Legendarni i jedinstveni

Ivanišević otvoreno o Čiliću, Federeru, Đokoviću i novom angažmanu

Zlatko Horvat

Mi treneri nemamo čarobne štapiće, ali čestitam Ljubi, nije ga Federer uzeo zbog prijateljstva - Goran Ivanišević

Mi treneri nemamo čarobne štapiće, ali čestitam Ljubi, nije ga Federer uzeo zbog prijateljstva - Goran Ivanišević

Roger je najbolji tenisač svih vremena. To što on može s rukom i reketom jedna je stvar, ali to što nikad ne odigra dva ista poena... On se kreće kao da ima 20 godina, leti po terenu – ocjenjuje Ivanišević i dodaje: Čestitam Ljubi! Napravili su odličan posao. Federer je i tu uvjerljivo najbolji, u odabiru trenera. Koji put moraš znati zašto uzimaš nekog trenera i zašto ti treba



Tri tjedna razmaka između Roland Garrosa i Wimbledona, uvedenih prije dvije godine, pomicanje termina umaškog Plava laguna Croatia Opena, kao i promocija satova »Hublot«, značili su jednu jako dobru stvar.


Razgovarati s pobjednikom Wimbledona nakon finala u »All England Cluba«. Naravno, uključio se tu i žulj Marina Čilića, koji je olakšao put Rogeru Federeru na putu do rekordne osme titule u Wimbledonu. A Goran? Uvijek isti, iskren do boli, zabavan… Srećom, Goran je bio na Rogerovoj strani, 2001. je podigao taj vrijedan trofej, nakon što je triput primio – tanjur za poraženog.


– Nije lako izgubiti završnicu. Nema gore stvari nego izgubiti finale Grand Slam turnira, finale Wimbledona. Rekao sam sto puta, onaj pjat je lijep, ali najradije bih ga šviknuo u… Drago mi je što su se moje prognoze ostvarile. Još prije nego što je izašao ždrijeb, pa su me svi gledali u čudu, kao i u uvijek, kao što pričam gluposti, vidio sam Marina kao trećeg favorita.




Kada je ispao Rafa Nadal, stavio sam ga u finale… Englezi su me malo čudno gledali, u stilu gdje je Andy Murray. A finale je počelo s 2:1, uz »break« loptu na drugi servis. Ali bilo je 2:1, pa »break«, a onda je sve bila jednosmjerna ulica, igrao je samo jedan čovjek, žulj ili ne žulj. Budimo iskreni, da i nije bilo žulja… Roger Federer je uvjerljivo najbolji tenisač trenutno uz Rafaela Nadala. Ovo je bio njegov turnir, njegov finale. Njegov Wimbledon. Nije set izgubio, kao što nije Rafa u Roland Garrosu.


Fenomenalan uspjeh


Očekivalo se finale s dva igrača iz velike četvorke. No, sjajnim je partijama isplivao Marin.


Goran Ivanišević u Umagu


Goran Ivanišević u Umagu



– Marin je ostvario fenomenalan uspjeh. Maksimalno je iskoristio ždrijeb, napravio konstantu, što mu je prije nedostajalo. On je s ovim finalom pokazao da je zreliji nego prije. Agresivnom igrom, a on jedino tako može igrati, došao je do finala. Iskreno se nadam da će sada držati tu konstantu i biti igrač u prvih pet, možda još i bolji. Treba iskoristiti to što Novak Đoković vjerojatno neće igrati do kraja godine, pa Čilić može ući među prva tri igrača na svijetu.


Federer je u polufinalu nadmašio Čeha Tomaša Berdycha, s kojim je Ivanišević sve donedavno radio. Prije toga vodio je Marina Čilića, pa ima trenerski Grand Slam naslov, US Open 2014. godine. U plasmanima Berdycha i Čilića zasluge svakako ima i 45-godišnji Splićanin.


Goran Ivanišević i Borna Ćorić


Goran Ivanišević i Borna Ćorić



– Sigurno ima tu nečega za Tomašov polufinale. Još u Miamiju ove godine rekao sam mu da će najbolji tenis oko Wimbledona. Rekao sam mu tada da mora imati strpljenja, jer oni svi očekuju da smo mi treneri čarobnjaci sa štapićem. Sad me on angažira, ja ga taknem i on proigra. Ne ide to baš tako. Prvo, treba tu imati i puno sreće. Točno se to pokazalo, najbolji tenis igrao je u Wimbledonu i jako sam ponosan na njega. Napokon je počeo vjerovati u jedini tenis koji može igrati. Što se Marina tiče, ta konstanta koja mu je nedostajala prije, sada je tu. Primijetio sam i da je posljednjih četiri, pet mjeseci puno pozitivniji na terenu, bodri se. Taj govor tijela je pozitivniji, što mu pomaže.


Na Marinov govor tijela i pogled prema zemlji bilo je nešto na što je Ivanišević imao puno pritužbi dok su radili zajedno.



