Burić: Drugi su trebali voditi računa o razlozima naših loših igara

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Nema smisla pričati o tome na kraju sezone, sada je i onako sve gotovo. Kada je problem u nekoliko igrača onda se s njima treba popričati, a kada je problem u cijeloj ekipi, tada to treba rješavati netko drugi – kaže Damir Burić

RIJEKA Teško da bi itko ovih svibanjskih dana bio u koži vaterpolista »Primorja Erste banke«, koji su sezonu zaključili na totalno razočaravajući način mimo svih očekivanja. Ostalo im je još odraditi tek susret Lige prvaka s hercegnovskim »Jadranom«, ali on više nema nikakvu važnost. Kiksevi Riječana stizali ove sezone jedan za drugim, momčad protkana kvalitetnim igračima je dotaknula dno. U trima finalima, prvenstva, kupa i Regionalne lige, predane su prošle sezone osvojene titule, u Ligi prvaka ostali su bez završnog turinira.

– Posljednja utakmica s Jugom u Dubrovniku bila je ogledalo itave naše sezone. U prvoj četvrtini pokažemo da možemo igrati, a onda se raspadnemo – kaže Damir Burić, reprezentativni bek kluba s Kantride, koji je odmah nakon posljednje utakmice finala doigravanja, zajedno s trenerom Ivanom Asićem te klupskim kolegama Ivanom Krapićem, Petrom Muslimom, Anđelom Šetkom i Antom Vukičevićem otišao u Split na reprezentativne pripreme uoči utakmice Svjetske lige s Talijanima u Siracusi u utorak. Pet hrvatskih reprezentativaca jamči itekakvu kvalitetu momčadi, a Riječani su stalno bili u slijepoj ulici.

– Stalno nam je bilo tako. Uvijek postoje nekakvi padovi, ali oni nisu pravilo. Nama se to protezalo čitavu sezonu. U jakim utakmicama bismo na početku igrali dobro, a onda bi padali. One druge utakmice uopće nisu mjerilo, niti odraz kvalitete igre naše momčadi. Mjerilo su susreti s kvalitetnim suparnicima te dueli u Ligi prvaka.

Loš osjećaj

Simptomatično je da se iskazani problem nije uspjelo otkloniti do samog raspleta sezone.– Da smo to uspjeli otkloniti sve ove značajnije utakmice, poput ogleda s »Jugom«, bile bi puno neizvjesnije. Zašto nismo našli to rješenje, to su pitanja za onoga koji se time bavi. O tome imam mišljenje, ali ću ga zadržati za sebe. Za Damira Burića i njegove suigrače ostao je gorak okus nakon loše obavljanog posla.– Ja se osjećam loše, a vjerujem i svi ostali suigrači. Gledam na momčad koju imamo i s kojom sam trenirao cijele sezone, a nisam trenirao ništa manje nego svih ovih godina prijem, i jednostavno ne mogu vjerovati da smo mogli igrati na takvom nivou. Daleko ispod svoje razine. Osjećam se loše jer znam da smo mogli dati više, naročito u onom segmentu za kojim svi mi žudimo i zbog kojeg svi igramo, u borbi za trofeje. Kada misliš da možeš, da si barem podjednako kvalitetan kao »Jug« pa tijekom čitave sezone to ne pokažeš, ne možeš se osjećati nego loše. Jako mi je žao što je sezona prošla pored nas. Pojedinačno i momčadski Riječani su djelovali kao da »voze pod ručnom«.– Kada dva tri igrača ne igraju dobro, momčadska igra ipak može biti dobra. Međutim, kada većina, 90 ili nekada 100 posto igrača igra loše, onda sigurno nema igre koja se očekuje. Ne vjerujem da su nas kočile nekakve mentalne blokade. Nismo igrali dobro. Razlog? Nema smisla pričati o tome na kraju sezone, sada je i onako sve gotovo. O tome su drugi trebali voditi računa. Kada je problem u nekoliko igrača onda se s njima treba popričati, a kada je problem u cijeloj ekipi, tada to treba rješavati netko drugi.Činjenica je da itekakvu odgovornost snosi trener Ivan Asić, kao što je činjenica da igračima nitko nije branio postići pogodak.

Život ide dalje

– Ne bih volio da ispadne da govorim da mi igrači nismo ništa krivi. Svi imaju svoj dio odgovornosti, ali zna se u kojem načinu igre tko ima veći dio odgovornosti. Ponavljam, da nekoliko igrača nije u formi to bi se moglo ustvrditi, ali ako cijela momčad ne dolazi u formu onda znamo u čemu je problem. Nisu to mladi igrači, u ovoj momčadi svi znamo tko smo i što smo, bez obzira na godine. Svi imamo iskustva i možemo igrati puno bolje od ovoga.

Zato mi je žao što uopće nismo bili u utrci za trofejima, a sto posto sam uvjeren da je ova momčad mogla puno bolje. Slažem se, mi smo u vodi, ali ovo nije prvi ni posljednji primjer, da jedna po imenima odlična momčad ne daje ono što može.

Burić, aktualni olimpijski pobjednik, koji je za svoje karijere osvojio sve, u 36. godini čeka rasplet situacije u klubu.– Vidjet ću kako će se razvijati situacija u »Primorju EB«, hoće li se klub raspasti ili neće. Sve ovisi o jednom čovjeku koji nas je ovdje držao sve ove godine, odnosno Predragu Slobodi.

Ako on bude ostao onda treba vidjeti koji su njihovi planovi. Volio bih ostati, ali koliko je to realno tek ćemo vidjeti. Prvi preduvjet je da Predrag Sloboda ostane, a drugi, naravno, da klub želi da ostanem. Ne bude li toga sreću ću potražiti negdje drugdje, pakirati kovčege i ići dalje. Još mogu igrati na vrhunskoj razini, mislim da sam to pokazao i lani, ove sezone više-manje.

Život ide dalje, slijede nova dokazivanja. Imam još volje, želim igrati, ne želim se ostaviti vaterpola – poručio je Damir Burić.