Foto Peter Figura
O, prvaci! Znam sve, Ivan mi je toliko toga ispričao. Kao što znaš, i Basel je prvak osmi put zaredom... – dodao je Roger, vlasnik rekordnih 18 Grand Slam naslova, svjetski sportski superstar, koji se se uopće ne ponaša kao da je nedodirljiv
Pružio je ruku i rekao: – Drago mi je što sam vas sreo. Ja sam Roger.
Nije imao pojma koliko je tek meni bilo drago stisnuti najbolju ruku koja je držala teniski reket u ruci svih vremena. Predstavio sam se, a njegov trener Ivan Ljubičić, s kojim sam sjedio za stolom, imao je dodatak.
– On ti je iz Rijeke…
– O, prvaci! Znam sve, Ivan mi je toliko toga ispričao. Kao što znaš, i Basel je prvak osmi put zaredom… – dodao je Roger, vlasnik rekordnih 18 Grand Slam naslova, svjetski sportski superstar, koji se se uopće ne ponaša kao da je nedodirljiv.
Dan kasnije pozdravio je u prolazu poslije konferencije za novinare, a 24 sata kasnije sjeli smo, ovog puta sami, za isti stol i razgovarali kao da se znamo desetljećima. Time je, zahvaljujući i Ivanu Ljubičiću, ispunjena jedna od mojih velikih profesionalnih želja. Poslije više od četvrt stoljeća pisanja o tenisu, razgovarati s najboljim svih vremena…
Halle ili Basel, to je bila jedino pitanje i jedina prava mogućnost za to. Na Grand Slam turnirima to je nemoguće, ali ATP turniri su prilika. Odluka je pala na – Halle. Mjesto u Westfaliji od dvadesetak tisuća stanovnika, udaljeno petnaestak kilometara od Bielefelda i 110 od Dortmunda. I tisuću i 200 kilometara od Rijeke. Isplatila se vožnja do Wimbledona usred Westfalije, na kojem Švicarac igra 15. put! Zašto?
– Ovo je oaza tenisa. Nije to metropola, Pariz ili London. U Halleu se osjećam kao kući, imam čak i svoju ulicu. Obitelj Weber koja vodi turnir je sjajna, sve je na korak, sve je jednostavno za mene i moju obitelj. Imao sam tu osam sjajnih godina, osam puta sam podigao trofej. Sve je super, za pet.
Odluka za zdravlje
U Stuttgartu ste porazom otvorili sezonu na travi?
Na stranu (brojni) rekordi, ono što je posebno kod Federera je elegancija pokreta, prava – poezija. Švicarski Maestro može do posljednjeg djelića sekunde odgoditi odluku (u koji dio terena će uputiti loptu), što mogu samo najveći velikani sporta. Svaki pokret je graciozan, kao i njegovo kretanje po terenu. Kada se tome doda da je veliki čovjek, filantrop, pogotovo kada je u pitanju domovina njegove majke, jasno je zašto je omiljen gdje se god pojavi.
Iako gubi (23-14) u međusobnim susretima protiv Rafaela Nadala, pronašao je način kako ukrotiti prijatelja i velikog suparnika s Mallorce. Dijelom zahvaljujući Ivanu Ljubičiću, kojem je izgradio karijeru na bekendu (i servisu), dobio je četiri posljednja meča protiv Španjolca, uključujuću finale ovogodišnjeg Australian Opena. Nadal je imao »break« prednosti u petom setu i da je držao servis do kraja, danas bi imao samo jedan Grand Slam naslov manje od Švicarca (17-16)…
Zanimljiva je i činjenica da Federer nikad nije predao meč nakon što je odigran prvi poen! Triput je predao bez borbe, ali nijednom kada je ušao na teren u gotovo 1400 utakmica. Impresivno!
– Nisam dobro krenuo u ovaj dio sezone, izgubio sam od Tommyja Haasa. Loše sam odigrao važne lopte i na kraju izgubio od boljeg.
Preskočili ste Roland Garros. Je li stanka za zemljanog dijela sezone utjecala na poraz u prvom meču u Stuttgartu?
