U mirnim vodama - posada krčke jedrilice Lucia X u La Valetti
Promjena jedara u olujna pokazala se dobitnom kombinacijom, brod smo do cilja doveli s minimalnim oštećenjima. Uspjeli smo jer smo djelovali preventivno, dva koraka unaprijed, nismo dopustili da nam dođe »voda do grla«. Tu se prelomila regata koju je završilo tek 35 brodova, većina ih je bila ili »prenabrijana« ili pokušala jedriti iznad svojih mogućnosti – kaže Bojan Grego
Off shore, odnosno obalne regate morskim prostranstvima, jedne su od onih koje spajaju čovjeka, brod i more. Na svojoj je to koži osjetila i posada krčke jedrilice Lucia X što je iznenadila sve i vratila se okrunjena zlatom s Rolex Middle Sea Racea 2017., najveće i naznačajnije »off shore« regate za krstaše u Europi.
Deveteročlana posada jedrila je pod zastavom Jedriličarskog kluba »Plav« i zlato osvojila u kategoriji ORC grupa 3, što je povijesni rezultat hrvatskog jedrenja, dosad u pola stoljeća ove regate niti jedna hrvatska posada nije bila niti na postolju u nekoj od kategorija.
Posebno je zanimljiva ruta regate, njen start je na Malti u Valleti, a jedri se neprekidno 608 nautičkih milja oko Sicilije u smjeru obrnutom od kazaljke na satu sve na jug do otoka Lampeduse pa na cilj opet u Valettu. Jedriličare tih dana čekaju svakojaki uvjeti jedrenja i života, vjetar do 50 čvorova, valovi i do sedam metara, oluje, grmljavine… Dovoljno je reći da je ove godine od 105 prijavljenih jedrilica iz 30 zemalja njih svega 35 završilo regatu.
Kad zapuše mediteranska "bura" – Bojan Grego za kormilom
– Bila je to jedna zahtjevna »off shore« regata što se tiče samog jedrenja, ali i logistike, a rezultat je uistinu povijesan za hrvatsko jedrenje, nitko ga do sada nije napravio – ističe član posade Bojan Grego, znano kostrensko jedriličarsko ime.
– Regata je najveća na Mediteranu, vrlo malo hrvatskih posada se za nju odlučuje. Obično dvije, tri… Za dobar rezultat treba imati dovoljno kvalitetan i brz brod. Mi smo regatu pripremali nešto manje od godinu dana i nekakav veliki rezultat nije nam bio niti na kraj pameti. Naš motiv je bio doći na regatu i završiti je. No, eto spletom okolnosti smo pobijedili u grupi. Naime uvjeti jedrenja bili su izuzetno teški i zahtjevni. Brod nam nije toliko konkurentan, ali dobro smo se snašli u takvim uvjetima.
Od 40 do 45 čvorova
Ovaj uspjeh gradio se kao i posada, strpljivo, kamenčić po kamenčić u pobjedničkom mozaiku. A one prave pripreme trajale su oko godinu dana…
Traženje vjetra prema Kvarneru
– Slovak je vlasnik broda koji sedam, osam godina drži u marini Punat. A jedriličari su dečki koji su mu taj brod pazili i malo sređivali. Taj krug se pomalo početo širiti, pred dvije godine napravili smo prva regatna jedra za taj brod, počeli smo zajedno jedriti, da bi se zadnje tri godine okušali na Regati tisuću otoka. To je naša domaća »off shore« regata koja se jedri od Rijeke do Tivta i natrag. Upravo na toj regati se počela stvarati ideja za odlazak na Rolex regatu. Tu smo počeli skupljati iskustvo, ali naravno jedrili smo i Višku regatu, Barcolanu… Iz godine u godinu smo se sve jače ekipirali, logistika je bila sve bolja. Stvorili smo kvalitetan kostur posade i smatrali da smo kvalitetni za jedan ovakav izazov – dodaje Grego.
