Pat Cash

Nenadmašni majstor voleja u Umagu: Teniski meč je život u malom

Zlatko Horvat

Pat Cash, Foto: M. MIJOŠEK

Pat Cash, Foto: M. MIJOŠEK

Razmišljao sam jesam li bio u Hrvatskoj ranije. Jesam, 1985. za Davis Cup susreta protiv Jugoslavije. Goran mi je rekao da je tada bio sakupljač lopti. Sada je jedino bolji igrač nego što je tada bio – kaže Pat Cash, 52-godišnji Australac



Pat Cash osvanuo je u Umagu na 30. obljetnicu osvajanja Wimbledona. Majstor voleja, za koje Goran Ivanišević kaže da su primjer kako treba igrati taj udarac, u tom je finalu 1987. pobijedio Ivana Lendla. Prije toga bio je uspješniji od Guya Forgeta, Matsa Wilandera i Jimmyja Connorsa, izgubivši set na put do naslova. Zahvaljujući ekshibiciji s Goranom Ivaniševićem i Richardom Krajicekom, također pobjednicima Wimbledona, osvanuo je u Umagu. Nije mu to prvi dolazak u Hrvatsku.


– Razmišljao sam jesam li bio u Hrvatskoj ranije. Jesam, 1985. za Davis Cup susreta protiv Jugoslavije. Goran mi je rekao da je tada bio sakupljač lopti. Sada je jedino bolji igrač nego što je tada bio – kaže Pat Cash, 52-godišnji Australac, koji je tada izgubio od Živojinovića, slavio s Johnom Fitzgeraldom protiv Gorana Prpića i Bobe Živojinovića u pet setova, da bi treći bod donio uvjerljivim uspjehom nad Markom Ostojom. Uz naslov u Wimbledonu, osvojio je dvaput Davis Cup uz pobjede u presudnim susretima finala, a igrao je i dva finala Australian Opena.



Goran Ivanišević i Richard Krajicek moji su junaci kada se u pitanju servis i volej. Oni su moji favoriti po tom pitanju. Kada radim s mladima, koristim video snimke njihovih servisa – kaže Cash. 





Sveta trava


Vratio se tri desetljeća unatrag, na pobjedu na svetoj travi »All England Cluba«. – Znao sam da mogu osvojiti Wimbledon. Pobjeda u finalu donijela je olakšanje, ali isto tako bio je to trenutak ponosa, koji sam želio podijeliti s obitelji, s ekipom, trenerom. Sve se spojilo u pravom trenutku. Nije uvijek lako biti na vrhuncu forme na Grand Slam turnirima, ali meni je to uspijevalo. Bio sam fit, mogao sam igrati pet setova, ali na putu do krune izgubio sam samo, čini mi se, jedan set.

Nisam bio ni nervozan, dok je u meču gotovo sve prošlo gotovo savršeno. Prošlo je 30 godina i sretan sam što sam još živ. Još igram tenis, nisam mislio da ću to činiti tri desetljeća kasnije. Još sam prilično dobar. Igram ekshibicije, turnire, trener sam, uključen sam u tenis. Kada sam imao 30 godina bilo mi je dosta tenisa, pomislio sam da više ne želim vidjeti lopticu u životu. No, volim tenis, danas uživam u tom sportu više nego ikad. U tih 30 godina puno se toga promijenilo, prošlo je puno dobrih igrača, a dolaze novi.



Prije 16 godina Cash je nastupio na ekshibiciji na Mallorci i izgubio od – 14-godišnjeg Rafaela Nadala! – Trebao sam igrati s Beckerom na jednoj ekshibiciji poput ove umaške, ali Boris se ozlijedio i otišao kući. Pitali su me želim li igrati s jednim mladim tenisačem, svjetskim juniorskim prvakom. Još negde imam fotografije u svojem kompjuteru.

Odgovorio sam: Zašto ne? Radilo se o prijateljskom meču, ekshibiciji, »show« je morao ići dalje. Ali kad sam vidio kako trči kao lud, udara samo spinove, nije mi izgledalo nimalo prijateljski. Dobio je prvi set, ali nakon toga sam se uozbiljio, počeo ići na mrežu, napadati njegov drugi servis i lako dobio drugi set. Mislio sam da će se kao mlad igrač postati nervozan u »tie breaku«.


Normalno je kod mladih igrača, igram često s njima budući da ima akademiju. Kod Rafe je bilo obratno. Zabio je tri nevjerojatna »winnera« za kraj, a ja sam taj koji je postao nervozan… Sjećam se da je tamo bilo nekoliko švedskih tenisača, možda čak Bjorn Borg. Nije mogao vjerovati da sam izgubio od igrača koji je mjesec kasnije imao 15. rođendan. Mislio je da sam igrao loše. Ne, mali je jako dobar. Dvije godine kasnije Rafa je osvojio prvi od deset naslova u Roland Garrosu…



Roger Federer je bez izgubljenog seta došao do rekordne osme krune u »All England Clubu«.