– Možda. Međutim, igrao sam dobro, nije da sam glatko izgubio 6:2, 6:2, s groznom igrom, bez osjećaja na servisu ili forhendu. Uostalom, imao sam set i »break« prednosti, meč loptu, trebao sam naći put kući, do pobjede. No, nikad se nije lako vratiti poslije stanke baš na travi, na kojoj odlučuju sitne stvari. Jedan servis ili jedan retern mogu odlučiti ishod susreta.
Žalite li za preskočenim Parizom?
– Jednom kad sam odlučio, više nema žala. Prvi put sam namjerno odustao od jednog od četiriju najvećih turnira i osjećao sam se dobro. Odluka je tinjala nekoliko dana.
Uživao sam kući s obitelji i prijateljima, trenirao, ali nijednom nisam pomislio na to da sam mogao biti u turniru. Jednostavno, smatram da bi nastup u Roland Garrosu imao negativan utjecaj na ono što dolazi, na Wimbledon, US Open, sve poslije toga. Kada sam odvagao što Pariz može donijeti, a što odnijeti, osjećao sam da bi nastup bio prerizičan. Zato sam odlučio odustati. Međutim, to nije trend koji će se ponoviti, jer ne znam što donosi budućnost. Odluka je bazirana na bazi zdravlja. Naime, lani su travanj i svibanj bili jako hladni i imao sam problema. Ali više nema predaha, postao sam svjetski prvak u mečevima na treninzima.
Osvojili ste rekordnih 15 turnira na travi. Je li dobra stvar što je sezona na travi produljena za tjedan dana?
– Lijepo je imati dodatni tjedan, ali ne žalim što sezona na travi traje pet tjedana. Promjene podloge su izazov. Osim toga, odrastao sam na zemlji, to je moja prirodna podloga, druga je stvar što sam najveće uspjehe imao na betonu ili travi.
U Stuttgart ste neuspješno počeli misiju Wimbledon, Halle je zapravo pravi početak, tu ste prije 14. godine osvojili prvi od osam naslova?
– Wimbledon je najvažniji cilj sezone. Lani nisam bio sto posto fit za vrijeme Wimbledona, trebalo je riješiti i probleme s koljenom. Zato sam odlučio preskočiti ostatak sezone. Sada sam preskočio Roland Garros, želim u Wimbledon doći zdrav i potpuno spreman, fizički i mentalno. Još da se posloži igra… Bit će zanimljivo, širok je krug igrača koji ove godine mogu osvojiti naslov.
Reuters
Važno se probiti do drugoga tjedna, što nije lako. Trava ne oprašta. Dovoljno je pogledati moj poraz u Stuttgartu, ispadanja Wawrinke, Andyja Murrayja i Raonića u prvom kolu Queen’s Cluba. Nema popusta ako ne igraš dobro, ako nisi pravi. Ove poraze ne treba gledati tako tragično, ali sve to samo pokazuje da možeš imati savršenu pripremu, savršen trening uoči Wimbledona, ali neće biti popusta ako u »All England Clubu« nisi pravi.
Roger Federer rođen je 8. kolovoza 1981. u Baselu. Otac Robert je Švicarac, majka Lynette Južnoafrikanka. Djetinjstvo je proveo blizu granica Švicarske s Francuskom i Njemačkom. Kao dijete igrao je tenis (od osme godine), ali i badminton, kriket, nogomet, čak i košarku, što je poboljšalo njegovu koordinaciju. Nogomet je u »Baselu« igrao do 12. godine. I danas je veliki navijač svojeg kluba i švicarske nogometne reprezentacije.
Godine 1988. osvojio je juniorski Wimbledon, godinu kasnije već je bio u prvih sto na ATP ljestvici. Erupcija je krenula 2001. kada je u osmini finala Wimbledona, u premijeri u »All England Clubu«, zaustavio Petea Samprasa. Dvije godine kasnije podigao je trofej na svetoj travi… Bio je to prvi od 18 Grand Slam naslova, među kojima je sedam Wimbledona.
Federer je danas jedan od najbogatijih sportaša svijeta.
Federer je u travnju 2009. oženio Mirku Vavrinec, bivšu tenisačicu. Ljubav je planula 2000. za vrijeme Olimpijskih igara u Sydneyju. Imaju četvero djece, blizanke Mylu Rose i Charlene Rivu, koje uskoro slave osmi rođendan, te trogodišnje blizance Lea i Lennyja.