Prvotnih 608 nautičkih milja pretvorilo se u njih puno više, putešestvje Sredozemljom pretvorilo se u borbu s orkanskim vjetrom, kišom i valovima.
Proglašenje u Malta kongres centru – slavljenička posada Lucije X
– Jedrili smo pet i pol dana. Regata je duga 608 nautičkih milja, ali ispalo je to i 800 NM s obzirom na to da se tražila prava ruta i vjetar, jedrilo »cik-cak«. U prvoj trećini regate uvjeti su bili normalni, od 10 do 20 čvorova, ali nakon prolaska Mesinskog kanala do nas je došao rub ciklone sa sjevera. Počeli su jak vjetar i nevrijeme. Jednu noć su nas tukle nevere sa svih strana, grmilo je i sijevalo, a vjetar se pojačavao do 50 čvorova. Drugi dan je bilo nešto lakše, ali još uvijek je bio prisutan taj vjetar sličan našoj buri. Čak se razvedrilo, ali ostao je vjetar. Dvije trećine smo odjedrili stvarno po jakom vjetru od 40 do 45 čvorova te po velikim valovima. Kod Trapanija na zapadu Sicilije nam je bilo najteže jer vjetar je bio bočni ili pramčani. Po njemu je bilo jako teško napredovati. Krenuli smo put Lampeduse na jug i vjetar je bio s krme, bilo je manje zahtjevnije. Ta dionica je bila »nešto lakša«, no valovi su još uvijek bili veliki. Što se tiče broda, jasno, cilj nam je bio ga da vlasniku koji je s nama jedrio dovezemo bez nekih značajnijih oštećenja – prisjeća se Grego.
Zavjetrina
Kod otočja Lipari posada je bila prisiljena i privremeno napustiti regatu i promijeniti jedra što se pokazalo dobitnom kombinacijom.
– Morali smo stati u zavjetrinu kad nas je uhvatio jaki sjeverni vjetar. Promijenili smo set jedara, stavili olujno glavno jedro i nastavili jedriti. Ipak smo jedrili glavom, nije nam najvažniji bio rezultat već sigurnost broda i posade. Promjena jedara pokazala se dobitnom kombinacijom, brod smo do cilja doveli s minimalnim oštećenjima. Uspjeli smo jer smo djelovali preventivno, dva koraka unaprijed, nismo dopustili da nam dođe »voda do grla«. Mislim da se tu prelomila regata, jer posade koje nisu bile spremne za te uvjete na kraju su morale odustati. Regatu je završilo tek 35 brodova, većina ih je bila ili »prenabrijana« ili pokušala jedriti iznad svojih mogućnosti – smatra Grego.
Lucia X je jedrilica tipa Hansa 540, dužine 16 metara i 20 tona težine, a vlasništvo je Slovaka Milana Fabiana koja je godinama smještena u marini Punat. Uz njega posadu su činili: Martin Tvrdon, Dinko Petrov, Neven Cuculić, Bojan Grego, Vlado Grego, Mladen Kvasić, Mladen Kraljić i Karlo Kraljić.
I za dolazak na mjesto događaja trebalo je pokazati umijeće. Jedrilici je do Malte za oko 600 NM trebalo šest dana, za povratak isto toliko.
– Brod je u tih 20 dana prošao 1.800 milja uzme li se dolazak od Krka do Malte i cijela regata. Dio posade je doveo brod, dio posade ga je vratio. Stvarno smo dali puno truda i vremena. Posada nije profesionalna, svi imamo neke poslove, morali smo sve jako dobro isplanirati, uzeti godišnje odmore… Zato je i taj motiv završetka regate bio još veći. Ovakvi uvjeti na regati bili su prije desetak godina. Sad se postavlja pitanje kad ćemo opet na neku regatu. Kad je prošla podjela odličja i kad smo prespavali noć, opet su se počele javljati neke ideje. Pitali smo se što je sljedeće. U svakom slučaju postoji taj adrenalin i zov da se okušamo u još nekoj velikoj, zahtjevnoj regati – zaključuje Grego.
