Jutro je, kažu, pametnije od večeri. Što o tome misli Leo Barić, trener odbojkašica Rijeke, koje su u srijedu navečer poražene od Mladosti u finalu Kupa Snježana Ušić u utakmici u kojoj su Riječanke tek nakon dvosatne drame priznale poraz favoriziranim suparnicama i aktualnim državnim prvakinjama?

– Kažu da je jutro pametnije od večeri? Ma, foliraju… – za početak će se našaliti prekaljeni riječki stručnjak, koji je iskustvo skupljao na mnogobrojnim domaćim i stranim parketima, a onda odmah nastaviti vrlo ozbiljnim i uvjerljivim tonom:

– Nakon prospavane noći još sam zadovoljniji načinom na koji smo odigrali i kako je sve to skupa izgledalo u Rovinju. Baš sam uživao u svakoj sekundi utakmice, kao i u svakom danu i svakom treningu od kada sam preuzeo prvu ekipu Rijeke. Cure su bile fenomenalne i baš sam ponosan na način na koji su odigrale utakmicu. Naravno, svjestan sam toga da je ovo utakmica u kojoj tehničke stvari najviše dolaze do izražaja. I nedostaci i plusevi. U ovakvim utakmicama najviše dolazi do izražaja to koliko dugo ti možeš igrati na visokoj razini što se tiče tih tehničkih izvedbi, a gledajući te naše uspone i padove tijekom utakmice evidentno je da smo tu malo bili u zaostatku. Da smo uspjeli to još malo anulirati, sto posto sam uvjeren da bismo osvojili Kup. Međutim, i ovako smo napravili fenomenalan iskorak za sve nas jer smo pokazali da se može parirati Mladosti, uspjeli smo ih natjerati da izvuku sav svoj arsenal oružja kojega posjeduju, a znamo što je Mladost i kakvi su njihovi kapaciteti, da bi anulirali naše htijenje.

Srce

A zaista je užitak bio gledati tu srčanost Riječanki na parketu rovinjske dvorane, tu silnu energiju kojom su se bacale na svaku loptu. Reklo bi se da su Riječanke igrale na granici fanatizma.

– Tamo gdje nešto ne možeš napraviti tehnikom, možeš napraviti srcem. A kod nas je ta naša srčanost bila dominantna čitavu utakmicu, u zraku se mogla osjetiti ta naša želja za pobjedom. I nisu se bojale.

I to se je zaista moglo primjetiti. Riječanke su u utakmicu ušle bez imalo respekta i s velikim samopouzdanjem. U nekim trenucima utakmice igrale su kao da su one te od kojih se očekuje da osvoje Kup.

– Deset puta sam do sada bio u finalima sa sedam različitih klubova i taj kup je zaista jedinstveno natjecanje. Kada otvoriš utakmicu onako kako smo je mi otvorili u srijedu, velika je vjerojatnost da ćeš je na taj način i zaključiti. No, mi smo igrali protiv suparnika koji je kvalitetniji od nas. I to su mladostašice dokazale. Međutim, ono što meni najviše imponira je način na koji smo se mi uspjeli vratiti u utakmicu nakon što smo protiv takve Mladosti gubili s 2:1 u setovima. I moram naglasiti da sve zasluge za ovaj uspjeh idu u prvom redu djevojkama samima i Igoru Lovrinovu koji ih je okupio, selekcionirao, radio s njima i u konačnici ih doveo do finala Kupa.

Blok

Glupo je reći da su Riječanke zaslužile pobijediti jer nezaslužena nije niti pobjeda »mladostašica«, ali Riječanke su bile uvjerljivije ili za nekoliko nijansi bolje u svim elementima, osim u bloku.

– Znali smo da će tako biti. No, mi smo imali pasivan blok, koji nije toliko atraktivan, i sjajnu obranu polja. To smo fenomenalno odradili, naročito Anja Žarković.

Po dolasku u Rijeku Leo Barić izjavio je da je došao pomoći do finala Kupa pa se najteže pitanje samo od sebe logički nameće za kraj. Je li se po tom pitanju nešto promijenilo

– Kako da nije. Ovo je moj grad, bio bih najsretniji čovjek kada bih u svom gradu vodio jednu ovakvu ekipu. Nikad mi nije bio problem raditi, kada god me je neka djevojka pitala bio sam na raspolaganju, čak mi je bilo premalo tih samo sat i 45 minuta termina za trening jer za neki ozbiljan rad treba puno više. No, mi smo se i tim radom uspjeli približiti Mladosti. Naravno, velike su zasluge tu onog akumuliranog rada što su ga djevojke imale u sebi. Bogatstvo je da imaš opipljivu kvalitetu u djevojkama poniklim u tvom klubu. Imaš sve na okupu i samo treba raditi i nastaviti raditi. Tko sretniji od mene da tako i ostane – zaključit će Barić.

Drugačiji način rada

Kada bi mogao odvrtiti vrijeme unazad, bi li Leo Barić nešto danas promijenio u odnosu na finalnu utakmicu ili povukao neki drugačiji potez.

– Svi mi nakon utakmice analiziramo sebe što bismo ili ne bismo drugačije napravili. No, ja imam jedan drugačiji način rada, ja prije utakmice, dok još uvijek nisam vruć i pod adrenalinom, na nekoliko papirića ispišem sve moguće opcije, odnosno što bih hladne glave učinio ako utakmica ode u ovom ili onom smjeru. Imao sam jedno desetak opcija i neke sam iskoristio. Inače, obožavam taj adrenalin tijekom utakmice, naročito u ovakvim dramatičnim utakmicama.