Hrvatska plaća danak prezadužene Europe

Švicarski franak cilja tečaj od 6,5 kuna!

Ivo Jakovljević

Budući da kulminacija te dužničke drame u Uniji tek slijedi, visoka je vjerojatnost da će u idućih sedam-osam mjeseci švicarski franak na europskom deviznom tržištu prema euru poskupjeti bar sedam-osam posto



Vjerojatnost da bi se »švicarac« uskoro mogao vratiti ispod tečajnog praga od pet kuna je gotovo ravna ništici



No, kako trenutačno stoje stvari u prezaduženim članicama Europske unije i eurozone, osobito u bankrotiranoj Grčkoj, vjerojatnost da bi se »švicarac« uskoro mogao vratiti ispod tečajnog praga od pet kuna je gotovo ravna ništici, kao i izgledi da bi se u Hrvatskoj na bilo koji povoljan način moglo ukinuti zaštitnu valutnu klauzulu u kreditnim ugovorima. 


Budući da kulminacija te dužničke drame u Uniji tek slijedi, visoka je vjerojatnost da će u idućih sedam-osam mjeseci švicarski franak na europskom deviznom tržištu prema euru poskupjeti bar sedam-osam posto, zbog čega bi na hrvatskim tečajnicama mogao probiti i plafon od 6,5 kuna! Tek nakon što Unija nađe trajna rješenja za svoje prezadužene članice, švicarac će se po prirodi stvari ohladiti i vratiti ispod tečajnog praga od pet kuna, ali tog sretnog završetka još nema niti u najmaštovitijem vidokrugu. Dakle, i stanovi i automobili, koje su deseci tisuća hrvatskih građana unazad dvije-tri godine kupovali na kredit, uz zaštitnu valutnu klauzulu u švicarskim francima, u konačnici će ih stajati od najmanje 20 do možda čak i 35 posto skuplje nego što su im se činili u času preuzimanja tih kreditnih obveza.   


Švicarsko čudo




Za razliku od većine građana, sklonih potrošnji i rizicima iznad svojih platežnih mogućnosti, bankari i te kako dobro znaju da je švicarski franak, poput zlata, u svim krizama utočište za plutajući kapital, njegova sigurna luka, pa su u pravom času ovdašnjim građanima i ponudili tu, tada povoljnu mogućnost, kako bi sebe osigurali, a u slučaju izbijanja šire krize, još i zaradili.



 Švicarski franak je, poput zlata, u svim krizama utočište za plutajući kapital, njegova sigurna luka



U pozadini najnovije globalne moći švicarske monete ni danas ne stoji ni golemi broj švicarskog stanovništva, niti liderski gospodarski stroj, ni najveći izvozni potencijal, pa ni najsofisticiraniji sigurnosni kišobran. Švicarska je tek 2002. postala članicom Ujedinjenih naroda, a i dalje je izvan Europske unije, izvan Europske monetarne unije i izvan NATO-saveza, iako u svom unutarnjem pravnom sustavu uvažava mnoga od najviših kriterija tih integracija. Ali je zato baštinica uloge najsigurnijeg utočišta za kapital svih vrsta u ratnim i kriznim vremenima (što je dokazala i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, pa i tijekom tranzicije istočne Europe kao »pljačke stoljeća«, te u uzročno-posljedičnoj američkoj i europskoj gospodarskoj krizi od 2008. do danas). 


Švicarska je, medutim, već dugo visoko uređena i politički stabilna zemlja, liberalna i otvorena. Sa samo 7,5 milijuna stanovnika, Švicarska ostvaruje i jedan od najviših BDP-a po stanovniku u Europi (nakon naftonosne Norveške i veletrgovačkog Luxemburga). Zürich je uz New York, Tokio i London jedno od prvorazrednih središta financijskog i burzovnog biznisa, Union Bank of Switzerland i Credit Suisse medu vodećim bankama u svijetu. Švicarski su nacionalni brendovi, ne samo švicarski franak (koji je još i valuta u Lichtensteinu), nego i satovi Omega i Longines, i prehrambeni div Nestle, i brojni zaštićeni sirevi, i farmaceutski giganti Ciba-Geigy i Sandoz. Tvrtke iz Švicarske su veliki usisači inozemnih ulaganja, ali i veliki investitori u globalizirani biznis, pa i u mrežu off-shore poreznih utočišta, tako da kompanije sa sjedištima u Švicarskoj širom svijeta zapošljavaju čak 2,5 milijuna radnika i stručnjaka ili približno toliko kao i u Švicarskoj. Zato je Švicarska sve ono što mnogi danas nisu: i zemlja uravnotežena državnog proračuna (bez deficita), i ekonomija s vanjskotrgovinskim viškom od 15 milijardi eura, i država s deviznim rezervama, koje su u visini 50 posto godišnjeg BDP-a! 


Hrvatska java


Treba li, stoga, mala i na sve vrste vanjskih šokova posve ranjiva Hrvatska zabraniti korištenje zaštitne valutne klauzule u domaćim transakcijama?



Hrvatski građani, unatoč masovnom domoljublju i stabilno precijenjenoj kuni, ni nakon 17 godina od njezina uvođenja, u nju nemaju visoko povjerenje



Zauzimajući se da svi akteri na domaćem financijskom tržištu (dakle, i građani) što manje koriste tu klauzulu, guverner HNB-a, Željko Rohatinski je prije 15 dana na skupu financijaša u Opatiji podsjetio javnost, da je pitanje te zabrane izvan nadležnosti HNB-a, jer je regulirana člancima 21. i 22. Zakona o obveznim odnosima. Protiv bilo kakve zabrane korištenja te zaštitne valutne klauzule u bilo kojoj valuti unisono su se zauzeli i svi vodeći bankari u Hrvatskoj, ističući da bi ih natjerala na novo podizanje kamatnih stopa na zajmove. 


Zabrana zaštitne valutne klauzule bi – prema mišljenju dr. Guste Santinija – značila da bi poslovne banke preko noći prešle iz umjereno duge u potpuno kratku poziciju, pa bi se zatekle u zoni visokog poslovnog rizika. Njihove bi reakcije bile trenutačne: kamatne bi se stope na zajmove najmanje udvostručile, da bi mogle amortizirati gubitke od valutnog rizika, i prijetnju stečaja, koji je razoran za banke, a posljedično i za šire gospodarstvo. Uostalom, hrvatski građani, unatoč masovnom domoljublju i stabilno precijenjenoj kuni, ni nakon 17 godina od njezina uvođenja, u nju nemaju visoko povjerenje, pa čak 80 posto nacionalne štednje drže u devizama, što banke sili na široko korištenje zaštitne valutne klauzule pri odobravanju zajmova.