Novi član Primorja CO

Dinko Jukić: Sretan sam što opet plivam

Rijeka mi je od 2008. godine u najboljem sjećanju, tu sam osvojio svoje prvo zlato. Ako je ijedan hrvatski klub učinio nešto za mene, onda je to »Primorje CO« – kaže Dinko Jukić

RIJEKA Dinko Jukić definitivno je najveće ime prijelaznog roka u novijoj eri hrvatskoga plivanja u kojem je odličan posao napravilo »Primorje Croatia osiguranje«. Ipak na Kantridu svaki dan ne dolazi plivač koji se može pohvaliti da je pobijedio – Michaela Phelpsa. I to u kvalifikacijskoj utrci na 200 metara delfin na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu u finalu koje je ostao korak do pobjedničkog postolja. Riječ je o 25-godišnjem Vukovarcu s austrijskom putovnicom koji je za svoju novu bazu odabrao Rijeku i njezinog stogodišnjaka boje kojega će braniti na svim klupskim razinama.    – Rijeka mi je od 2008. godine u najboljem sjećanju, tu sam na Europskom prvenstvu u kratkom bazenu osvojio svoje prvo zlato, ali se i pripremao za sva velika natjecanja, tako da odluka o dolasku nije bila teška – kaže Dinko Jukić. – Ako je ijedan hrvatski klub učinio nešto za mene, onda je to »Primorje CO«, koje mi je uvijek omogućavalo da treniram i radim u miru.  Vaš je dolazak u Rijeku posljedica sukoba s Austrijskim plivačkim savezom koji ste javno kritizirali nezadovoljni načinom njegova rada, zbog čega ste zaradili jednogodišnju suspenziju sa svih međunarodnih natjecanja?    – To je priča koja nema kraja, a koju pokušavam staviti sa strane. U Austriji je politika previše umiješana u sport, nije niti u Hrvatskoj puno bolje, ali tamo je umiješana do krajnje mjere. Cijeli svoj život radim i isključivo razmišljam o sportu, a oni jednostavno samo žive od sporta. To je najveći problem. A taj se sukob dogodio isključivo zbog istine. A istina boli. Dolaskom u Rijeku odlučio sam plivanje podignuti na malo profesionalniju razinu, na neki način biti ambasador, poput nogometaša koji odlaze u inozemstvo.    

Na dobrom putu


Postoji li mogućnost da ćete zaplivati za Hrvatsku na velikim natjecanjima?    – Onoga trenutka kada sam odlučio postati član »Primorja CO« prestao sam biti član Austrijskog saveza, ali ću i dalje na velikim natjecanjima plivati za Austriju. Iskreno, nisam niti imao namjere plivati za Hrvatsku. Ali to više nije niti moguće zbog pravilnika prema kojima plivač koji je nastupio na olimpijskim igrama, u slučaju promjene državljanstva mora pauzirati, o čemu odlučuju olimpijski odbori zemlje za koju je plivao odnosno zemlje za koju će plivati. Maksimalna pauza je dvije godine, što znači da sam 2012. godine morao reći da želim plivati za Hrvatsku pa bi se dosad sve riješilo. Tada nisam niti mislio da će se sve to izdogađati, a iskreno nikada nisam niti mislio nastupati za Hrvatsku jer niti u našim čelnim organizacijama ne sjede ljudi koji razmišljaju o sportu.  Olimpijske igre u Londonu bile su do lipnja ove godine vaše zadnje natjecanje?    – O pauzi sam razmišljao i prije suspenzije, iza mene su bile četiri godine rada, truda i znoja. I onda dođem na Olimpijske igre i budem četvrti. Nije to bilo lako mentalno podnijeti. Od Rijeke 2008. godine do Londona nisam imao niti mjesec dana pauze. Tako da se ona malo produžila od onoga što je bilo planirano. No, čitavu prošlu sezonu bio sam u vodi i trenirao da bih se vratio na razinu koja obećava svjetske i europske rezultate. I mislim da smo na dobrom putu. Cilj mi je spremiti se za Rio 2016. godine najbolje što mogu.    

Ljudska prava




Pravdu ste odlučili potražiti na sudu? 


