Francuski teniski guru, trener prve tenisačice svijeta Serene Williams, tv komentator i osnivač najveće teniske akademije u Europi - Patrick Mouratoglou
Kada me angažirala bila je broj pet i dvije godine nije osvojila Grand Slam. Tražila je da joj pomognem osvojiti još jedan veliki trofej… Rekao sam joj da moramo napraviti program razvoja, znajući da može osvojiti više od jednog. Osvojila ih je deset… – kaže Mouratoglou
Patrick Mouratoglou osebujan je tip. Ovaj 46-godišnji francuski teniski trener i televizijski komentator od lipnja 2012. vodi Serenu Williams, ovoga tjedna prvu tenisačicu svijeta bez obzira na to što ne igra od trijumfa na Australian Openu. Mouratoglou i Serena zajedno su osvojili deset Grand Slam naslova Amerikanke, koja je 20. travnja objavila da je u drugom stanju. To znači da je posljednji i rekordni 23. Grand Slam naslov Open ere u Melbourneu osvojila u – blaženom stanju.
– Nisam znao. O trudnoći me izvjestila dva tjedna prije nego što je izašlo u javnost. No, nekako sam očekivao tako nešto. Predobro je poznajem i znam čitati između redaka. U godinama je kada je razumljivo početi razmišljati o obitelji – kaže Patrick Mouratoglou, sin Francuskinje i Grka Parisa, osnivača tvrke EDF, koja se bavi obnovljivim izvorima energije.
Uspjeh i izazov
Hoće li se Serena vratiti tenisu?
– Sad je rano za sve odgovore. Ne znam. Ovog trenutka to ne zna ni ona. Stvar je u osobnosti i što želiš u životu u određenom trenutku. Možda Serena s djetetom u rukama bude drugačije gledala na stvari. Dogodit će joj se velika promjena u životu, ali mislim da će se vratiti. Pogotovo ako svi budu mislili da – neće.
Vaša suradnja bila je plodonosna. Što ste promijenili u njenoj igri? I oni najbolji moraju nešto mijenjati da bi uspjeli, o čemu najbolje svjedoči bekend Rogera Federera?
– Roger je jako puno promijenio u svojoj igri i na tome radi posljednje tri godine. Sve je to sada naplaćeno. Federer je sada agresivniji, na reternima i u igri, puno je češće na mreži. Slična je stvar sa Serenom. Kada me angažirala bila je broj pet i dvije godine nije osvojila Grand Slam turnir. Tražila je da joj pomognem osvojiti još jedan veliki trofej… Rekao sam joj da moramo napraviti program razvoja, znajući da može osvojiti više od jednog. Osvojila ih je deset… Rekao sam joj da mora spremna ići na turnire, jer previše je mečeva gubila koje nije smjela izgubiti. Druga stvar, trebalo je naći dodatne opcije u igri, te smanjiti broj ozljeda. I četvrto, za svaki je meč trebalo imati plan. Mislim da je sve to skupa odlično funkcioniralo. Puno smo radili na forhendu, koji je bio preravan. To nam je donijelo dva Roland Garrosa u posljednje četiri godine, a u deset prehodnih godina osvojila je samo jedan.
Patrick Mouratoglou i naš novinar Zlatko Horvat
Činjenica da je Serena najbolja tenisačica svih vremena olakšala vam je posao?
– Istina, ali kada sam je preuzeo nije bila najbolja svih vremena, imala je 13 Grand Slam naslova. U to vrijeme govorili su mi da je činjenica da sam njen trener veliki uspjeh za mene. Nisam se složio. Za mene je to tek bio – početak. Pravi je izazov bio napraviti razliku i to je prava čar ovoga posla. Sada je Serena najbolja svih vremena, ali 2012. to nitko nije govorio. Naravno, draže mi je biti s rođenim pobjednikom, uzbudljivije je, možeš ostvariti više ciljeve. Ali nije lako biti trener ikome, moraš razumjeti situaciju, pronalaziti rješenja, učiniti igrače boljima, natjerati ih da te slušaju…
Serena Williams i Patrick Mouratoglou
Jeste li u radu sa Serenom ispustili koji cilj?
