnuli tajkun imao je veliki niz procesa na većem broju hrvatskih sudova (sudilo mu se uz ostalo i na opatijskom i riječkom Općinskom sudu), tako da je teško reći kolika ga kazna čeka kada bude dostupan hrvatskom pravosuđu. Primjerice, sredinom 2015. godine u Splitu je nepravomoćno osuđen na osam godina zatvora.
