LILLE Ponedjeljak je donio rani let za Nicu izravno iz Lillea. Do ručka je bio kući, u Monte Carlu. Srce je bilo puno, 13 godina poslije trijumfa u Bratislavi, Ivan Ljubičić je bio nazočan novom pohodu Hrvatske na svjetski vrh.

– Proveselio sam se s reprezentativcima. Naprije smo bili u Hrvatskom centru, s navijačima, ali bio je to premalo mjesto i prevelika gužva pa su dečki feštu nastavili u hotelu. Tamo su se raspjevali, rasplesali. Ja sam otišao na počinak, oni su ostali, ali čuo sam da se u ponoć zatvorio restaurant… – kaže Ivan Ljubičić.

Fešta je počela na terenu, nastavila se s navijačima na tribinama, kasnije na terenu s peharom, u hrvatskom centru u Lilleu… Ipak, Ivan je vidio još nešto.

– Ono što mi je najviše smetalo, a vidim da to tako mora biti, naši igrači nisu se mogli opustiti. Imaš stalno podignutu tu ručnu kočnicu. Ta teniska glava ti ne dopušta da otpustiš sve kočnice. Ne mislim sad tu da radiš svašta, već da si daš oduška. Ne možeš se raspjevati, rasplesati. Nadam se da su dečki uspjeli u tome, jer uvijek postoji ta neka suzdržanost. Sada kada gledam s određene distance, žao mi je što i sam nisam više feštao. Treba uživati, tako mora biti jer ovo je jednom u životu! Ovaj Davis Cup bio je sada i nikad više, možeš osvojiti još deset novih, neće biti isto.

Paralele

Tenisači obično nemaju vremena za slavlje, možda jedino mogu proslaviti Grand Slam naslove, ali poslije pobjede na jednom turniru novi tjedan donosi novi turnir i opet sve iz početka.

– To definitivno, ali ovo je zadnja manifestacija u godini. Svi idu na odmor, Borna u Dubai, Marin ima neke obaveze. Nemaš neki razlog da se ne opustiš, ali taj profesionalizam ti ne da proveseliti se. Novim generacijama profesionalnih tenisača bit će sve teže uživati u nekom trenutku.

Ivan je te 2005. dobio 11 mečeva u nizu do sudara s Hrbatyjem posljednjeg dana finala. Za početak Agassi, braća Bryan u paru i Roddick usred SAD-a, Rumunjska i Rusija s Davidenkom u Splitu, Slovačka u Bratislavi…

– Puno je paralela. I mi smo igrali u gostima, i naši suparnici su imali problema sa sastavom. Drago mi je što su to promijenili, mi smo 2005. još morali na službenu večeru, a nedjelja se odužila. Ovaj meč u Lilleu je, srećom, brzo završio.

Vrijeme leti, ali ne zaboravljaju se Ivanovi servisi i bekendi kojima je lomio suparnike. Davis Cup i Masters 1000 u Indian Wellsu kruna su njegove karijere.

– Opalilo me kao vlak kada su mi Mate Pavić i Mate Delić rekli da su skupljali loptice u Davis Cupu u Splitu. Inspirirali smo jednu generaciju! I Borna se sjeća da je pratio finale. Može ti jedino biti drago što i oni sada znaju kakav je osjećaj osvojiti Davis Cup.

U Lille je došao i Mario Ančić, s kojim je Ivan pokorio teniski svijet prije 13 godina. Mario je na kraju imao najlakši zadatak, donijeti treći bod protiv Slovaka Mertinaka.

– Nismo se družili sva tri dana, došao je kasnije u petak, otišao u nedjelju, ali cijelu subotu bili smo skupa. On je u drugim vodama, ali prisjetili smo se nekih trenutaka. Puno smo toga prošli lijepoga, ne samo u Davis Cupu, već i u Ateni na Olimpijskim igrama.

Podloga

Slika koja se ne zaboravlja. Dva igrača sa širokim osmijehom, s brončanim medaljama i traka na glavi od lovorova lista… I slike iz Lillea neće brzo u zaborav.

– Živimo u vremenu u kojem svi sve znaju zahvaljujući društvenim mrežama. Sve je ukazivalo na to da ćemo dobiti. Uvijek je nužna doza opreza, uz to da Borna i Marin moraju biti pravi. Znaš da parove možemo izgubiti. Trebalo je dobiti tri od četiri singla, što nije jednostavno. Nije to bila šetnja kroz park… Kada sam došao, vidio sam naše na treningu. Vidio sam zagrijavanje, obojica su bila dobro. Francuzi su pokušali iznenadili sa Chardyjem i Tsongom, ali naši dečki su napravili nemoguć posao, u devet setova nisu izgubili servis na zemlji, što pokazuje s kojom koncentracijom su odigrali sve mečeve.