– Mislim da nisam. Srušila je sve rekorde, jedino nije onaj Margaret Court od 24 Grand Slam naslova, što traje još iz razdoblja prije Open ere. Uzeo sam je kada je imala 31 godinu i peta na svijetu. Postala je broj jedan i ostala na vrhu tri i pol godine. Da je ostala broj jedan još dva tjedna, srušila bi i rekord po broju uzastopnih tjedana na vrhu. Nije uspjela…
Veliki potencijal
Uoči turnira u Monte Carlu Borna Ćorić osvojio je prvi turnir u karijeri?
– Borna ima veliki potencijal, a već je u vrhu s prvim trofejom. Borna jako puno pobjeda ostvaruje sa svojim karakterom, a to su stvari koje se ne mogu naučiti, već samo djelomično poboljšati. To je kod njega sjajna stvar i dobar znak. Ima karakter, a može još puno naučiti.
Što je Ivan Ljubičić dao Rogeru Federeru?
– Iskreno, ne znam odgovor. Roger je ranije krenuo s promjenama u svojem tenisu, ali mislim da su kliknuli, a to je važno. Rad na treninzima mora upaliti u mečevima. Veliki preokret bila je Federerova pobjeda nad Nadalom u finalu Australian Opena. Njegov bekend je ravniji, brži I duži nego prije, a to je ključ. Nadal više nema toliko vremena za forhend, ne može napasti, već kasni. Ono što mi nije jasno je Nadalova promjena taktike, odustao je od plana koji je funkcionirao, što mi je neshvatljivo. I sada se potpuno izgubio.
Može li Marin Čilić do još jednog Grand Slam naslova?
– Ako osvojiš jedan, uvijek možeš i drugi. Ovoga trenutka to nije Čilić koji osvaja velike turnire, ne znam razloge, ali mislim da se muči sa samopouzdanjem. Promašuje više nego obično, neodlučniji je…
Jeste li ikad bili u Hrvatskoj? Serena je bila prije dvije godine…
– Pretpostavljam, za vrijeme odmora. Bio sam u Hrvatskoj, u Splitu. Obično je kod mene u Akademiju dolazio Mario Ančić. Sjajan tip, drag momak.
Čudi li vas druga mladost Mirjane Lučić-Baroni?
– Koga ne čudi? Međutim, kada sam gledao kako igra, iznenadilo me je što nema bolji plasman na WTA ljestvici. Nevjerojatno udara tu lopticu, uopće se ne kreće loše, fokusirana je… Ne očekuješ odmah da će igrati polufinale Australian Opena, ali ima ona igru. Znam njenu priču.
Savršeno za tenis
Vaša akademija najveća je u Europi. Jeste li razmišljali da će postati broj jedan u Europi, biti magnet za ponajbolje igrače svijeta?
– Nisam. No, uvijek sam bio ambiciozan, to je moja osobnost. Rekao sam da mi je cilj biti broj jedan u Europi, zašto ne i u svijetu. To je moj način razmišljanja. Kada sam počeo trenirati, nisam znao ništa i rekao sam istu stvar: u budućnosti se želim boriti za broj jedan i Grand Slamove. Ambicija je postojala, nisam mislio da će biti ovako, ali htio sam nešto veliko. Znao sam da moram pokazati da radim rezultate. Bilo je puno koraka, što je normalno i uzbudljivo, jer ako odmah dođeš do vrha, to nije to, ali uzbudljivo je proći svaki korak i probijati se u poslu u kojem nisi na početku dobrodošao jer nisi iz tenisa.
Zašto ste izabrali Nicu?
– Jer je to savršeno mjesto, najbolje u Europi za tenis. Zbog puno razloga. Broj jedan, vrijeme je predivno, što je glavni razlog. Imamo 40 dana kiše godišnje. Tenis igramo vani cijele godine, a to je vanjski sport. Dvoranski sport je za jedan mjesec u godini. Puno je teže igrati vani nego unutra, zato je bolje učiti vani. Htjeli smo biti na mjestu gdje možemo to cijele godine. Drugo, 50 minuta smo od međunarodnog aerodroma, drugog najvećeg u Francuskoj, imamo poveznice sa cijelim svijetom. Treće, u jako smo lijepom području, gdje milijuni ljudi godišnje dolaze na odmor. To je jedno od najslavnijih mjesta na francuskoj rivijeri, što je veliki plus, nismo usred ničega. Kada sve to ukomponirate… Našao sam mjesto koje je imalo potencijal i rekao: savršeno. Tražio sam ga godinu dana.