U karijeri je osvojio rekordnih 18 Grand Slam turnira (sedam Wimbledona) iz 28 finala. Ukupno je osvojio 91. trofej, olimpijsko zlato u paru (Peking) i srebro u pojedinačnoj konkurenciji (London), te Davis Cup (2014.).
Omiljena mu je životinja lav, omiljena boja crna, a broj – 8. Voli AC/DC i Lennyja Krawitza. Do 14. godine bio je vegetarijanac. Voli plivati i u svim svojim vilama ima bazen. Zna svirati klavir i violinu.
S obzirom na stanku, izgledate spremni za Wimbledon?
– U životu nisam toliko trenirao na travi kao ove godine. Počeo sam još u prvom tjednu Roland Garrosa. Zbog kiše smo malo skratili taj prvi dio, ali zato smo sve nadoknadili u Stuttgartu i sada u Halleu. Idućeg tjedna bit će ista priča u Londonu uoči Wimbledona. Tada će trebati dodatno poraditi na fitnesu budući da se igra na tri dobivena seta. Tu su još obaveze prema sponzorima, turniru, sve to treba obaviti, a zatim se posvetiti Wimbledonu, cilju sezone.
Sunčani duo
Trijumfom u Melbourneu, 18. Grand Slam naslovom u karijeri, prekinuli ste post, što je trajao od Wimbledona 2012. godine?
– Za mene je taj naslov bio velika senzacija, pogotovo što sam dodao »sunčani duo«, Indian Wells i Miami. Nadalov deseti Pariz bio je manje iznenađenje, vjerovao sam da će opet dominirati na zemlji. Međutim, ne baš na taj način. Možda to ima veze s Murrayjem, koji je popustio poslije sjajnog kraja prošle sezone, te Novakom, koji ne igra svoj najbolji tenis. Rafa je u odličnoj poziciji, najbolji igrač na zemlji svih vremena favorit za mjesto prvog igrača godine. Ali drugi dio sezone bit će zanimljiviji od prvog dijela, vratit će se pravi Murray, Đoković. Za njih će to biti krucijalan dio sezone. Tu su Stan Wawrinka, Kyrgios, mlađi Zverev…
Preskočili ste 1.100 pobjeda u karijeri, više ima samo Jimmy Connors, 1.256?
– Velika je to brojka i nadam se da ću dodati još pokoji uspjeh. Danas brojeve cijenim više nego nekad.
Nikad niste bili u Hrvatskoj. Ali premijera bi mogla biti ovoga ljeta?
– A ne, to nije istina, ha, ha… Volio bih doći za vrijeme ljeta. Čuo sam da je jako lijepo duž obale, na Jadranu. Vidio sam fotografije, a Ivan mi je puno govorio o njegovim krstarenjima brodom. Vjerojatno zna svaku uvalu. Sada ima vremena budući da više nije profesionalni igrač. Nažalost, mislim da ove godine neću moći doći u Hrvatsku. Plan je doći jednoga dana, jedno je sigurno, neću čekati 70. rođendan. Doći ću, prije ili kasnije. Vjerujem – prije.
Razgovarali smo već o HNK Rijeka i dvostrukoj kruni. Ivan Ljubičić vam je puno toga rekao?
– Ma ne znam baš toliko. Čuo sam da je u momčadi Švicarac Mario Gavranović, ali ne znam puno o njemu. Ali znam da je bilo nekoliko hrvatskih igrača koji su mogli zaigrati za Švicarsku. Na kraju nisu, što znači da nisu Švicarci. Šalim se. Jedan od njih bio je Mladen Petrić, pa Ivan Rakitić, koji je odrastao nedaleko Basela i igrao, kao i ja, za »Basel«. Šteta što se odlučio igrati za hrvatsku reprezentaciju, ali tako to ponekad ide. Ima prekrasnu karijeru, sada je u »Barceloni«. Drago mi je zbog njega, ali i svakog koji uspije. No, posebno mi je drago zbog njega, ima sjajan karakter, sviđa mi se njegov stav na terenu. Želio bih ga opet vidjeti, dugo vremena prošlo je od našeg posljednjeg susreta.
Kad smo kod imena Ivan, zašto Ivan Ljubičić? U vremenima smo kada najbolji tenisači svijeta angažiraju »supertrenere«, osvajače Grand Slam naslova, ali vi ste angažirali prijatelja?