45 godina


 22 titule


49 finala


1 Grand Slam


1 Davis Cup


20 milijuna dolara zarade


2 najbolji plasman na ATP-u


– 599 pobjeda



– Dosta toga Marin radi, što nije prošle godine, kada je imao tri meč lopte. Dobro, bilo je to četvrtfinale, ovo finale, što nije isto. Međutim, puno je konstantniji i zato je puno pozitivniji. Mečeve koje treba riješiti u tri seta, riješio je u tri seta, ne u četiri ili pet. To mu dosta pomaže, uštedi se snaga. Ima stvari u kojima je napravio veliki pomak. Sada to treba držati, a ovaj rezultat mu treba biti vjetar u leđa, da bude sve bolji i bolji.


Ostvarenje sna


Svi se sjećamo 2001. godine, kada je Goran dočekao svoj veliki, najveći dan u Wimbledonu, dan kada je ostvario snove. Ali osvojiti Wimbledon osam puta kao Roger Federer…


– Roger je najbolji tenisač svih vremena. To što on može s rukom i reketom jedna je stvar, ali to što nikad ne odigra dva ista poena… Nema taktike protiv Federera! Nikad ne znaš što može napraviti, što će odigrati, njegov servis je uvijek drugačiji. Njegovo kretanje je dvostruko bolje nego prošle godine. On se kreće kao da ima 20 godina, leti po terenu. Uzeo je šest mjeseci odmora, operirao koljeno i sada jednostavno leti, kreće se na svaku loptu, na svaku je savršeno namješten, nikad ne kasni, nikad nije na zadnjoj nozi. Uvijek je agresivan. Svaka njegova lopta znači nešto. I kada promaši, zna zašto je promašio i što je želio. Nikad se ne preispituje zašto nije odigrao nešto, kao što mnogi znaju.


Ivan Ljubičić sada ima dva trenerska Grand Slam naslova, preskočio je Gorana…


– Čestitam Ljubi! Napravili su odličan posao. Nije Federer Ivana bez veze uzeo, zato što su prijatelji. Federer je i tu uvjerljivo najbolji, u odabiru trenera. Koji put moraš znati zašto uzimaš nekog trenera i zašto ti treba. Puno tenisača uzima velikog trenera zato što je to moda, ali mi ne nosimo čarobne štapiće. Moraš paziti, Federer nikad nije napravio pogrešku. Uzeo je Stefana Edberga, što je ispalo fenomenalno. Čovjek ne radi pogrešku.



U srijedu će se umaškoj zemlji naći tri pobjednika Wimbedona! Uz Gorana, u spektakularnoj ekshibiciji zaigrat će Pat Cash i Richard Krajicek, a pridružit će se im se Gael Monfils.


– Srijeda će biti dobra. Dolaze još dva vrhunska tenisača, dva pobjednika Wimbledona. Pat Cash je umjetnik, uz Patricka Raftera možda i najbolji igrač voleja svih vremena. Svi oni mladi, koji oni vole voleje, žele nešto naučiti – Pat Cash. Milina za gledati kako čovjek te voleje igra i danas, s kojom lakoćom. Monfils i ja… A što možeš očekivati od toga? Jedno ludilo, koje ne znaš kako će završiti. Ali stvarno, Pat Cash i njegovi voleji, to ne nešto prekrasno – kaže Goran.



U stožeru Novaka Đokovića bio je Goranov sugrađanin Mario Ančić. Polufinalist Wimbledona 2006. iz Wall Streeta upao je u igračku ložu All England Cluba.


– Za mene to nije iznenađenje s obzirom na to što i koliko Mario zna o tenisu. Meni je bilo jako drago ponovno ga vidjeti nakon dvije, tri godine. Porazgovarali smo… Jedino mi je bilo čudno da će ponovo iz bankarskog rudnika doći raditi kao trener, kao savjetnik. Ja se samo nadam da će Novak Đoković naći svoju ekipu. Andre i Mario mogu pomoći, Mario Ančić je na Wall Streetu, Andre Agassi ima osam tisuća sedamsto pedeset i šest stvari i obaveza. To je razlika između Federera i ostalih, Roger neće napraviti tu pogrešku.


Emotivno trošenje


Borna Ćorić je u kategoriji onih koji mijenjaju trenere kao čarape. Goran je slobodan, a uvijek je pomagao Ćoriću u teniskom odrastanju. Dva plus dva…


– Trenutno, iskreno, nemam, ni volje, ni želje, ni namjere raditi kao trener. Tjedan dana nakon što sam raskinuo s Marinom, počeo sam raditi s Berdychom. Radi se o dva različita igrača, dvije različite osobe i to iscrpi. Ja se puno dajem u to, sve to dosta emotivno proživljavam. Ima puno onih, kako ih ja zovem, prodavača magle, što puno pišu, crtaju. Ispada da puno rade, a ne rade ništa. Ja se tu dosta istrošim. U ovom poslu treba imati strašno puno sreće. Počeo sam raditi s Tomašom, a prvoga mu dana pukne slijepo crijevo, čovjek je skoro umro… U Miamiju, da je dobio Federera, kada je imao dvije meč lopte… To su te neke stvari, gdje stvarno moraš imati sreće. Hoću li ja opet raditi kao trener? Hoću! Kada? Ne znam.