Imate li probleme s Francuskim teniskim savezom zbog prekrasne Akademije?
– Imao sam ih puno u prošlosti, kada sam počinjao. Jer su rekli: tko je taj mladi tip, tko je taj Mouratoglou, zašto se želi s nama natjecati? Početak je bio težak. Ali sada je dobro, čak žele i surađivati. Trebaju to iskoristiti. Svi najbolji igrači na svijetu dolaze ovamo. To je njihov izbor, naravno. Ali uvijek kažem da se računi plaćaju nakon što dođu rezultati, bili dobri ili loši. Odluke koje donosimo sad, rezultati će se vidjeti za nekoliko godina. Kada su me ljudi prije 10 godina kritizirali, rekao sam im neka pričekaju, vide rezultate pa ćemo pričati. Sve je u rezultatima. Kada sam Baghdatisa doveo do finala Australian Opena, prijateljica mi je napisala poruku: Svi koji su mislili da si lud, sada će ti reći da si genijalac. I bilo je tako. Nisam ih slušao tad, ni poslije. Slušam samo one koji mi vjeruju na početku priče.
Uvjeti su savršeni, baš kao i tereni?
– Uvjeti su vrlo slični kao na Grand Slam turnirima. Zemljani tereni su jako dobri, imamo ATP Challenger za koji kažu da je najbolji u kalendaru. Imamo i dvorane, fitness, liječničke službe, sve najprofesionalnije što može biti. Kompleks je velik, ali tako smo htjeli. Ljeti ima tjedana kada ne možemo primiti više nijednog igrača jer smo puni. To je bila ideja. Sve je udobno je, ali ne luksuzno. Imamo puno igrača koji su s nama dugoročno, u teniskom sustavu i školi cijelu godinu, puno igrača koji dolaze na cijeli tjedan. Liječnički centar radi s igračima, ali otvoren je i za ljude izvana, bilo tko može doći. Isto je i s fitness klubom, s teniskim klubom, i hotel je otvoren. Ljudi mogu doći, biti ovdje koliko žele, provesti praznike, ići na plažu, večerati u Cannesu, biti u sportskom raspoloženju. Fitness, spa, trčanje u šumi, puno je aktivnosti. Napravili smo ovo za ljude, ne za sebe. Ako je luksuz, onda je za ljude koji vole sport. Svi najveći igrači svijeta došli ovdje barem jednom.
Emocije i znanje
Radite tri posla istovremeno?
– Radim i za ESPN, Fox Asiju, imam fitness klubove, puno drugih aktivnosti. Sve ovisi o timu kojim si okružen. Uspješan biznis je onaj koji stvara novac, ali radi i bez tebe. Akademija radi i bez mene, tu sam da superviziram, da gledam igrače, ali i kad nisam tu, Akademija radi. Imam tim koji je zajedno 20 godina, rade sjajan posao. Evo primjera: u siječnju smo odlučili da ćemo napraviti challenger. U tri mjeseca smo napravili to s ekipom ljudi koja nikad nije radila ATP turnir i svi su rekli da je to najbolji challenger u godini. Igrači, ATP, svi su bili oduševljeni. Ekipa je sjajna, a ja nisam napravio ništa. Pravi ljudi na pravom mjestu rade pravi posao. U momčadskom duhu.
Izazov vam je analizirati tenis, pričati ljudima o tom sportu?
– To je poanta. Rekao sam ljudima na Eurosportu da moramo otvoriti dvoja vrata ako želimo dovesti više ljudi u tenis. Prva su emocija: ljudi gledaju sport da bi osjetili emociju. Moraju voljeti ili ne voljeti igrače. Moraju ih poznavati kako bi znali, treba im objasniti da znaju za koga će navijati i protiv koga će navijati. Druga vrata su razumijevanje igre. U nogometu svi misle da dobro razumiju igru, toliko je tv emisija koje to objašnjavaju. Sport koji poznaješ puno ti je zanimljiviji, vidiš puno više stvari nego igra li igrač dobro ili loše. Tenis je kompliciran sport, a želim pomoći da ga ljudi vide iz drugog kuta i bolje razumiju.