– Ključna je stvar da Roger nije imao pravog suparnika. Za njega nije bilo izazova. Mislio sam da bi mu Rafa mogao zadati problem u finalu, ili Murray ako je fit. Samo oni imaju šansu dobiti najboljeg igrača na travi na svijetu. Roger je igrao stvarno dobro, ali on uvijek igra odlično, posebno u Wimbledonu, koji je uzbudljiv. No, s ozlijeđenima Đokovićem i Murrayjom, s Nadalom koji je imao pretežak meč… Roger je igrao fantastično. Njegov servis je poseban i moraš biti briljantan na reternu želiš li ga pobijediti. To je jedini način. Berdych je relativno dobro vraćao servise, ali Čilić, Raonić, Dimitrov… Bili su loši na reternu. Kod tenisačica Garbine Muguruza je odigrala sjajno u polufinalu i finalu. Ali nevjerojatna priča je Serena. Uh, stalno kažem Serena… Mislim na Venus, koja je igrala dva Grand Slam finala ove sezone, s obzirom 37 godina, s obzirom na njenu bolest. Ona je najveća priča ovog Wimbledona, ne Federer. Za njega sam još u ožujku rekao da će osvojiti Wimbledon.



U protekla dva tjedna Wimbledona Pat Cash je bio prilično zaposlen. Kao član »All England Cluba« nije imao problema s akreditacijom, inače bi mu trebala novinarska, trenerska, igračka s obzirom na turnir legendi…


– Pisao sam za »Sunday Times«, radio kao trener, vodio Coco Vanderweghe, komentirao za BBC, za televiziju i radio, nešto i za CNN… Coco Vanderweghe dolazi iz sportske obitelji, njezin djed Ernie i ujak igrali su u NBA ligi, a njezina majka Tauna Vanderweghe bila je američka olimpijka u plivanju i odbojci. Coco je u Wimbledonu dogurala do četvrtfinala i izgubila od Slovakinje Rybarikove.

– Coco je bila jako razočarana, ja malo manje. U četvrtfinalu nije odigrala najbolje. Bio nam je to četvrti ili peti zajednički tjedan. Znao sam da najprije moramo srediti neke stvari. Tehničke stvari, mentalne. Na puno stvari sam ponosan. Izgubila je u utorak, dan kasnije bili smo na treningu, a do subote smo riješili te tehničke stvari. Mislim da će joj to puno pomoći. Imala je veliku priliku za polufinale, ali rekao sam joj da će to biti najbolji poraz u karijeri. Razumjela je što sam želio reći. Poraz ju je pogodio, ali imao sam rješenje. Trening…


Mislim da je to najbolji poraz koji joj se mogao dogoditi. Dogovorili smo suradnju do US Opena. Vidjet ćemo. Imat ćemo tada sedam tjedana zajedničkog rada i ako joj bude dosta mojih šala, ako joj bude dosta… Nadam se da ćemo nastaviti suradnju, mislim da ima dosta vremena za napredak.



Ludi tenis


Godine 2001. Cash je prognozirao da će Ivanišević konačno podići pehar u »ll England Clubu«. S druge strane, John McEnroe je čak smatrao da to ne bi bilo dobro s obzirom na Tima Henmana i činjenicu da Goran »ima samo servis«… Kasnije se Big Mac ispričavao i govorio da nije tako mislio.


– Dobar sam u prognozama kada je Wimbledon u pitanju. Uvijek kažem da je to moj najdraži finale Wimbledona. Oprostite, drugi najdraži… U finale 2008. između Nadala i Federera igrao se ludi tenis, ali nije uvijek sve u tenisu. Te 2001. bilo je emocija, drame, ludih stvari, igralo se u ponedjeljak. To je pravi Wimbledon, u kojem dva tenisača, Goran i Patrick Rafter, očajnički žele doći do trofeja… S druge strane, postoji igrači kojima se ne da ni trenirati, koji namjerno zovu fizioterapeuta poput Bernarda Tomića, Australca hrvatskog porijekla.

– Mogu ga donekle razumjeti, svi ponekad izgorimo s izuzetkom Federera, on je drugačiji. Tenis je prekrasan sport, super je, evo nas u Umagu ili Poreču, ali nismo cijele godine u tako lijepim destinacijama, s plažama. Većinom godine se naporno trenira. Možemo prihvatiti da se izgori, ali drugi problem je stanka zbog zdravstvenih tegoba. Tomić je priznao da je glumio ozljedu da bi zaustavio momentum suparnika jer je bio u rezultatskom zaostatku. Jeste li ikad vidjeli da je fizioterapeuta pozvao netko tko je vodio?


Nikad se to ne događa. Čak i ako si se ozlijedio na kraju seta. Tenis je jedini sport na svijetu koji se zaustavlja na taj način da bi se igrač odmorio. Zamislite boks i boksača koji u desetoj rundi traži pet minuta stanke da bi mu namjestili lice. Ili maratonca koji traži tretman pet kilometara prije cilja. To je ludilo, apsolutno ludilo!


Nitko to ne može riješiti, a to je nagluplja stvar na svijetu. Svi ti liječnici ili fizioterapeuti se boje tužbi, kao natjerali su igrača da nastavi igrati. Moje je mišljenje da kod tenisača ne smije biti prekida i dolaska fizioterapeuta poslije trećeg seta. Ništa! Jedino ako slomiš nogu, gležanj… Ili si spreman, ili nisi. Druga su stvar dame, kod njih toga nema.


Nije čudno što je komentator. Raspričao se, a kamere su čekale. Genijalac. – Tenis je dio mojeg života i dao mi je puno lekcija. Teniski meč je život u malom. Mučiš se, ali na kraju prebrodiš stvari…