U petak se već znalo da je to – to. Nije se moglo izgubiti s njima na toj razini igre. Ipak mi imamo sedmog i 12. igrača svijeta. Zemlja ne prašta, tu je minimalna mogućnost za iznenađenje.

Ne tako davno poslao sam mu poruku da su Francuzi odabrali zemlju za Lille. Odmah je dao do znanja da je to – prednost Hrvatska.

– Ne znam što bi bilo da se igralo na brzom, ali mi smo bolji, bez obzira tko igrao. Na brzoj podlozi je veća šansa za iznenađenjem, jer i Chardy, i Tsonga, i Pouille mogu iznenaditi. No, tada se nije moglo znati da neće zvati Monfilsa i(li) Simona. Nije mi bilo jasno zašto ih Noah nije zvao s obzirom na podlogu. Upitan je način na koji su razmišljali. Možda nam je zemlja najlošija podloga, ali nije ni tolilo loša. Mislim da im je Bornina pobjeda u Halleu pomutila planove, pa su mislili da je još bolji na brzome. I u Šangaju je beton bio brz, a tamo je stigao do finala. No, lako je sada biti general. Čini mi se da su stavili prioritet na momčadski duh, što je bila Nohova želja na njegovu oproštaju s reprezentacijom. U svakom slučaju, na čemu god da se igralo, mi smo ovoga trenutka – bolji.

U Lilleu na oproštaju s klasičnim Davis Cupom bilo je više od 24 tisuće gledatelja. Stiže nova varijanta s finalom i 18 reprezentacija podijeljenih u šest skupina.

– S jedne strane mi je žao, s druge nije. Bilo je prekrasno u Lilleu, jednom se doživljavaju takve stvari. No, ovakav Davis cup je sporo umirao. Kad sam bio predstavnik igrača prije deset godina, ITF se oglušivao na svaki naš prijedlog. Svi se slažu da igrači ne mogu dati četiri tjedna u sezoni, plus jedan poslije, dakle osam tjedana za Davis Cup, gdje imaš jako male koristi. To je za tenisača nemoguće. No, promjena je drastična i tradicionalisti se zgražaju. Razmišljao sam posljednjih dana o tome. Možda bi bilo dobro da se igra dva kola godišnje i finale svake dvije godine. U toj varijanti najbolji igrači bi više igrali, ali ne znam da li bi u ITF-u mogli progutati finale svake dvije godine. Za tako nešto neće sigurno glasovati dvije trećine članica ITF-a, što je nužno da bi došlo do promjene. Puno je veća šansa ovako velika promjena, sve u tjedan dana s puno novca.

Imao je Ljubičić i u Lilleu svog igrača. Bornu Ćorića. I on spada u kategoriju mladih.

– Borna ima svoju ekipu, Riccarda Piattija, Dalibora Širolu, Kristijana Schneidera. Borna je taj koji se odlučio na promjenu, nakon što je tri godine malo stagnirao. Pustio se toj ekipi, koja ga dobro vodi. Cilj je bio TOP 10, ali do toga je došao godinu dana ranije nego sam mislio. Ali to me ne iznenađuje, ima nešto u sebi što ga vuče prema vrhu.

Pamtite li doček 2005. U Zagrebu?

– Rekao sam Borni, imao sam isti osjećaj 2005. godine. Ne znam koliko je to nekome bitno… Ali rekao sam mu da ne brine, svjetski ste prvaci. Sjećam se svog šoka kada sam vidio koliko je nas ljudi dočekalo. Bio mi je to jedan od najljepših trenutaka u profesionalnoj karijeri.

Zasluženi odmor

Sezona je završila. Ivan će uzeti nekoliko dana odmora na kraju sezone koju je obilježio Novak Đoković.

– Nekoliko dana ću duboko udahnuti. No, sve što radim, radim s guštom. Idem dalje s Rogerom Federerom, sve po starom. Đoković? Ne pali se Roger na suparnike, misli isključivo na svoju igru. Sljedeći je cilj 21. Grand Slam naslov.

Čast je raditi s najboljim tenisačem svih vremena, dovoljan pokazatelj koliko ga Roger cijeni. Kao trenera i prijatelja.

– Uvijek vjerujem da će se stvari, ako kvalitetno radiš, negdje vratiti.