Reuters
– Mislio sam da bi bilo zanimljivo imati uz sebe trenera moje generacije, koji je igrao protiv te iste generacije. Nikad nisam imao takvog, ako se vratim na Josea Higuerasa, Stefana Edberga, Paula Annaconea, Tonyja Rochea, Petera Lundgrena… Oni su igrali protiv nekih različitih generacija. Trebao sam nekog tko je više puta igrao protiv mene i zna sve o meni, ali i nekog tko je bio s druge strane mreže protiv Rafaela Nadala, Novaka Đokovića, Andyja Murrayja i ostalih. Ivan je jedan od njih. Ono što mi se kod njega sviđa je pobjednički mentalitet. Veliki je prijatelj, ali istodobno je i veliki profesionalac, ozbiljan u poslu. Napravio je sjajan posao s Milošom Raonićem i vjerovao sam da je spreman. Jedino što sam morao je uvjeriti ga da može donijeti nešto novo mojoj ekipi, koja je već radila kao podmazana, u kojoj su trener Severin Lüthi, fizioterapeut Daniel Troxler i kondicijski trener Pierre Paganini, menadžer Tony Godsick i supruga Mirka. Ivan je znao puno i o mojem životu, ali smatrao sam da da postoji još prostora koji se može poboljšati zahvaljujući njemu. Mislim da je u tome uspio i da je sada sretan što je preuzeo posao.
Mentalna potpora
Je li se taj djelić »puzzlea« mogao vidjeti u petom setu i preokretu u petom setu finala Australian Opena protiv Rafaela Nadala, kojeg ste iznenadili revijom briljantnih bekenda?
Federerovi suparnici sve češće su i njegovi veliki navijači. Mischa Zverev je jedan od onih koji to ne krije.
– I ja sam imao isti slučaj igrajući protiv Samprasa, Agassija, Kafeljnikova, Henmana… Sjajno je bio igrati protiv onih koje si pratio i bio zadovoljan zbog svake njihove pobjede. Kada se radi o Mischi, on je prilično otvoren po tom pitanju. Iako je njegov brat Alexander bolje rangiran, za mene je Mischa uvijek Zverev broj jedan jer je – stariji. Cijenim ga, njegovu iskrenost. Uvijek sam sretan kada netko prati nečiju karijeru. Žao mi je jedino što sam u meču protiv njega već počeo slaviti jedan poen, a lopta se vratila. Dogodilo mi se to nekoliko puta u životu. Osjećao sam se posramljeno…
– Moguće. Svi su u mojoj posadi vjerovali da mogu osvojiti Australian Open. I u to su me uvjerili, bez obzira na to što šest mjeseci nisam igrao. Uvjerili su me da je sve moguće i uspjeh svakako ima veze s Ivanom i ostalim članovima ekipe. Treba reći da je prva godina naše suradnje bila komplicirana zbog mojih problema s koljenom. Lani nisam igrao kako treba jer me koljeno mučilo sve do travnatog dijela sezone. O nekom poštenom razgovoru o taktici nije moglo biti govora. Više se radilo o mentalnoj potpori. Za vrijeme rehabilitacije bio mi je velika podrška, ali morao se načekati da bi se i njegov rad uklopio u momčad, postao vidljiv. Znam da mu je bilo komplicirano, jer tek od ove godine radimo stvarno savršeno. Odličan je i na treninzima, donosi neke nove stvari u tenis. Zato je uvijek dobro imati nekog novog u ekipi, jer donosi nešto novo.
Imate obitelj, četvero djece, teniski ste profesionalac, oko vas se okreće business. Je li vam dan od 24 sata prekratak?
– Svi imamo isti problem. Zato pokušavam sve uskladiti na najbolji način. Sretan sam, jedino bih da sam koju godinu mlađi, bilo bi više tenisa ispred mene. Ali ne žalim, pokušao sam sve što se moglo na Touru i danas uživam. Malo je drugačije nego prije zbog obitelji i godina, ali sve je u najboljem redu. Vidjet ćemo koliko mi je teniskih godina preostalo. Uskoro će 36. rođendan…
Kako se probuditi s osjećajem da ste najbolji tenisač svih vremena?
– Ne budim se na taj način, budim se najprije kao otac i suprug, a tek onda kao tenisač!