   – Točno, i dobio sam presudu koja kaže da je suspenzija nemoguća jer se na taj način krše ljudska prava koja svakome čovjeku jamče pravo na rad. No, Savez se time, naravno, nije zadovoljio pa je išao još dalje, no i ta je presuda rekla da su članovi državnih saveza klubovi, a ne ja kao pojedinac. Tako da me pravno, budući da nisam pravno tijelo, niti ne mogu sankcionirati. Ali mogu moj klub »Austrija Beč«. Što su i učinili. No, klub je pravdu također potražio na sudu i dobio prvostupanjusku presudu koja kaže da se prije suspenzije moraju poduzeti blaže mjere. Oni se i dalje bore, sad će uskoro biti donesena i drugostupanjska presuda. Tako da će naučiti što je mentalitet obitelji Jukić, kao i da ne popuštamo dok ne dobijemo pravdu. 


No, nešto se ipak mijenja, nekoliko predsjednika Austrijskog saveza tijekom posljednje dvije godine podnijelo je ostavku?    – Svaki koji sjedne na tu funkciju nastavlja isti put. Sada se i čovjek odgovoran za financije Saveza sam prijavio državnom odvjetništvu. Pokrenuo se cijeli kriminalistički slučaj do te mjere da neke predsjednike država ne može sankcionirati jer imaju parlamentarni imunitet. Sve se te stvari događaju i u Hrvatskoj, ali još uvijek na manjoj razini. U većim europskim državama to se više ne zove korupcija, nego biznis.  Što je s austrijskim plivačima, jeste li imali njihovu podršku?    – Plivači bi, kada bi mogli ostati anonimni, stali na moju stranu. Problem je što su svi oni ovisni o državi i Savezu, o mogućnosti treniranja u državnim centrima u kojima koriste bazen, internata, stipendija… Na temelju toga se nitko nikada nije oglasio u medijima, ali iza mene su stali sportaši koji su završili svoje karijere, koji se nemaju čega bojati, kao i oni iz drugih saveza koji su rekli da se takve stvari ne događaju samo u plivanju, već u cijelome sportu. Ali, mislim da je i dalje među svim plivačima prisutna jedna doza straha zbog koje misle da je bolje ne ulaziti u konflikte s čelnicima Saveza. Govorili su mi da nikada niti jedan sportaš nije uspio promijeniti nikakve političke funkcije i da je bolje da se ne miješam. No, uvijek netko mora biti prvi. Ako za 10-15 godina Austrija bude imala olimpijskog prvaka na temelju toga da mu je put bio lakši nego meni, onda na sebe gledam kao Robina Hooda austrijskog plivačkog sporta i kao takav ću ili pobijediti ili izgubiti. No, sada gledam samo sebe, da se vratim što bolji, jer je u ovakvim slučajevima rezultat jedini odgovor.  Vaše povratničko natjecanje bilo je u lipnju ove godine u Sloveniji?    – Pobijedio sam na 100 slobodno, 50 i 100 delfin. Rezultatski je to bilo na razini koju sam očekivao i na koju su upućivali rezultati s treninga. To je još uvijek malo iza mojih najboljih vremena. Počinje nova sezona, mali bazen. Za mene je sve ovo novo, povratnička sezona, ali sretan sam što sam tu, sretan sam što plivam i što su me u Rijeci jako dobro prihvatili.    

Popularizacija


Postoji li mogućnost da će vaš otac također postati član Primorja CO?    – Sigurno da bi tata svojim znanjem i iskustvom mogao pomoći, ali vidjet ćemo kada krenu natjecanja što će nam vrijeme donijeti. Ne vidim ga više od dva sata dnevno na bazenu, omladinski pogon nije baš nešto što bi njega zanimalo. No, ono što vidim je puno djece te sam sretan da barem jedan klub u Hrvatskoj ima toliko djece koja se bave plivanjem.  Vaš će dolazak zasigurno pridonijeti još većoj popularizaciji plivanja u Rijeci?    – Pa ja se nadam, ovdje sam i prije duže trenirao. Rijeka s ovakvim bazenom ima mogućnosti koje je teško pronaći bilo gdje u Europi. Uostalom, razne reprezentacije dolaze u Rijeku. Dolaskom kvalitetnih sportaša, koji poput mene imaju hrvatsko porijeklo, mislim da će se malo popuniti tribine.