Ponos Bakra

Zoran Talić u Rio ide s medaljom u mislima: Sanjam zlato kao i svaki sportaš

Kristian Sirotich

Arhiva NL

Arhiva NL

Naravno, svaki sportaš sanja zlato pa tako i ja, ali vjerujem da mogu osvojiti medalju. Medalja je u mislima, mora biti, to je dodatni motiv – kaže Zoran Talić



Rio de Janeiro će od 7. do 18. rujna biti domaćin Paraolimpijskih igara. Hrvatska reprezentacija, što će ove godine brojati 19 članova, s velikim ambicijama u srijedu kreće put Rija. Društvo malo, ali odabrano, moglo bi u Brazilu napraviti itekako dobar posao, gotovo na tragu olimpijaca koji su se s drugoga kraja svijeta vratili bogatiji za pet olimpijskih zlatnika, tri srebra i dvije bronce. Iako nikada nije dobro pred sportaše stavljati bilo kakve imperative, reprezentacija koja u svojim redovima ima veličine poput Milke Milinković, Sandre Paović, Branimira Budetića ili Mikele Ristoski, sigurno može jako puno. Među zvijezdama paraolimpijske vrste je i mladić koji zasluženo nosi titulu »ponosa Bakra«. Prije četiri godine u Londonu Zoran Talić u dalju je doskočio do paraolimpijskog srebra, u Riju napada svoju drugu uzastopnu medalju na najvećoj sceni. A Zoran je itekako svjestan statusa jednog od favorita skoka udalj.


– Istina, u Riju ću biti jedan od favorita, možda i za zlatnu medalju. Od mene će svi puno očekivati, zbog toga će sigurno biti prisutno i malo treme – započet će Zoran Talić, jedan od najboljih svjetskih daljaša među paraolimpijcima. – Doduše, sada treme još nema, ali znam da će se to promjeniti kada dođemo u Rio de Janeiro. Sigurno će se pojaviti. No, kod svih sportaša je tako – nastavlja Zoran, koji je posljednje treninge uoči odlaska u Rio odradio u Rijeci. Formom je zadovoljan.



Bogojević: Zoran je vrijedan, marljiv i ambiciozan


Zoran Talić član je Atletskog kluba »Dinamo Zrinjevac«. Iako mu je trener Goran Grd, kada trenira u Rijeci pod budnim je okom Božidara Bogojevića. A iskusni atletski djelatnik o Zoranu ima samo riječi hvale.– Vrijedan je, izuzetno marljiv, silno posvećen radu i bez pogovora odrađuje sve ono što mu trener zacrta. I jako je ambiciozan. Forma? U odličnoj je formi, na treninzima skače 7,20 metara. Veliki je favorit za jednu od medalja, naročito sada kada zbog suspenzije neće nastupiti Rusi, koji su mu bili najveća konkurencija – zaključit će Bogojević.


Sjećanje na London




– Bili smo sada deset dana na pripremama u Medulinu i zadovoljan sam kako smo radili jer su svi pokazatelji jako dobri. Vjerujem da ću u Riju dobro skakati – nastavlja Talić, koji ne krije da i sam od sebe ima velika očekivanja.


– Vjerujem da mogu osvojiti medalju. Naravno, svaki sportaš sanja zlato pa tako i ja, ali vjerujem da mogu osvojiti medalju. Medalja je u mislima, mora biti, to je dodatni motiv – dodaje Zoran Talić, koji je posljednje četiri godine konstantno u svjetskom vrhu. Posljednje veliko natjecanje uoči Paraolimpijskih igara bilo je Europsko prvenstvo u talijanskom Grosettu, titulu prvaka Europe prigrlio je doskočivši do 7,36 metara.


– Bio bi to i svjetski rekord, ali nisu mi ga priznali zbog vjetra – govori Zoran, koji je prije četiri godine u Londonu srebrnu medalju osvojio skokom od 7,09 metara. Nakon natjecanja ustvrdio je da mu je bilo izuzetno teško skakati jer su mu koljena klecala od treme na prepunom Olimpijskom stadionu pred 80 tisuća gledatelja. Ako ništa drugo, u Riju mu se to ne bi trebalo dogoditi. Bit će bogatiji za jedno neprocjenjivo iskustvo.


Naporno ljeto


– Sigurno da će mi biti lakše. Nisam više toliko neiskusan – dodaje Bakranin, koji je atletiku otkrio zahvaljujući Zvonku Broziću, koji je u njemu prepoznao veliki potencijal.


– Prije sam trenirao nogomet, plivanje, malo i kickboxing, ali profesor tjelesnog odgoja Zvonko Brozić onda me gurnuo u atletiku. I tako je počelo – nastavlja 26-godišnji atletičar, koji jedva čeka otići u Brazil.


– Čitavo ljeto sam proveo radno trenirajući u društvu Filipa Pravdice. Bilo je prilično naporno, sada da još odradim ovo natjecanje i onda ću na malu pauzu – nastavlja jedan od najboljih hrvatskih paraolimpijaca, koji je potpuno predan sportu, iako mu mnoge životne okolnosti nisu bile i još mu uvijek nisu sklone.


– Ne mogu reći da sam nešto prezadovoljan odnosom prema nama paraolimpijcima. Živim s djevojkom kao podstanar, imam samo stipendiju Hrvatskog paraolimpijskog odbora, a troškovi života su veliki, naročito tijekom priprema kada moraš paziti na prehranu. No, zdrav sam i spreman za natjecanje. A to je sada najvažnije. Sve sam već osvojio, nedostaje još samo zlato s Paraolimpijskih igara – zaključit će Zoran.